29 travnja 2010

Reciklaža medija - Super Mišković

Mediji su, to je opće poznato, moćno oružje kojim se postižu pače i oni ciljevi za koje ne postoje realne šanse za ostvarenje. Na žalost, ti ciljevi često (ili pretežito) nisu u službi boljitka čovječanstva, već upravo obratno: služe za potčinjavanje ljudi zarad neke ideje. Ovo "ideje" ne treba doslovno shvatiti u političkom ili filozofskom smislu. Čemu ovakav uvod? Pa, posljednji događaji u srpskom medijskom prostoru natjerali su me da napišem ovaj post, budući se neke pojave izravno tiču opstojnosti tzv. maloga čovjeka.
U vrijeme priprave za rat, srpska politička elita iskoristila je najbolje metode nacističke promidžbe, kako bi nacija prihvatila njegovu opravdanost. Krivotvorenje, svakodnevno opetovanje istih (lažnih) informacija, te ušutkivanje svakog različitog mišljenja. Zbilja ne znam kako su ondašnji srpski novinari (mnogi djeluju i danas) mogli raditi takve stvari, osim ako nisu bili ekstremno plaćeni ili na neki drugi način ucjenjeni. U fašističkom Beogradu 90-ih, postojala je jedna radio-postaja koja je slovila za objektivnu i nezavisnu. Radio B-92. Svakoga dana, kad bih se vratio s posla, slušao sam vijesti u 17 sati i dobio informacije iz Hrvatske, BiH, Srbije,... bez komentara ili s komentarom, ali uvijek u izvornome obliku. Imao sam povjerenje u B-92 kao u nijedan drugi medij. To povjerenje nisam izgubio do danas. Naravno, autokratski i fašistički režimi ne trpe ovakve medije, te je i B-92 doživio progone novinara, prekid emitiranja, prijetnje,... No, uvijek se vraćao u eter svojim vjernim slušateljima. Nemilosni srpski tajkuni, vladari Srbije, kojima također nije po volji slobodno informiranje, bojkotirali su B-92 tako što se nisu oglašavali u njegovom komercijalnom programu, pače niti kad je proradila TV B-92 i postala jedna od najgledanijih televizija u Srbiji. Nisu ga uspjeli slomiti. No, onda su pronašli pravu formulu: otimanje ponajboljih novinara kako bi se snizila kvaliteta programa. Posljednji "udarac" bio je prelazak poznatog voditeljskog para Nešovićeva-Ilić na državni RTS, medij koji su upravo njih dvoje tako uspješno izvrgavali sprdnji. Voditeljski tandem objašnjava ovaj "transfer" nezainteresiranošću kuće B-92 za njihove buduće projekte, te su morali osnovati vlastitu produkciju pod nazivom Supermiš čije će proizvode emitirati državni RTS.

Isprva sam razumio da se produkcijska kuća zove Super Mišković, što ne bi bilo čudno, budući je najveći srpski tajkun bio najveći protivnik B-92 koji ga je često znao nagaziti. Dakle, Supermiš, Gorica i Dragan, RTS - dobitna kombinacija.

Ali...

Nisu odlični novinari imali takav rejting zbog sebe samih, nego zbog kuće B-92 koja je njegovala istraživačko novinarstvo! Drugim riječima, da nije bilo B-92, ne bi bilo ni njih i u to će se uvjeriti vrlo brzo. Mogu reći i drukčije: nema uspjeha Gorici i Draganu izvan B-92. Neću spominjati mnoge izvrsne novinare, emisije i projekte devedesetdvojke koji su zasjenilli ostatak srpskoga medijskog prostora, samo želim propratiti ovaj pokušaj gašenja medija koji tako uspješno piša uz vjetar. Vrijeme će pokazati tko je jači: SuperMišković ili B-92. Borba tek što je započela.

Nema komentara: