Štakori su pametniji

U predvečerje vikenda koji bi mogao uvelike opredijeliti budući položaj Hrvata u Srbiji, kao munja sijevnula je vijest sa tiskovne konferencije u Vladi Vojvodine o ostavci jednog od vojvođanskih "ministara", Dr. Tamasza Korhecza, koji već deset godina sjedi u fotelji glavnog i odgovornog za pitanja vojvođanskih manjina. Srpski mediji spekuliraju o motivima, portali su prepuni komentara, ali pravi razlog doznat ćemo tek nakon završetka izbora za nacionalna vijeća u Srbiji. Naravno, za one narode koji su se za te izbore i izborili.
Odmah da kažem, ni po čemu ne treba pamtiti Korhecza, jer u biti ništa posebno nije niti učinio, osim što je znao prosipati demagoške mudrosti kad su mediji to od njega zatražili. Zakoni koji se tiču prava manjina u Srbiji pisani su u Beogradu, a njihovi autori svakako nisu ozbiljno konzultirali Korhecza, bez obzira na njegovu naobrazbu. Dakle, jedini koji mogu (eventualno) žaliti su Mađari i to oni kojima je dotični "ministar" uspio rješiti pitanje namještenja.
Korhecz je, poput pravoga kapetana, posljednji napustio brod koji tone. Ili možda prvi? Ne želim raditi projekciju na buduće događaje, premda mi nije nepoznata pojava da štakori osjete prije ljudi da će brod potonuti.
Prolazeći kroz Staru Pazovu, mjesto u Srijemu u kojem u značajnom broju žive Slovaci, nisam mogao ne primjetiti veliki bilboard pokraj ceste na kome se Slovaci pozivaju da 6. lipnja izađu na izbore i izaberu svoje zastupnike u Slovačkom nacionalnom vijeću. Vjerojatno svoje birače pozivaju i politički prvaci ostalih vojvođanskih manjina, ali gorčina izostanka hrvatskih izbora premašuje sve ostale okuse. Tiho se približava nedjelja, 6. lipnja, kad će u Subotici biti potvrđeno da će srpski establishment upravljati Hrvatima u Srbiji, te im na taj način trasirati put ravno u propast, što je samo drugi naziv za totalnu asimilaciju. Možda mi je u nekom trenutku bilo žao mojih sunarodnjaka koje je Milošević otjerao iz Srbije, kako bi rješio pitanje udomljavanja dijela Srba iz Hrvatske, ali danas im zavidim. Mnogi od njih s nevjericom prate što se događa u Srijemu i Bačkoj, ali također mnogi od njih nisu iznenađeni. Politika pronalaženja "lojalnih" ili "poštenih" Hrvata (formulacije Titovih komesara smrti) do sada je davala rezultate od koristi za srpsku državnu politiku, pa je logično da je ni Tadić ne želi mijenjati. Završni komentar bit će moguć tek nakon izbora novoga HNV-a, ali budući je poznata metodologija kandidiranja elektora, nije teško prejudicirati buduću politiku. Zašto Srbi žele prevlast nad manjinama, to je jasno i politički opravdano, iako nije ni demokratski niti moralno. Ali, kad Hrvati žele to isto - u ovome trenutku jedino se može nazvati samoubojstvom.
Je li Korhecz na vrijeme napustio brod, ili je zakasnio, vidjet ćemo možda već u nedjelju, ali zasigurno do konca godine. Hrvatski politički prvaci nemaju više kredibiliteta pred vlastitim narodom, pa bi jedino ostavke i povlačenje iz političkoga života moglo da im sačuva ono malo časti što je još imaju.
Ako je uopće imaju.