Transparentno crne liste

Izbori su demokratska tečevina koja ozakonjuje vlast one opcije koju birači u većini podrže. Pojednostavljeno, to znači da se birači opredijeljuju za program, osobu ili instituciju prema vlastitim potrebama, a onda očekuju da pobjednik izbora provodi obećani program. Izbori također znače i to da pobjeđeni moraju poštivati pobjednika, jer je njega izabrala većina. To je teorija. U političkoj praksi, stvari nisu baš tako jednostavne, ali to je široka tema i ne bih se njome bavio u ovome trenutku. Pokušavam sebi pojasniti aktualni politički trenutak, barem kad su Hrvati u Srbiji u pitanju. Hrvatsku zajednicu u Srbiji predvode osobe kojima je mandat dan od "naroda" istekao prije tri godine, no zakonodavac je bio velikodušan, prekršio vlastiti zakon (što u Srbiji nije nikakvo čudo), tako da tek ove godine imamo izbore za manjinska vijeća. Brojna hrvatska zajednica nije uspjela napraviti vlastiti birački popis, prije svega zahvaljujući činjenici da to nekomu nije odgovaralo. Ako se pitate kome, odgovor je jednostavan: srpskim vlastima, hrvatskoj diplomaciji i hrvatskoj političkoj eliti. Zapravo, jedini koji su oštećeni nemogućnošću izravnoga izbora svojih zastupnika jesu Hrvati, srpski državljani, koji na ostvarenje svojih prava čekaju, moglo bi se reći, desetljećima. Usudio bih se reći - velika većina Hrvata.

Što je alternativa izborima? Zakonodavac je predvidio elektorsku skupštinu, koju će tvoriti elektori koji su uspjeli prikupiti potporu najmanje sto Hrvata. Svatko može biti elektor, ali prikupljanje potpisa organizirano rade političke partije. Pokušavam pronaći u srpskim medijima relevantne činjenice u svezi ove akcije prikupljanja potpisa. Nema informacija! Jedino u subotičkim medijima (Radio Subotica i Subotičke novine) ima nekoliko tekstova koji osvjetljavaju ovu predizbornu tminu.

Zemun više nije grad, nego beogradska općina, pa iako Zemunci nikada neće za sebe reći da su Beograđani, u političkom smislu jesu. Svakoga dana pokušavam proniknuti u tajnu nazvanu elektorska skupština za izbor HNV-a, ali - nemam sreće, premda u mom susjedstvu živi puno Hrvata, a u bližoj okolici ima nas nekoliko desetaka tisuća. Malo li je? Nema informacija u medijima, nema javnih proglasa, nema predizborne promidžbe,... Sve mi to govori da će izbor novoga HNV-a biti strogo kontrolirani proces, a evo zašto tako mislim. Prema preliminarnim podacima koje objavljuje subotički tisak, dvije su političke opcije već napravile svoje liste. Jedna je DSHV sa 69 elektora, a druga je Tadićev DS sa njih 50 (??). Uz neke "nezavisne", broj elektora bi mogao biti oko 140, koji će 6. lipnja izabrati 29 članova HNV-a. Budući me uopće ne zanima što se događa u odnarođenoj Subotici, moja pozornost je okrenuta Podunavlju i Srijemu. Srijem je navodno prikupio (na zaprepaštenje pojedinih hrvatskih dužnosnika) potpise za 11 elektora na DSHV listi. Ja živim u Srijemu. Nitko mi nije pokucao na vrata i zatražo potpis! Ne znam ni tko su bili kandidati za elektore, a kamoli njihove životopise ili političke programe. Ne znaju ni moji prijatelji, također Hrvati, koji bi voljeli dati potpis nekom od uglednih Hrvata koga bi voljeli vidjeti kako zastupa njihove interese u HNV-u. Sve govori u prilog tomu da je transparentnost bila nepoželjna kod formiranja lista. Osim toga, na službenim stranicama hrvatskih partija i samoga HNV-a posljednja ažuriranja bila su prije mjesec dana, nakon Josipovićeve ekskurzije u Monoštoru.

A što tek reći za hrvatsku listu DS-a? Prema podacima iz "izvora bliskih DS-u", na toj listi ima imena nepoznatih široj hrvatskoj javnosti, dakle osoba čije je angažiranje na polju njegovanja hrvatskoga jezika i kulture posve nepoznato!

I prvi saziv HNV-a imao je svojih "bisera", čiji je režiser uvijek bio DSHV. Tako su se pojavljivali kandidati za vrlo odgovorna mjesta u hrvatskim (i nehrvatskim) institucijama za koje nitko od Hrvata nije čuo. Oni i danas sjede u tim foteljama, a vjerojatno će i ubuduće, jer se navodno radi o ekspertima čija je osnovna djelatnost -prodaja znanja. Nesreća je u tome što su ovakvi potezi redovito bili odobravani od strane hrvatske diplomacije, iz meni nepoznatih razloga. Kako je moguće da čovjek koji aktivno sudjeluje u ratu protiv RH dobije visoki položaj unutar hrvatske zajednice u Srbiji? A takvih osoba ima više od jedne, barem koliko je autoru ovih redaka poznato.

U očekivanju elektorske skupštine, volio bih da griješim u procjeni da je i moj potpis zlouporabljen, ali to za sada nikako ne mogu provjeriti. Jer, ako se pokaže da se moje ime nalazi na listi kojom dajem potporu bilo kom samozvanom elektoru, morao bih tužiti i tog elektora i nositelja liste za kazneno djelo. Isto misle i mnogi zemunski i srijemski Hrvati koji nikome do sada nisu ništa potpisali, ali su (uzaludno) upisani u posebni birački popis.

Što bi rekli Zagorci: bumo vidli!