17 travnja 2015

Sprem'te se antifašisti


Antifašistička prošlost Srbije
Volio  bih pisati o lijepim temama. Doista. Ipak, ove druge nameću se same. Uz to, osjećam se dužnim ne šutjeti o događajima koji u velikoj mjeri definiraju moj i živote mnogih ljudi u mom širem okruženju. Pa, evo, što me pogodilo ovih dana.
Nakon fašističkih izjava jednog od srpskih ministara, odgojenog u vrijeme vladavine obitelji Milošević, čovjek počne razmišljati o vlastitom zdravlju. Naime, taj je Vulin nazvao generala Gotovinu ustašom, ni manje ni više. Povod za tu izjavu bilo je postavljenje generala Gotovine u Vijeće za nacionalnu sigurnost. Da ne bude zabune – u Hrvatskoj. Pitam se: ima li boljeg stručnjaka u Hrvatskoj koji bi mogao odgovoriti ovoj važnoj zadaći? Nevjerovatno zvuče izjave sa srpske strane kako to postavljenje ne pridonosi razvitku odnosa između Hrvata i Srba, a njima se pridružuju i izjave jednog dijela hrvatske javnosti. Pozovimo logiku u pomoć. Nacionalna sigurnost svake zemlje od vitalnog je značaja za njezino funkcioniranje, u svakom smislu, te je posve logično da o njoj skrbe stručni ljudi i prije svega domoljubi. Ako to nije general koji je predvodio pobjedničku vojsku koja je i stvorila današnju Hrvatsku, onda ne znam tko jest. Ma, nije vrag da opet trebamo nekakav „ključ“, pa da mora biti određeni postotak Srba u svim hrvatskim institucijama. Genijalci koji pljuju po odluci predsjednice o sastavu Vijeća za nacionalnu sigurnost vjerovatno bi htjeli u njemu vidjeti generala Rašetu ili možda Šljivančanina. Možda bi to pridonosilo unapređenju hrvatsko-srpskih odnosa. Kako se nitko nije upitao kako tim odnosima pridonosi činjenica da apsolutnu vlast u Srbiji imaju četnički vojvode i njihovi suradnici, poznati po svojim ulogama u posljednjem ratu.

Dok čitamo Vulinove baljezgarije i komentare raznih novinara tipa Dežulovića, u jednoj srpskoj općini događa se pokušaj nasilne smjene vlasti. Možda nije dovoljno poznato, ali u općini Inđija, u Srijemu, na vlasti su Tadićevi demokrate i to još iz vremena pada Miloševića. Vjerovatno su imali svojih loših poteza, ali za vrijeme njihove vladavine Inđija i okolica dobili su novo, moderno ruho. Od učmale varošice, postali su moderni gradić s europskim štihom. Velim, sigurno su imali svojih pogrešaka, ali pravo je čudo da nisu, budući su naslijedili Miloševićevsko-Šešeljevsku bulumentu. Hrvatima je dobro poznato što su radikali napravili u inđijskoj općini, a poglavito slankamenskim Hrvatima, kojih danas u tom mjestu gotovo da i nema. Oprobanim Gestapo-metodama zastrašivali su, prebijali i mučili ljude kako bi potpisali izjavu o dobrovoljnom iseljenju iz svojih domova, a zapravo se radilo o protjerivanju. Taj cilj je ostvaren. Sada su na smetnji demokrate. Nekoliko dana po Inđiji radila se priprava za „demokratsku“ smjenu vlasti, kako bi Vučićevi radikali (ili naprednjaci, što je isto) preuzeli općinu koja još slovi za demokratsku. Ćelavci u džipovima, po kafićima, na sve strane beogradski auti puni nekakvog polusvijeta i onda je bljesnulo nasilje. Batine je dobio jedan od nekadašnjih boraca protiv Miloševićeva režima. Skratiću. Nije se uspjelo s nasilnom promjenom vlasti, ali ubrzo hoće. Ovo je bila samo proba. Ono što srpska vlast radi neprestance jest gušenje slobode i nametanje nekih krivotvorenih povijesnih činjenica kao istinitih. U toj istoj Inđiji nekoć su živjeli Nijemci, pa su protjerani. Bilo je puno Hrvata i Mađara – danas ih nema više. Eto, bilo je i demokrata... Kraj se dade naslutiti. Ali iz takve države stižu kritike na generala Gotovinu!
Priprema se vojna parada u Moskvi. U Beogradu vlada nepodijeljeno mišljenje da je to OK, te da je to rehabilitacija četničkog pokreta i njegovo proglašenje za antifašistički. Ovo se temelji na tome da će na ovoj paradi u čast Dana pobjede sudjelovati predsjednik Srbije, koji nije partizanski general, nego četnički vojvoda, a vojska ima obilježja koja više sliče na kokarde, nego na petokrake zvijezde. Budimo realni: ni Putin nije gadljiv na Nikolića, inače bi ga odavna postavio na mjesto koje zaslužuje. Kad već spomenuh srpskog predsjednika, danas je bio sudionikom drame u zrakoplovu kojim je putovao na susret sa Svetim ocem Franjom. Naime, zrakoplov star više od tri desetljeća malo se pokvario iznad Jadrana, te su Srbi mogli ostati bez vožda. Da se to dogodilo, vjerovatno  bi bili optuženi Hrvati za urotu protiv... Znate već.

Dok se vojvoda oporavlja od šoka, priprema se slijedeći. U Beograd, na inzistiranje EU i SAD dolazi Hašim Tači na nekakvu sjednicu povodom ne znam čega. Beograd prijeti uhićenjem čim stupi na srpsko sveto tlo. Zapad veli da ga se ne smije niti taknuti. Budemo vidjeli!


Unatoč neprijateljskom okruženju, osjećao sam se posebno svečano 10. travnja. Naravno, zbog značaja tog datuma, kad je prije 74 godine proglašena NDH. Ne želim ovdje polemizirati bilo s kim o tome kakva je to bila država, niti o režimu koji je njome vladao, samo bih podijelio s čitateljima svoj ponos da su naši pređi stvorili hrvatsku državu u kojoj su rođeni moji roditelji i o čijem postojanju ima nebrojeno mnogo dokaza. Na žalost, i onih tragičnih u obliku masovnih grobnica. Ipak, ponosim se što je u jednom kratkom povijesnom trenutku Zemun bio hrvatski pogranični grad i to mi nitko ne može oduzeti.