22 kolovoza 2010

Odgoj djece

Svatko tko ima djecu trebao bi posjedovati potrebna znanja za njihov odgoj. Odgovornost roditelja veća je od nastavnika u školi, budući je surovi kapitalizam balkanskoga tipa nametnuo novac kao jedino mjerilo zauzimanja na poslu. Drugim riječima, radimo samo ono što poslodavac od nas zahtijeva, pa tako nastavnici ne žele na sebe preuzeti odgojnu funkciju, nego samo obrazovnu, a često ni nju.
Pozorno prateći što se događalo tijekom i nakon raspada SFRJ (budući je to reper prema kojemu danas mjerimo vrijeme), neke su se značajke izrazito izdvojile. Porastao je maloljetnički kriminal, sukladno porastu maloljetnih alkoholičara i narkomana, dočim je razina naobrazbe kliznula naniže. Mladi ljudi imaju priliku vidjeti na djelu sve "čari" okrutno-liberalnog kapitalizma: prebogate tajkune, neobrazovane bogataše, ljepotice koje do statusa dolaze ravno sa dna isključivo preko kreveta, te siromašne znanstvenike i profesore. Svaki klinac dobro zna otkuda novci njegovom vršnjaku, a curama moral uopće nije smetnja kod izbora dečka ili muža. Reklo bi se - sveopća degradacija društvenih normi ponašanja.

Teško je biti roditelj! Škola jedva da ima obrazovnu funkciju, pa roditelji imaju tešku zadaću preporučiti i pomoći djeci kod odabira životnoga poziva. Primjeri "uspješnih" poslovnih ljudi jedva da se smiju izgovoriti glasno, jer se poglavito radi o kriminalcima, a samo oni imaju puno novaca, jedinog mjerila nečije uspješnosti. Kako onda pomoći djetetu? Ne znam točan odgovor, budući ih imam dvoje koji upravo trebaju odabrati u kom će smjeru nastaviti nakon srednje škole. No, jedno je sigurno: Srbija nije zemlja koja obećava ugodan život pristojnomu čovjeku, pače i ako je Srbin. O Hrvatima da i ne govorim.

Mitomanski obrazovni sustav primio se kod djece rođene nakon što je Srbija kapitulirala posljednji put u XX. stoljeću. Ta su djeca već uvelike navijači Zvezde ili Partizana i odlično su naučili kako treba navijati. Možda ponekad trebaju pomoć starijih, ali kad jednom nauče mitomansku izvrnutu srpsku povijest, za njih više nema problema. Za njih su dijelovi Srbije sve ono što se napiše na tribinama beogradskih stadiona, dakle Kosovo, Lika, Banija, Kordun, Dalmacija,... Nema tog profesora koji bi smio i mogao mladom navijaču pokvariti ugođaj nacionalnoga zanosa tijekom utakmice. Jednaki poticaj dolazi i s bina velikih manifestacija poput Guče, ali i sa TV ekrana preko cajki i Vuka Jeremića.
Teško je u takvom ozračju njegovati kozmopolitizam i prihvaćati suvremena civilizacijska načela, pače i kad se radi o mladeži koja studira na nekom od tehničkih fakulteta. Oni koji su spremni za moderni svijet vrlo često odlaze van, pa je postotak visoko obrazovanih u Srbiji bezobrazno nizak. Još niži je postotak kompetentnih stručnjaka u mnogim oblastima.
Zato je odgoj djece vrlo komplicirana disciplina, u kojoj se često prave velike pogreške poglavito iz neznanja. Ipak, mladež živi svoju mladost uz cajke, beogradske splavove, alko-narko derneke u Guči, učeći kako će pravda jednom pobijediti, te dati puni smisao transparentima sa srpskih stadiona. Pojedini mediji u "regiji" žestoko se obruše na tri ustaške kape u Čavoglavama (glupo, ali bezopasno), dok na otvorene fašističke provokacije iz Srbije skoro da se nitko nije osvrnuo. Možda su mediji naviknuti na činjenicu da iz Srbije dolaze nebulozne poruke, pa ih nitko niti ne registrira, no one su opasne, jer u datom trenutku mogu postati potencijalni okidač za već viđeno u XX. stoljeću.
Djeco, ne dajte se zavesti: Kosovo, Lika, Kordun, Banija, Dalmacija nisu Srbija. Čim prije to shvatite bolje ćete zavoljeti svoju Šumadiju, Negotinsku krajinu, Jadar,...

17 kolovoza 2010

Morbidni C'est la vie

Današnja vijest o tome kako će Hrvatska izručiti Srbiji najokrutnijeg zločinca srpskoga podzemlja, Sretka Kalinića, zvuči naprosto nevjerojatno. Radi se o čovjeku pod nadimkom Zver čiji su pothvati bili poznati još u vrijeme okupacije Hrvatske, dakle radi se o stroju za ubijanje. Iz hrvatskog zatvora preselit će u srpski zatvor, što samo po sebi nije loše, da nije tako svježih sjećanja.
Najprije bih podsjetio na Vladu Bakića, kriminalca, koji je kriminalnu karijeru ostvario u Italiji. Uhićen je nakon ubojstva talijanskoga policajca kojemu je odrezao glavu, a potom je šutirao po ulici. Izručen Srbiji, a onda aktiviran u srpskim vojnim postrojbama. Nezamislivo mi je što je sve ta osoba mogla napraviti u Hrvatskoj. Na koncu je uhićen zbog ubojstva srpskog časnika ispred jedne osnovne škole u Zemunu.
Željko Ražnatović Arkan, srpski kriminalac, uhićen u Dvoru na Uni u vrijeme "balvan-revolucije", te pušten iz Remetinca u srpnju 1991. godine. Tko je bio odgovoran za njegovo puštanje i koji su bili razlozi (milijun maraka, razmjena za Antuna Kikaša, ili zapovijed UDBE) do danas nije razjašnjeno, ali je posve poznato što je Arkan sve napravio do svoje smrti.

Srpske su vlasti obilato koristile usluge najokrutnijih ubojica tijekom ratova 90-ih, te za obračune na domaćem terenu zarad očuvanja ili dolaska na vlast. Na neki način, u tome im je zdušno pomagala Hrvatska tako što je propustila priliku da kazni počinitelje teških kaznenih djela. Zbog ratnih iskustava, ne vjerujem da je izručivanje Zveri Beogradu išta drukčije od prijašnjih. Osobito je "zanimljivo" da većina srpskih ubojica ima i hrvatsko državljanstvo (Legija, Zver,...), a da se unatoč toj činjenici nije ništa poduzelo na otkrivanju "davatelja" domovnica.
Pozdrav jadnoj hrvatskoj diplomaciji.