31 ožujka 2013

Uskrs

Zaista, ali zaista
svim posjetiteljima CroSirmiuma želim
sretan Uskrs,
ili bolje reći uskrsnuće
u pravom smislu te riječi.

23 ožujka 2013

Veliko je sad veselje


Pod naslovom "I kamen bi zaplakao", srpski Kurir objavljuje reportažu koju prenosim u cijelosti.

Očaj i tuga na licima srpskih navijača u Hrvatskoj, tačnije u Borovu, rodnom mestu selektora Siniše Mihajlovića, rasplakali bi i one sa najtvrđim srcem nakon poraza "orlova" na Maksimiru. Redakcija Kurira je zajedno s momcima i devojkama iz ovog hrvatskog gradića gledala je utakmicu decenije i bila svedok nečeg što se u Srbiji teško može videti - bodrenja svog tima do samog kraja bez obzira na rezultat i bez ijedne uvredljive pesme na račun njihovih komšija Hrvata, kao i bez ružnih reči upućenih srpskim igračima.
- Ovo je nešto najgore što je moglo da mi se dogodi u životu! Hrvati su nas razbili bez ijedne šanse za gol. Mnogo mi je teško i jedva suzdržavam suze. - kaže 22-godišnji Saša, a njegov drug Dejan dodaje:
- Čekali smo ovaj meč više od 10 godina i pri svakom žrebu se nadali da ćemo doživeti ono što su stariji od nas doživeli 1999. godine. Iako smo znali da su Hrvati bolji, nadali smo se da možemo do pobede. Sada ćemo morati da trpimo prozivke iskompleksiranih Hrvata u narednih nekoliko godina - kaže Dejan, koji je prekjuče napunio 20 godina i jedini poklon koji je želeo je pobeda "orlova" u Zagrebu. Zatim se u priču ubacio i vidno iznervirani Miloš:
- Vi ćete sad nazad u Beograd, a mi ostajemo ovde gde će nas Hrvati jebati decenijama. Vama će svanuti dan kao i svaki drugi, a nama ovde se život menja iz korena. Svako jutro treba ustati i otići na fakultet i tamo slušati kako se Hrvati busaju u prsa, jer zahvaljujući pobedi nad Srbijom već  putuju u Brazil - izjavio nam je student ekonomije.
Prema rečima Minje, studenta mašinstva iz Borova, Srbi u Hrvatskoj su građani drugog reda.
- Osim stvari na koje smo navikli, kao što je da Hrvat zarađuje više novca za isti posao, preko onog da ja ne  smem javno veličati srpske heroje, u poslednje vreme policija nam često upada na profile na Fejsbuku i briše statuse koji imaju veze sa  srpstvom i Srbijom. Dva dana pre meča u Zagrebu pogasili su skoro sve profile Srba iz Vukovara i Borova kako bi nas sprečili da preko Fejsbuka dajemo podršku  našoj reprezentaciji - kaže Minja.



Nije se dogodilo da neki hrvatski novinari posjete hrvatske domove i udruge u Srijemu ili Bačkoj, pa da zabilježe kako je ondje izgledalo navijanje tijekom utakmice. Zato ću, slijedeći Kurir, premda nisam novinar, pokušati prenijeti dio atmosfere na jednom takvom mjestu.

Sinoć je prelijepo bilo Hrvatima u Zemunu, na svim onim mjestima gdje je organizirano promatrana utakmica između Hrvatske i Srbije. U jednom privatnom klubu, sve je odisalo hrvatskim duhom, od znakovlja, pa do prigodnih pjesama za uvod u slavlje koje je slijedilo.
Nakon Mandžina gola, svi su skočili sa svojih mjesta.
- To, majstore, neka si zabio! - viče uzbuđeni Dejan, student medicine.
- Sad ih stisnite, ne dajte im disati dok ne bude "petarda". - s oduševljenjem navija Miro, gimnazijalac maturant.
Zatim kratko zatišje, pa onda Olićev gol.
- E, sad su naši! Gotovi su! A cijeli mjesec slušam sranja na poslu kako će nas razbiti usred Zagreba, pa vratit će nam za Gotovinu, pa bit će novi Vukovar... Evo vam ga sad! - viče Josip, inače radnik u jednom zemunskom poduzeću.
Vlado čita srpske portale. Veli: "Stojković krvari, pogodili ga kunom s tribina", a malo poslije: "Lažu Kurir i Blic, sam se je povrijedio iz nehata!"
Kraj utakmice. Veliko slavlje, otvaraju se boce vina, piva, pušta se glazba (trešti nekoliko puta "Večeras je naša fešta, u izvedbi Tomislava Ivčića), ozarena lica svih vjernih navijača.
- Fala Bogu i to smo doživjeli da razbijemo Srbe! Da je bilo obratno, nekoliko godina bi nas jebali u zdrav mozak, ne bi ih mogli podnijeti.- veli Tomo.
- Žao mi je samo što nije bilo 3-0, pa da im mogu sutra u školi pokazivati tri prsta! Al bi popizdili! - veli Ivan, također maturant.
- Nije loše pokazivat i dva. Imamo vremena za užitak sve do rujna i utakmice u Beogradu. - kaže Ružica studentica ekonomije.
Hrvati su u Srbiji doista građani drugoga reda:
- Nemamo svojih političkih zastupnika, poput Pupovca, Stanimirovića, Jovanovića i ostalih. Nema nas u državnim službama, a hrvatske kulturne udruge skoro da ne dobivaju novaca niti za struju. Ne smijemo javno veličati svoje hrvatske heroje, pače ni one koji su donijeli slobodu i Srbima, poput Jelačića. Ne smijemo niti spomenuti kako je Srijem nekoć bio dijelom Hrvatske, niti da su nas protjerivali za vrijeme Tita i Miloševića, a o masovnim grobnicama Hrvata iz WW2 da i ne govorim. Zato nam je ova pobjeda nogometne reprezentacije toliko važna, jer nam daje dodatnu snagu da opstanemo u svom gradu, na povijesnom hrvatskom teritoriju. - veli Stanko, svršeni student književnosti.

Dopustite i autoru CroSirmiuma da si dade malo oduška. Do jutra smo slavili, malo se i popilo, a jutros je u Zemunu prekrasan, sunčan dan.

21 ožujka 2013

Tri prsta u slikama

Pred utakmicu Hrvatska-Srbija htio bih s vama podijeliti ovu zanimljivu foto-izložbu, te preporučiti navijačima da dobro promisle kako će navijati.







19 ožujka 2013

Sretan imendan!

Sretan imendan, svim Josipima i Josipama, 
od srca želi CroSirmium!