07 siječnja 2015

Psi laju, godine prolaze

„Staza kojom se ne hoda, zaraste u trnje.“

Čestit Božić i sretna Nova 2015. godina!
Prošli su i ovi zimski blagdani. Kad živiš u Srbiji, a nisi Srbin, nego si (poput mene) Hrvat, imaš jedinstveni osjećaj vremenske i prostorne rupe. Najprije proslaviš Božić, pa (hrvatsku) novu godinu, zatim srpski  Božić, te na koncu srpsku novu godinu. Moram reći da ovo nikada nisam razumio, a ponavlja se već desetljećima: svi srpski mediji čestitaju sretnu Novu godinu i Božić, dočim se posvuda u svijetu čestita obratnim redom. Nadalje, Srbi napadno ignoriraju moj Božić, ali spektakularno proslavljaju hrvatsku Novu godinu, te nikako ne mogu dokučiti kriterij kojega se drže. Većina mojih kolega s posla, susjeda i poznanika, ne zna izmoliti niti jednu molitvu, jedva se znadu i prekrižiti, a o Božiću pjevaju najstrašnije turbo-folk hitove, pucaju iz svega što može puknuti i koriste ikonografiju neprimjerenu Božiću. Eto, primjerice, na Tri kralja (srpski badnji dan) vidio sam ekipu koja je krenula nekamo u šumu po suhu granu, a iz auta se vijorila zastava s mrtvačkom glavom. Posve neprimjereno. No, dobro, to se vjerovatno neće nikada promijeniti. Jutros, nekako oko tri sata poslije ponoći, zvoni mi telefon koga sam zaboravio isključiti. Neki veseli pravoslavac veli „Hristos se rodi“, dok u pozadini gruva Bora Drljača i očevidno pijano društvo šenluči u čast maloga Isusa. Odgovorim mu: „Prijatelju, moj je Isus već skoro prohodao, ali ipak hvala na tome što si me se sjetio!“ Nešto je promrmljao i prekinuo vezu.

Pratio sam izbore u Hrvatskoj. Što „pratio“ – sudjelovao u njima! Glasovao kao dijaspora, premda ne znam u što bih se svrstao, jer nikada nisam iz Hrvatske selio. Moram javno reći da je ovaj aktualni predsjednik RH velika sramota za državu u kojoj se velika većina deklarira kao vjernici. Neću nabrajati sve pogreške, gafove i krive procjene, jer ih je bilo toliko da bih potrošio isuviše vremena, a vremena nemam. Dovoljno je samo reći da ga u Srbiji izuzetno cijene kao „mudrog i racionalnog“ političara, pa da svima bude jasno kakvi su (bili) njegovi dometi. Vjerovatno je uključio sve žbirove i državne aparatčike da na ovim izborima pobijedi, ali ne bih volio da se to dogodi.  Možda Kolinda i nije sposobna, ni odveć pametna, ali nisam čuo ozbiljnije bedastoće iz njezinih usta. Njezina pobjeda bila bi signal da će se Hrvatska na parlamentarnim izborima riješiti Zokija zauvijek. Ovdje ne želim reći da se ideološki ne slažem s njim i njegovima, nego da se radi o nesposobnom čovjeku koji je Hrvatsku vodio ravno u propast. A i ne slažem se s njegovim svjetonazorima.

