28 lipnja 2014

Praznici "Ovoga Prostora"

Kako Rusi vide Ovaj Prostor u budućnosti
Danas je najteže profesorima povijesti. Oni, naime, znaju što su povijesne činjenice, ali moraju predavati svojim slušateljima samo politički kvalificirane i odobrene od strane vrhunskih autoriteta. Tako se na Ovim Prostorima, kako vole reći politički korektni analitičari, jedan isti događaj  interpretira na najmanje dva potpuno suprotstavljena načina, od kojih je jedan obavezno srpski. Tako je Aleksandar Makedonski po narodnosti Makedonac prema makedonskim uvjerenjima, dok Grci to ne žele niti čuti. Ako Grci tako vele, onda su i Srbi uz njih. Slično, Bunjevci na sjeveru Bačke su Hrvati podrijetlom, ako se o tome izjašnjavaju Hrvati iz Subotice i okolice, ali su i Srbi u tumačenju Bunjevaca koji nisu Hrvati i čija je matična država Srbija. To su samo dva primjera. Također, na Ovim Prostorima govori se jedinstvenim jezikom, kako vele Srbi, a taj je jezik, dakako, srpski. Hrvati i Bosanci vele da govore svaki svojim jezikom, pa ga tako i nazivaju. E, sad, Srbi vele da je to sve srpski, ali nikako ne žele dopustiti da se hrvatskom inačicom srpskog jezika (kojemu niti ime ne žele spomenuti, nego vele „ijekavica“) službeno govori u Srbiji. Kad im se to spomene, onda vele da su to dva jezika. Zapravo, svi bi trebali govoriti srpskim jezikom, pa bi se tako uveo red i mir na Ove Prostore, ako se pitaju Srbi.

Prije tri dana Hrvatska je obilježila Dan državnosti, premda sam nekako naučio da je to bio 30. svibnja, ali neka, službeno je 25. lipnja. Velim „obilježila“, a ne proslavila, jer nikakvoga slavlja nije bilo. Prirodno bi bilo da je hrvatska zajednica u Srbiji imala veliku svečanost, barem u Beogradu, uz visoke uzvanike iz srpske politike, no to se svelo na diplomatsko druženje, kojeg ionako ima često u Beogradu, samo što je ovoga puta tulum platila Hrvatska. Običan hrvatski puk unajvećma niti ne zna za ovaj praznik. Svijetla točka bila je Zajednica Hrvata Beograda „Tin Ujević“, koja je upriličila skromnu proslavu prikazivanjem prigodnog filma u Domu omladine. U medijima – ništa. Tako je to na Ovim Prostorima, ovisi s koje strane se promatra. Ja sam osobno više za proslavu 10.travnja, pa tek onda ova druga dva, ali ne zbog ustaških zločina, nego zbog toga što je ono ipak bio pokušaj stvaranja hrvatske države.

Danas je blagdan koji SPC naziva Vidovdan, a koji kod Srba ima poglavito mitološko značenje. Spomenut ću da je toga dana bila održana Kosovska bitka, da je Princip ubio Ferdinanda, te da je Milošević isporučen Haagu. Kao i ostalo na Ovim Prostorima, tumačenje je posve različito. Za Srbe, Obilić je heroj, jer je ubio turskoga cara Murata kad je već bio njegov uhićenik, Princip je revolucionar i borac za srpsku vjeru, a Milošević veliki Srbin odličnih ideja, ali loše realizacije. Sve ostale strane Ovog Prostora za Obilića i Principa vele da su klasični teroristi i atentatori, čija je izravna krivnja za ogromna stradanja ljudi ne samo Ovog Prostora, dočim je Milošević ratni zločinac koga se poredi s Hiterom. Po istoj logici, jednoga dana će Đinđićev ubojica biti proglašen za revolucionara i patriota i jedino će Đinđićeva obitelj znati da se radi o državnom ubojici Moja je kćer nedavno odbila odgovarati na pitanje iz povijesti o Stjepanu Radiću, budući u udžbeniku za njega nema niti jedne lijepe riječi, a njegovo ubojstvo se predstavlja kao časni čin srpskoga patriota. Što je za Hrvate zločin i ubojstvo, za Srbe je vrhunsko domoljublje i obrambeni čin.

Početak Velikoga rata obilježava se u Sarajevu, u koje neće doći srpski političari, jer se Srbi izravno nazivaju agresorima i okupatorima BiH tijekom posljednjega rata.  Srbi su postavili spomenik Principu u Andrić gradu, mega-projektu pravoslavnoga muslimana Kusturice, Mileta Ronhila i matice Srbije, za koji se ni ne zna koliko košta srpske porezne obveznike. Dakle, netko slavi, a netko tuguje. To se na Ovom Prostoru nikada neće promijeniti.

Kad već spomenuh Miloševića, pade mi na pamet njegov nasljednik Ivica Dačić, aktualni ministar vanjskih poslova Srbije, koji jučer izjavljuje kako bi za Srbiju bilo dobro upriličiti posjet Svetoga oca Franje, budući je on predsjednik države Vatikan. Dakle, ne želi ga ugostiti kao vjerskog poglavara najveće kršćanske zajednice koja se zove Katolička crkva, nego kao političara. To će već promijeniti mišljenje većine Srba u svezi  s tim posjetom, tim prije što se Dačić nada kako će papa promijeniti svoje mišljenje o Stepincu. Zagrebački je nadbiskup za Srbe ratni zločinac, za hrvatskoga predsjednika Josipovića srpski dragovoljac u Prvom svjetskom ratu, a za katolike diljem svijeta mučenik i svetac. Tako je to na Ovom Prostoru.

Već zamišljam kako će izgledati susreti mladih generacija s Ovog Prostora, na nekom ljetovanju ili zajedničkom tulumu. Po jednima će Severina biti najbolja pjevačica Ovog Prostora, po drugima najveća kurvetina, slično će se govoriti i za Cecu, za Thompsona, ali ne vidim niti jednu točku oko koje bi se mladi Ovoga Prostora mogli usuglasiti, kad su u pitanju povijesne i manje povijesne osobe. Niti jednu. Čak se ne mogu usuglasiti ni oko toga je li bolje Ožujsko ili Jelen, što bi mogla biti stvar okusa da se ne radi o brandovima neprijateljskih susjednih naroda. Sad je lako zaključiti zašto velike sile mogu napraviti rat na Ovom Prostoru kad god požele. Jenostavno, razloga i povoda ima i previše. Samo je stvar interesa, trenutka, trenutnog raspoloženja ili čak mašte velikih. Znate na koga mislim.

Ne želim prejudicirati, ali sve mi se čini da mir traje predugo na Ovom Prostoru.