Nož, žica, sikirica

Multietnička, multikulturalna, multikonfesionalna, multijezička, tolerantna, primjer suživota za cijelu Europu... Samo su neki od epiteta koje srpske vlasti umjetno kače uz Vojvodinu i mašu tom definicijom pred međunarodnom javnošću. Ono što se sinoć dogodilo hrvatskim navijačima u Novome Sadu nije incident, kako bi htjele srpske vlasti i mediji predstaviti događaj, nego kontinuitet započet 1988. godine „jogurt-revolucijom“. Srbi uvijek nađu (loš) izgovor kad se nešto loše dogodi u njihovoj režiji, pa sam pokušao i ja predvidjeti koji će biti ovoga puta. Srbi nisu izbačeni iz hrvatskoga ustava, dakle to ne stoji. Nije provedena nikakva vojna ili policijska akcija, niti su izvršavane deložacije iz nasilno useljenih stanova. Nisu, čak, igrali Hrvati i Srbi jedni protiv drugih. Analizirajući sam tijek utakmice, sve je bilo u športskome duhu, pa i navijanje naših navijača, a pobjeda nad našim dužnicima Francuzima čista kao suza. Dakle, posve drugi su razlozi ovakvog divljanja.

U Srbiji su se pojavile brojne skupine navijača iz Makedonije, Slovenije te ostalih zemalja sudionica ovoga natjecanja. Ni prema jednoj od tih skupina nije primjenjena bilo kakva nasilna akcija. Način na koji je proveden napad na veliki broj hrvatskih navijača navodi na logičan zaključak da je sve bilo unaprijed dobro organizirano. Nitko me ne može razuvjeriti da za akciju ovakvih razmjera nije znala BIA i policija, zato što smo sve to već osjetili na vlastitoj koži 90-ih godina. Beograd, grad koji je već nekoliko desetljeća „Juden frei“, ostao je u sjeni Novoga Sada (također „Juden frei“), grada čiji image ne može popraviti niti jedan fantastičan EXIT festival. To je prijestolnica svih doseljenika iz Hrvatske i BiH, sudionika rata u tim državama, frustriranih zbog vojnog i svakog drugog poraza, kojima je cilj napraviti od Srbije „Croaten frei“ državu i umalo im to nije i uspjelo. Nevolja je u tome što im se kod svakih izbora aktualna vlast i oporba maksimalno upucavaju, znajući da se radi o ogromnom broju sigurnih glasača kojima treba obećati ono što oni žele čuti: Kosovo je Srbija, Knin je Srbija, Banja Luka je Srbija,... Jedini (ozbiljan) neprijatelj su Hrvati i to su osjetili na vlastitoj koži Hrvati autohtoni stanovnici Srbije. U konkretnom slučaju, nisam posve siguran što je u pozadini ovog fašističkog divljanja. Predmnijevam da bi moglo biti zastrašivanje pred buduće utakmice hrvatske repke, kako bi se obeshrabrili navijači iz Hrvatske da uopće i ne dođu, moglo bi biti i podgrijavanje pobjedničke atmosfere pred mogući susret Srbije i Hrvatske, ali prije će biti da su razlozi puno dublji. Poslana je poruka da se ne želi kandidatura za članstvom u EU, te da je vrijeme da se makne Tadić. Sva današnja i sutrašnja gluma (policijska uhićenja, parada žandarmerije, medijska priopćenja) samo su licemjerna predstava za lakovjerne. Ovo što se sinoć dogodilo, prava je slika Srbije i Vojvodine. U takvom sustavu žive Hrvati, kojima se ne može dogoditi jedan Pupovac ili Stanimirović, jer se svaki pokušaj političkog organiziranja završava ili u krvi, ili posvemašnjom marginalizacijom.

Prije samo dva dana dogodio se „performans“ na novosadskom keju, šetnici pokraj Dunava, u znak obilježavanja obljetnice zločina kojega su proveli mađarski fašisti. Nadam se da je Zuroff ostao još koji dan kako bi mogao vidjeti na djelu one koji za sebe tvrde kako su vječite žrtve zlih osvajača. Uzalud je isprika novosadskoga gradonačelnika, kad nije uspio dobiti dozvolu od crkvenih vlasti za nazočnost na već spomenutoj komemoraciji. Možda u toj činjenici i treba tražiti organizatore napada na hrvatske navijače sinoć, te hrvatske građane u kontinuitetu, s manjim ili većim intenzitetom.

Oglasila se, na moje ogromno (pozitivno) iznenađenje, jedna hrvatska partija iz Subotice, DSHV:

Demokratski savez Hrvata u Vojvodini (DSHV) osudio je napade na hrvatske navijače posle rukometne utakmice u Novom Sadu. DSHV je naveo da je s gnušanjem primio vest o "skandaloznom ponašanju jednog broja šovinizmom ostrašćenih građana Srbije u vojvođanskim mestima Veternik i Ruma prema navijačima reprezentacije Hrvatske tokom njihovog povratka kući".

"Zar je moguće da u državi Srbiji postoje snage koje zaustavljaju kolone hrvatskih navijača, sekirama i palicama zavode red, pale vozila s hrvatskim registarskim tablicama", navodi se u saopštenju. Dodaje se da su tako za samo nekoliko sati umanjeni svi napori države da organizuje Prvenstvo Evrope u rukometu na visokom nivou. DSHV se pita šta će se dogoditi ako posle ove beznačajne utakmice za srpske navijače, u nekoj od sledećih utakmica dođe do susreta reprezentacija Srbije i Hrvatske i u Beograd dođe 10.000 hrvatskih navijača.

Nisam čuo niti riječ od Milorada, Borisa, Vojislava, Žarka,...

Još jednom: nemojte misliti kako je ovo slučajni incident, kao što nisu bili balvani u Dalmaciji ili prije nekoliko tjedana na Kosovu. Srbija provodi svoj paklenski plan, nakratko zaustavljen nakon ratnog poraza od Hrvata i kosovskih Albanaca koji ima samo jedan cilj za čije ostvarenje imaju samo jednog neprijatelja – Hrvate. Ako netko misli da pretjerujem, neka ode na bilo koji internetski portal i pročita komentare. Većina ima razumijevanje za novosadsku akciju, a najupečatljiviji je jedan koji veli: “Jasenovac vam nećemo oprostiti.” Toliko o multičetničkoj Vojvodini. Može li Hrvatska živjeti s time?