29 svibnja 2010

Skok u vlastiti trbuh

Srpska politička scena uzavrijelo je grotlo! Ne čini se tako gledajući izvana, ali na licu mjesta (za onoga tko znade čitati znakove) ovo je prava definicija. Srpska elita odlučila je inferiornost u međunarodnim političkim krugovima nadomjestiti superiornošću u "regiji", nadajući se da će tako napraviti zaokret u politici i promijeniti stajališta većine civiliziranih zemalja svijeta, istih onih koji su priznali nezavisnost Kosova. Prvo što bi trebalo napraviti jesu drukčiji pojavni oblici nove politike, a misli se na nasmijanoga Tadića i štrebera Jeremića. Još ako će iza takvih pojavnih oblika stati i neka od značajnijih država EU (Britanija, primjerice), sva je prilika da nova politika ima šansi za uspjeh. Na danas održanom skupu u Sarajevu (Igmanska inicijativa), promovirana je "nova politika" i novi promoteri, predsjednici četiri države nastale iz bivše propale države, no pogledajmo o komu se zapravo radi.

Tadić, predsjednik Srbije, dobio izbore zahvaljujući glasovima manjina, budući Srbi unajvećma nisu glasovali za njega, nego za Šešeljeva maloga od palube, Tomu Nikolića (danas lidera još jedne ekstremne srpske stranke). Čovjek sa zadaćom da Srbiju uključi u EU, ali da u njegovom CV-u ne ostane niti jedna mrlja poput one da je bio Srbin-predsjednik koji je izgubio dio državnoga teritorija.

Josipović, predsjednik Republike, onaj koji bi trebao priznati kako su Hrvati oduvijek bili vođeni genocidnim idejama, te sukladno tome trebaju biti kažnjeni uvlačenjem u neku novu Srboslaviju (Zapadni Balkan, Jugosferu,...). Voljen u Srbiji, cijenjen u EU, a kao agnostik izabran u katoličkoj Hrvatskoj.

Vujanović, predsjednik Crne Gore. Čovjek koji ima nevjerojatne rečenične transformacije, tako da i vrhunski intelektualci teško mogu razumjeti što (ni)je zapravo rekao.

Silajdžić, nešto kao predsjednik BiH, dakle skoro pa ničega. Stiješnjen između katastrofalnoga položaja bošnjačkoga naroda u BiH, te posve izvjesne nagodbe između Hrvata i Srba na njegovu štetu, poduzima očajničke korake kako bi u novoj Srboslaviji uhvatio barem predzadnji vagon.

Ako još niste otkrili što se krije iza ovih "povijesnih" sastanaka, evo Tadićeve izjave: "Pozivam vas da navijate za nogometnu reprezentaciju Srbije, ali ne tajno, po kućama, nego javno! Jer, zapravo, na ovom svjetskom prvenstvu Srbija predstavlja i vas!"

Naravno da neću navijati za Srbiju, ne zbog politike, nego što ima puno drugih repki koje igraju bolji nogomet. Da je Hrvatska izborila svoje mjesto na svjetskom prvenstvu - dvojbe ne bi bilo. Ovako...

Evo i slastica s domaćega terena.
Srbijanski Hrvati (kakva formulacija!) uskoro imaju elektorsku skupštinu za izbor manjinske savjetodavne samouprave (a tek ovo!!). Ista ona ekipa, koju su neki moji redoviti čitatelji nazvali hrvatski KGB (Kuntić, Groznica, Bačić), sada leleče, kuka, plače i lamentira nad sudbinom prevarenoga, nasamarenoga i izdanog elitnoga dijela hrvatskog puka u Srbiji, ne htijući priznati da su jedini krivci što im se to dogodilo. Među posljednjim reagiranjima, Dr. Bačić navodi kako je vladajući srpski establishment odlučio preuzeti upravu nad hrvatskom manjinom tako da će ovladati HNV-om na zakonit način. On jedini! Nigdje ostatka trojnoga pakta! Posljednje ažuriranje na web-stranici HNV-a ima datum 26.travnja (ove godine!). Srijemci nisu blesavi, pa da neće prepoznati stare udbaške predstave s novim glumcima i zato samo strpljivo čekamo završetak. Završetak obično bude najbolji: dijele se kaputi, pa netko može uzeti i nekoliko komada.

Broj komentara: 5:

Anonimno kaže...

Ako već banalizujemo stvari evo malog doprinosa o razlici vernik - agnostik.

Razmišljanje vernika:
" Ja ću redovno da se molim bogu, da idem u crkvu , da se ispovedim i da ljubim tamo šta ima da se izljubi, i to će me oprati od svih sranja koje činim tokom preostalog dela dana, nedelje, meseca, godine i života ! "
Razmišljanje agnostika:
" Meni ne treba pretnja bogom i kaznom da bih se ponasšao u skladu sa svim moralnim i civilizovanim načelima, jer ja lično smatram takvo ponašanje neophodnim, bez obzira na kaznu ili nagradu. Osećam se lepo kada sam dobar čovek, osećam se zapravo kao sam bog. A boga ako stvarno ima, on će svakako ovo moje ponašanje prepoznati i posebno nagraditi, ako ni zbog čega drugog onda zato što moje ponašanje za života nije bilo iz koristoljublja. Jer zamisli, nisam verovao u boga, pa ipak, bio sam pošten čovek. Pa to valjda isto treba nagraditi."

Ljudi koji su dobri i religiozni, verovatno su dobri u strahu od odlaska u pakao.
Oni koji su dobri a nisu religiozni, su jednostavno dobri jer smatraju da čovek dobar i pošten treba da bude.

crosirmium kaže...

Posve mi je jasna razlika između vjernika i agnostika, ali svakako zahvaljujem što ste malo pojačali ovu temu za nekoga tko će pročitati Vaš komentar. Moja ocjena da se radi o predsjedniku Hrvatske koji je agnostik odnosila se na stereotip da je Hrvatska katolička država (što u Srbiji ima ne samo vjersku konotaciju), pa je ipak izabrala za predsjednika jednoga nekatolika. Slično bih napisao kad bi u Izraelu izabrali za predsjednika nekoga Palestinca, primjerice.

Anonimno kaže...

Nije slično jer je Josipović Hrvat. Kao da ne osetite razliku između vere i nacije.

Pero Panonski kaže...

Predsjednik mili i najmiliji je samo odraz predsjednicke ponude na zadnjim izborima. Bandic-Josipovic, kako lijepo napisah prije izbora, sifra za destabilizaciju Hrvatske. Ovo je cudno neko doba, jer je situacija svedena na to da su svi odjednom aposultni ravnodusni, pa izgleda da hrvatsko ravnodusje se prelilo preko istocne drzavne granice na Hrvate u S-B-B. Nazalost smo po tome isti :(

Para(ne)normalan! kaže...

Ono sa nogometom je više bilo više bezobrazno natrljavanje nosa.
Ja sam iz kraja gdje se srpska mržnja prema svemu hrvatskome itekako osjetila i na svojoj koži sam osjetio posljedice kao i dobar dio moje obitelji koji su dobrim dijelom ostali bez ičega.
Sramota je što Kuhana noga alias Josipović svojim istupima relativizira zločine na prostoru bivše države kada bahata srpska vlas nikada neće priznati zločine koje je činila na području 3 republike i dvije pokrajne od kojin je jedna sada država, a ako Bog da jednog dana biti će i druga jer su to zaslužili!
Pozdrav!