24 prosinca 2010

Čestit Božić!



Braniteljima,
svim čestitim Hrvatima koji se nisu ogriješili o Božje i ljudske zakone,
svima koji blagdan rođenja Kristova proslavljaju s ushićenjem i radošću
neka je
ČESTIT BOŽIĆ!

18 prosinca 2010

Pomirbena glazba

Prosinac je mjesec darivanja, prekomjernog trošenja i (ne)realnih očekivanja. Potrošačka euforija trese cijeli svijet, a Božić je sve više prilika za promociju novih proizvoda, ili rasprodaju zaliha, a sve manje jedan od najradosnijih kršćanskih blagdana. Sve je izvana u bojama Božića, a iznutra samo novčane transakcije. Nije to novost, nije ni europski defekt, pače i u Japanu u prosincu bilježe shopping-groznicu. U Hrvatskoj je ovaj prosinac bio obilježen glazbenim događajima koji su logički slijed političke klime što se, čini se, dobro primila među razdraganim pučanstvom. Koncerti srpskih pop-zvijezda, poput Balaševića ili Joksimovića, dobro su posjećeni, a kritike su odlične. Također i koncerti Parnog Valjka, te Tereze Kesovije u Beogradu i Novome Sadu izazvali su oduševljenje.
Tako bi, zapravo, trebalo biti. Umjetnici stvaraju, a publika ocjenjuje njihova djela, ne razmišljajući pri tome otkuda su došli, kojoj naciji ili političkoj organizaciji pripadaju.
No, trenutak je doista specifičan, kao što je „na ovim prostorima“ (glupava inačica za bivšu Jugoslaviju) puno toga specifično. Svi ovi glazbeni događaji, koji opijaju dušu i tijelo tisuća mladih, dolaze u doba smanjenja presude vukovarskom krvniku Šljivančaninu i uhićenja bivšega hrvatskog premijera Sanadera. O onom prvome neću niti riječ. O Sanaderu samo nekoliko. Ako je točno da su Nijemci izričito zahtijevali da se najveći lupeži u Hrvatskoj moraju razotkriti i suditi, onda je jasno da je šjor Ivo ponajveći među njima. I dobro je ako će se iduće godine raščistiti situacija, te dati odgovor na pitanje: može li Hrvatska postati normalna država dostojna potpore jedne Njemačke, ili ju treba utopiti u nekakvu zajednicu sa Srbijom, BiH, Albanijom i ostaviti neka trune u svom beznađu. Još uvijek nisam siguran, ali predmnijevam da će se „čistka“ dogoditi. I veselim se tomu! No, ako je potrebno „smjestiti“ jakim igračima da bi se cijela momčad oslabila, onda neka nam Bog pomogne!
Kako rekoh, glazba je plemenita djelatnost i djeluje na ljudsku dušu na razne načine. Nekako u sjeni „velikih“ estradnih zvijezda, dogodio se koncert dalmatinskih pjesama u beogradskom Sava-centru. Čim sam dočuo za njega, kupio sam karte za cijelu obitelj, obavijestio prijatelje, te s ogromnim nestrpljenjem očekivao kako će izgledati program. Na žalost, samo su akreditirani novinari mogli unijeti svoje foto-aparate, tako da neće biti mojih fotki, a silno sam želio na taj način prenijeti dio prekrasnog ozračja koje se dogodilo u toj dvorani. Nastupili su: klapa Kumpanji s Korčule, klapa Kampanel iz Primoštena, Meri Cetinić, Goran Karan, Tedi Spalato, te Vinko Coce. Program jest bio reprezentativan, ali i publika. Sigurno blizu četiri tisuće ljudi pljeskalo je i pjevalo uz poznate dalmatinske note. U foajeu sam susreo puno prijatelja i poznanika, među njima dakako najveći je broj Hrvata, od kojih su neki doputovali iz Subotice ili Sombora. Krasno je bilo pjevati uz hrvatske umjetnike! Ovo se zove uspješna promocija hrvatske glazbe i kulture.
Ipak, uvijek se mora provući i neko „ali“.
Samo tri dana prije ovoga koncerta, na župnu crkvu u Rumi nasrnula je hrpa huligana, te preskočivši ogradu, polupala dekorativnu rasvjetu. Već smo skoro bili zaboravili na rušilačke napade na katoličke crkve po Srijemu, tako da sam ostao zatečen ovim događajem. Zanimljivo da je vijest prenijeta poput vremenske prognoze, poput izvješća o cijenama mrkve na placu. Dakako, ne treba podizati tenzije ako nije potrebno, ali ne treba ni šutjeti. Kad se sličan incident dogodi u Hrvatskoj (poput razbijenog autobusa s navijačima Partizana u Zadru), dva dana se vrti na svim TV-postajama izvješće o tome.
Na već spomenutom „morskom“ koncertu u Beogradu, nastupio je i duet svećenika iz Rume. Željko i Blagoje otpjevali su pjesmu Doris Dragović i dobili pljesak publike. Možda je to dobar primjer kako se prevladavaju međunacionalne razlike i konflikti.
Šteta, neće biti fotki s koncerta, nisam ih uspio pronaći ni iz drugih izvora, tako da mi morate vjerovati na riječ da je bilo prekrasno. Osobito zbog toga što na koncertu nije bilo političara oko kojih bi se okupili znatiželjni novinari.

09 prosinca 2010

Svijeća za ponosnu Hrvatsku

Odazivajući se pozivu udruge Puteus i sućuračkog web-portala www.sucurac.info, palim svijeću u znak prosvjeda zbog sramne presude Haaškog tribunala ratnom zločincu Veselinu Šljivančaninu.

Neka svijetli i podsjeća na stradanje Hrvata Kaštel-Sućurca od savezničkog bombardiranja, stradanje Hrvata Vukovara i Škabrnje, stradanje Hrvata na Bleiburgu, stradanje Hrvata u Srijemu, stradanje Hrvata...

Stradanje Hrvata.

Neka ovo bude i poticaj za početak stvaranja naše Domovine ponosne Hrvatske, u kojoj neće biti mjesta dužnosnicima spremnim na izdaju i dovođenje naroda u ponižavajući položaj.