Tko ne smije biti fašist?

Horti i Hitler, fašisti

Pavelić i Hitler, fašisti

Knez Pavle i Hitler - ??

Srbi sustavno njeguju kult nevine žrtve, vlastite dakako. Na prostoru na kome žive skupa s ostalim narodima, ispada kako su svi protiv njih, kako su uvijek morali trpjeti teror bez valjanog razloga. I doista, kad se malo prelista srpski tisak i internetski portali, postoje brojni dokazi o istinitosti ove tvrdnje. Na žalost, nema dublje analize niti povijesnog konteksta, a poruke koje se odašilju takvim svjedočanstvima ne idu u pravcu odavanja pošte žrtvama, nego prije svega upiranje prstom u krvnika, te skoro otvorena prijetnja osvetom. Osobito se upire prstom u Hrvate i Mađare, jer se s njima dijeli životni prostor, dočim se Nijemce spominje s oprezom iz poglavito ekonomskih razloga. Međutim, svakom iole dobronamjernom promatraču nije teško zaključiti kako stvari ne stoje tako crno-bijelo. Kad se govori o WW2, vrijeme bez TV-a i interneta, glavni su dokazni materijal rijetke fotografije, te svjedočanstva preživjelih. No, Srbi ne drže do svjedočanstava ostalih, posebice Hrvata i Mađara, jer kad bi to učinili, postalo bi posve razvidno kako su zločine činili oni totalitarni sustavi koji su za to imali priliku. Tako su Nijemci, Mađari i Hrvati prednjačili početkom rata, a Srbi na njegovom kraju. Svejedno je koji su motivi i razlozi za zločine: zločin je uvijek i samo zločin i za njega nema opravdanja. Kod Srba, na žalost, već desetljećima postoji ogromna razlika u tretiranju zločina, tako da ispada kako oni nisu nikada i ni prema kome vršili djela nasilja, kako su uvijek vodili obrambene ratove, kako su žrtve drugih naroda samo logični razvoj situacije u kojoj se nekadašnja žrtva ima prirodno pravo osvetiti. Na posebnom mjestu nalaze se ustaški zločini, te zločini mađarskih fašista u vrijeme WW2. O Jasenovcu i prenapuhivanju broja žrtava već je puno puta govoreno i dokazano, a sada su „zanimljive“ žrtve takozvane racije u Bačkoj, tijekom 1942. godine. Novi Sad, Čurug, Titel, Žabalj i još neka mjesta bila su te zime poprištem masovnih ubojstava što su ga počinili Hortijevi fašisti. To je dokumentirano, dokazano i – točka. Mađarska je kažnjena na više načina zbog svoje fašističke prošlosti. Hrvatska je, također, kažnjena oduzimanjem velikog dijela državnog teritorija, ali i na razne druge načine. Međutim, ništa manje strašni srpski zločini, počinjeni za vrijeme i nakon WW2 na području današnje Hrvatske  i Vojvodine, klasificirani su u skupinu „opravdane odmazde“, pa se skoro i ne trebaju tretirati kao zločini, prema srpskim izvorima. Ima svjedoka, dakako, i o tim zločinima.Već od jeseni 1944. i prodora ruske Crvene armije, događaju se masovna ubojstva Mađara u Bačkoj i Hrvata u Srijemu. Mnogi su bili mišljenja da ako nisu radili zločine, ne trebaju bježati, no bili su u krivu.  Od listopada 44-te do konca 45-te otvoren je lov na Hrvate u Srijemu (i posvuda) i u njemu su sudjelovali  svi kojima je bilo do lova. Već sam o tome pisao u prijašnjim postovima, ali ponovno se dotičem ove teme zbog izjave Ane Frenkel, suradnice centra Simon Wiesenthal koja veli: „Šandor Kepiro na suđenju nije nijekao da je bio mađarski žandarmerijski kapetan u vrijeme kada je provedena Novosadska racija. On je tijekom Drugog svjetskog rata bio dva puta osuđivan zbog svoje uloge u raciji, a nakon rata pobjegao u Argentinu. Da li nevin čovek bježi?”

Tko je mislio da nevini ne trebaju bježati, platio je glavom, draga moja Ana Frenkel.

Hrvatski narod je uspio postaviti na svoje mjesto ustaše, NDH i Antu Pavelića, jednako kao što su Mađari postavili Hortija i Nijemci Hitlera. A što je sa Srbima? Oni su rehabilitirali četnički pokret Draže Mihajlovića, tipično fašističku vojnu organizaciju, suradnicu njemačkih nacista! Posljednji je rehabilitiran knez Pavle Karađorđević. Imaju li pravo Srbi spočitavati Hrvatima Pavelića, ili Mađarima Hortija, kad su puhali u istu tikvu u isto vrijeme?