Svibanjske pobožnosti

Ponukan najavom srpskoga predsjednika Tadića o zajedničkim hrvatsko-srpskim udžbenicima povijesti, pozorno sam pratio što su objavljivali mediji tijekom prvosvibanjskoga vikenda, znajući kako su to dani u kojima se znalo puno toga događati. Pokušao sam, a pokušajte i vi, od ove dvije verzije istih događaja napraviti jednu, zajedničku, a da pri tome originalni događaj zadrži autentičnost.

1.svibnja 1991.
Srpska istina: U srijemskome mjestu Novi Slankamen, hrvatski ekstremisti izvjesili su ustaški barjak na zgradi mjesnog KUD-a, te na taj način uvrijedili nacionalne osjećaje ovdašnjih Srba, koji već odavna ne mogu mirno spavati. Napadnuta je i policija koja je došla na lice mjesta uspostaviti red.

Hrvatska istina: U srijemskome mjestu Novi Slankamen građani hrvatske nacionalnosti izvjesili su na svoju kulturnu udrugu hrvatski barjak, kao i uvijek o prazniku rada. Na akciju policije da barjak sa zgrade ukloni, reagirali su mještani, no barjak je ipak uklonjen. Hrvatski prvaci iz ovoga mjesta izloženi su prijetnjama i fizičkim napadajima od strane srpskih ekstremista.

Zajednička istina: Novi Slankamen je mjesto u Srijemu.

1.svibnja 1995.

Srpska istina: Hrvatske vojne i policijske postrojbe napali su Zapadnu Slavoniju, središnji dio Republike srpske krajine, te tom prilikom ubili nekoliko stotina Srba među kojima je bilo puno žena i djece, dočim je protjerano gotovo sto tisuća Srba sa tog prostora.

Hrvatska istina: Hrvatska vojska i policija provela je brilijantnu akciju "Bljesak" kojom je oslobođen teritorij okupiran od strane srpskih pobunjenika u regiji Okučani, te deblokirana auto-cesta. Na strani osloboditelja bilo je pedeset poginulih, dočim su okupatorske snage imale znatno veće gubitke. Dio srpskoga pučanstva napustio je svoje kuće i uputio se prema BiH.

Zajednička istina: Hrvatska ima svoju vojsku i policiju.

3.svibnja 1995.

Srpska istina: Nakon iznenadnoga napada na Republiku srpsku krajinu, vojska RSK uzvratila je granatiranjem vojnih ciljeva hrvatske vojske u široj okolici Zagreba.

Hrvatska istina: Srpski teroristi granatirali su centar Zagreba, te pri tome ubili nekoliko građana i načinili veliku materijalnu štetu. Ova zločinačka akcija uslijedila je kao odmazda za pretrpljeni poraz u Zapadnoj Slavoniji.

Zajednička istina: Zagreb je granatiran.

5.kolovoza 1995.

Srpska istina: Hrvatska vojska, pomognuta od strane NATO-alijanse, izvršila je napad na Knin i RSK. U tom zločinačkom napadu poginuli su tisuće srpskih civila, a protjerano je petsto tisuća Srba koji su spas potražili u Srbiji.

Hrvatska istina: Hrvatska vojska, brilijantno izvedenom akcijom u trajanju od svega 36 sati, oslobodila je okupirani dio svoga teritorija od Petrinje do Zadra, te omogućila normalno prometno i gospodarsko spajanje sjevera i juga države. Unatoč pozivima za ostankom, veliki dio srpskoga pučanstva napustio je svoje domove i pobjegao u Srbiju.

Zajednička istina: Srbi su otišli u Srbiju.

Vidite i sami da su ovo nepomirljive istine, koje nikakva politička odluka ne može sjediniti. Također, teorija o građanskome ratu u Jugoslaviji (SFRJ) teško da može proći. Kako će onda mladi Hrvati i Srbi učiti iz istih udžbenika povijesti? Jedino da jedna strana odustane od "svoje istine", a da je to bilo moguće rata ne bi ni bilo, nego bi se raspad zajedničke države odigrao kulturnim dijalogom iza koga bi uslijedio pravedni dogovor.

Dok se u Srbiji baca kamenje na Hrvate zbog svibanjskih (i ostalih) zločina, u Hrvatskoj se isti datumi proslavljaju kao dani slave i slobode. Već dugo postavljam sebi pitanje: tko je u posljednjem ratu pobijedio, pa da može pisati povijest?