29 rujna 2012

Budućnost je u prošlosti




Četnička trojka na vlasti
Htjeli ili ne htjeli, građani bivše jugoslavenske republike Srbije moraju priznati da su u XXI. stoljeće ušli s neizmirenim računima prema svim susjedima, kako onima izvan sadašnjih državnih granica, tako i prema onima s kojima dijele isto dvorište. Računi su veliki zato što su izdavani prije sto i više godina, te su i kamate narasle do neslućenih visina. Ipak, od europskoga puta neće biti ništa, budući je sustavno gažena svijest kod ljudi i zatirano proeuropsko raspoloženje, nasuprot arhaičnom i profašističkom opredijeljenju intelektualne elite predvođene SPC. To više i ne promatram kritički, preispitujući vlastita stajališta, već samo konstatiram kako sam u pravu što srpsko društvo definiram na ovaj način. Fašizacija društva bila je zaustavljena na tren, u vrijeme Đinđića, dočim su je omogućili njegovi nasljednici pod vodstvom Tadića. Građanska Srbija dovela je na vlast DS, premda je i ona većinska, uzrok svih zala na prostoru bivše Yuge, preko DS-a htjela oprati svoju fašističku i zločinačku prošlost. Manjine i tolerantni Srbi očekivali su od DS-a promjenu politike za 180 stupnjeva. Nasuprot očekivanjima, Tadić je samo napravio kratku stanku i psihološku pripremu, da bi se ovoga ljeta ustoličili mladi jastrebovi Slobine i Šešeljeve stranke.


Presmiješno izgleda Šešeljev mali, Aco Vučić, dok mirnim, tihim i skrušenim glasom odgovara na pitanja novinara, sklapajući ruke kao na molitvu, ali raširenih prstiju. Smireno najavljuje uhićenja izazivajući kod razdraganih masa isto ono ushićenje kao u vrijeme Rankovića. Da, umislio je Aco da mu je sudbina namijenila ulogu Leke, idola srpskih jastrebova, ubojice Šiptara i Ustaša. Danas je i svečano instaliran novi Leka, osvojivši mjesto predsjednika stranke koju su lukavo nazvali naprednom. No, svakome je jasno da se radi o genijalnom Šešeljevom projektu koji bi se mogao nazvati reinkarnacija radikala. Šešeljeva SRS, najjača politička partija u ratnoj Srbiji, produkt većinske volje srpskoga naroda, nije uspijevala zadobiti povjerenje Zapada zbog uloge u ratu, ratnih zločina, te izrazite antieuropske politike. Kako bi ipak došli na vlast, napravili su slijedeće: smjestili šefa u Haag i s njim pokopali fašističku prošlost, promijenili naziv i vodstvo stranke, obukli se u Armanijeva odijela i prestali vikati Karlobag-Karlovac-Virovitica. Posve dovoljno da ih taj isti Zapad postavi na vlast u državi u kojoj to prije svega znači izvor bogaćenja.
Da, sad je Leka na vlasti i smireno čeka da se pravi šef vrati iz Haaga. Četnički vojvoda Nikolić ionako igra marionetsku ulogu, iako mu se mora priznati da je izuzetno pametan čim je mogao, pod stare dane, položiti na desetke ispita i postati fakultetski naobrazovan predsjednik. Srbijom, zapravo, vlada Šešelj uz pomoć tajkuna. Ne vjerujem da su Srbi preveslali čelnike EU te ih uvjerili u svoj europski put. Prije će biti da su prefrigani Nijemci navukli Srbe na put s koga nema povratka, a on se zove priznavanje Kosova, na ovaj ili onaj način. Opčinjeni Putinom i svojom očaranošću ruskom čizmom, Šešeljevi dečki ulaze u teške kreditne linije s Rusijom, postajući doslovno ruska gubernija, po želji vojvode Tome. Ipak, država koja se zadužila na više od 60% BDP-a ne može očekivati investicijske akrobacije, već samo nepovoljne kredite i rasprodaju preostalog imetka prije sve iz oblasti energetike i telekomunikacija.
I pokraj svega, u Srbiji su i dalje opčinjeni četništvom, pa je tako s oduševljenjem primljena vijest da je novim četničkim vojvodom proglašen Bora Đorđević, frontman Riblje Čorbe. Novosadsku vlast napravili su Šešeljevi i Slobini dečki, uz pomoć deklarirane klerofašističke stranke Dveri, te sad mahnito smjenjuju DS-ove lupeže i postavljaju svoje. Uklanjanje političkih protivnika vrši se na oprobani način, te je tako u namještenom događaju isprovocirani Nenad Čanak naprašio provokatora iz Beograda, da bi već slijedećeg dana napustio mjesto zastupnika u srpskoj skupštini. Još će jedan DS-ovac platiti za grijehe dok je bio ministar. Radi se o Oliveru Duliću, etničkom Hrvatu iz Subotice, ortopedu i bivšem ministru, kojem su pronašli velike zlouporabe i vjerojatno će ga utamničiti. Jednim udarcem dvije muhe: lupež i Hrvat. Moram reći kako u Subotici i ne drže da je rečeni gospodin uistinu Hrvat, osim po podrijetlu. Vrhunac krivotvorenja povijesti dogodit će se 5.listopada, kad će svečano biti ukopan knez Pavle Karađorđević s obitelji. Na taj način Srbija se i službeno deklarira kao država koja rehabilitira fašizam.

Od kako su Šešeljevi dečki ponovno uzeli svu vlast, dirljivo je ponašanje hrvatskih političkih prvaka, prije svega Petra Kuntića, zastupnika u srpskoj skupštini. Pero Mutavi, kako ga od milja zovu njegovi Subotičani (a i mi iz Srijema), osim nekoliko suvišnih kilograma nije nabacio niti jednu jedinu riječ u svezi bilo koje teme! Govore Mađari, Bošnjaci, Slovaci,... ali ne i Pero, iako za svoju stranku govori da je „jedina parlamentarna stranka Hrvata“, što uopće nije točno. Dakle, Pero nema mišljenje ni o čemu, pa zašto bi onda bilo što i govorio?
Dok se tako Srbi slavodobitno daruju titulama četničkih vojvoda, veličajući fašističku prošlost, Hrvatska tone u glib. Žalostan sam bio za posljednjega boravka u Domovini, jer su većina mojih prijatelja u teškoj financijskoj krizi. Nisam vjerovao da ću imati više novaca od njih, iako živim u Srbiji, iako su me dugo, dugo nagovarali da se preselim u bogatu i uspješnu državu Hrvatsku. Sad ne vide rješenje. Očito da pljuvanje po HDZ-u nije ništa dobroga donijelo, kao što su mnogi očekivali. Traži se izlaz, a on se neće dogoditi 1. srpnja 2013. kad Hrvatska na silu bude uvučena u EU, budimo realni, zahvaljujući moru i Nijemcima. Unatoč poteškoćama (ako sam uopće izabrao pravu riječ), Hrvatska je i dalje najljepša zemlja Europe, jednako kao što je Beograd najveća cirkuska šatra Europe. Promatram kako dvije države pristupaju izgradnji kapitalnih objekata, Pelješkoga mosta, odnosno auto-ceste kroz rodni kraj Velje Ilića, Šešeljeva imitatora. Razlika je samo u klimi.