Ovo predsjednik RH drži za doprinos stvaranju države
Zanimljivo je bilo slušati poruke s TV-a. Josipović je rekao kako je ova RH upravo ovakva kakva jest zahvaljujući Srbima. Srpski vladika zagrebačko-ljubljanski jednu je izjavu dao hrvatskim medijima, a posve drukčiju srpskim. Hrvatskim je tulio o opraštanju i toleranciji, a srpskim o ugnjetavanju  Srba preko zabrane ćirilice. Šešelj javno podržava Josipovića za još jedan mandat, navodeći kao njegove najjače adute to što potiče iz obitelji koja je izrazito antiustaška i anticrkvena i to što je u njegovoj stranci Vesna Pusić čiji su članovi obitelji dali veliki doprinos četničkom pokretu. Ništa nije slagao. I ništa se u Srbiji i Hrvatskoj nije promijenilo, unatoč činjenici da je Hrvatska (najjadnija) članica EU. No, puno se može naučiti od Srba. Oni tule jednu istu priču desetljećima: Kosovo je Srbija, 25. prosinca pada 7.siječnja, papa je zločinac, Srbija do Tokija, prvo su nastale amebe, pa onda Srbi i k tomu slično. I ne odustaju! Još je Goebels znao reći da svaka laž ponovljena dovoljno puta postaje istinom. U tome mi Hrvati najviše griješimo. Naivni smo, mislimo da cijeli svijet zna što se dogodilo  potkraj XX. stoljeća i za tragediju Vukovara, te tako ostavljamo previše prostora raznim Frljićima i Teršelićkama, umjesto da kroz obrazovni sustav i promidžbu svake druge vrste (a to je barem lako danas pokraj ovakvih medijskih mogućnosti) agresivno ponavljamo jedno te isto. Poput Židova. Holokaust, holokaust, holokaust,... Vukovar, Vukovar, Vukovar,... Ili Srba: Kosovo je Srbija, Kosovo je Srbija,... Dubrovnik je Srbija, Split je Srbija,...Nije teško. Možda izgleda dosadno i nekreativno, ali je učinkovito, kao što su učinkovite naše kockice na sportskim natjecanjima. Predlažem: Zemun je Hrvatska, Zemun je Hrvatska, Zemun je Hrvatska,...

Staza kojom se ne hoda, zaraste u trnje. To nam se upravo događa. Mnogi bježe iz Hrvatske, ponajviše iz ekonomskih razloga i njima je potpuno svejedno je li Hrvatska nastala 91-ve u zajedništvu domicilne i iseljene Domovine, ili je plod masonerije. Oni žele kruha za svoju obitelj i IPhone6. Takav slijed događaja najviše odgovara aktualnim vlastodršcima, jer oni Hrvatsku ne doživljavaju na isti način. Njima je Hrvatska samo otkinuti teritorij iz države u kojoj su oni i njihovi očevi bili kraljevi i prirodno je da žele povratak te kraljevine. Prirodno je i da im to ne dopustimo.


Prošlo je dovoljno vremena da mogu progovoriti o još jednoj temi. Napustila me je prijateljica. Vjerna, iskrena, bezuvjetno odana. Baš na Svetu Katu, kad sam kanio otić na imendan barem dvjema Katama. Nisam se do sada susreo s ovakvim osjećajima, a to valjda ide s godinama. Ne, nije me napustila zato što mi je prestala biti prijateljicom. Umrla je, ili točnije uginula, moja draga kujica, moja kućna ljubimica, poživjevši dvanaest godina. Ne znam jeste li ikada vidjeli kako umire pas. Niste? Bolje za vas. Leži, čeka smrt i stalno vas traži pogledom. Posljednje atome snage koristi da vas pogleda, da vas onjuši, da vam lizne ruku. Pri tome ne jauče, ne ispušta bilo kakve zvuke, ne pokazuje patnju (a zasigurno teško pati!), i jedino što pokazuje je najiskrenija ljubav i odanost. To me i danas boli, premda sam sve učinio da joj pomognem. To mi je bila najcrnja Sveta Kata do sada. Nisam je dao kafileriji. Pokopao sam je u svojoj bašti, ispod trešnje i pri tome isplakao litre suza. Znam da psi nisu ljudi, niti su krštene duše, ali do sada nisam imao vjernijeg prijatelja izvan obitelji i zbog toga sam joj posvetio ovaj cijeli odlomak. Na žalost, ne smijem postaviti fotke, ali vjerujte mi da je to bio najljepši pas u ovom dijelu svemira.