Montiranje ćorave kutije

Tko bi i pomislio da će mjesec dana prije izbora za parlament hrvatske zajednice u Srbiji postati tako vruće! Ponovno nas spopadaju razni "popisivači", osobe koje se odlično kuže u politiku te uzimaju sebi za pravo nama nepismenima pojašnjavati zašto je važno dati potpis nekakvom "uvaženom" članu zajednice, a nikako nekima koji su "prijetnja" budućem prosperitetu te iste zajednice. Bože, pa o tome sam slušao od starijih kolega da je tako bilo i pred one "povijesne" Titove izbore poslije rata. Sve je poznato unaprijed, ali se upriličava predstava privida demokracije - forme radi. Ili, kako bi stanoviti genijalni, doživotni,... zastupnik svega hrvatstva u ovom dijelu svijeta rekao - procedura mora biti zadovoljena, jer to je osnov demokracije. Malo morgen, rekao bi čovjek koji leži pod lipom.

O, da, pratit ću sve što se bude događalo do 6.6.2010. ovoga puta ne kao nijemi promatrač. Cenzura, zabrane i opstrukcije djelovanja nepodobnima, te namještanje rezultata, u punom su zamahu. No, neće sve proći nezapaženo i to je upravo podatak koji nekima kvari san o budućim foteljama, plaćenim namještenjima u zamjenu za ništa, ili još jednu crticu budućeg CV-ja na natječaju za radno mjesto u državnoj službi. Nema šanse da itko spriječi hrvatski KGB u Srbiji u nakani upropaštavanja većine elemenata hrvatstva u ovoj nesretnoj zajednici, ali postoji iskra nade da njihovo štetočinstvo neće potrajati dugo. U svakom slučaju, ima nas dovoljno koji ćemo ih redovito podsjećati na prljavštinu u kojoj plivaju puneći svoje lisnice našim i novcima hrvatskih poreznih obveznika. Komunicirajući s prijateljima iz Srijema, ali i iz Bačke, posve sam siguran da većina Hrvata ne bi nikada podržala namještene kandidate, ali su zastrašeni iz više izvora, te ne žele "talasati". Želim ih ohrabriti jednim odličnim viđenjem predizborne kampanje među Hrvatima u Srbiji.

Maksimum za hrvatsku zajednicu bio bi da je uspjela načiniti popis birača i da na demokratski, javni i transparentan način izabere svoje predstavnike. To nitko u hrvatskoj manjinskoj zajednici (koju čini šaka dužnosnika) nije želio. Jasno je zašto. I za to je, za one nacionalne manjine koje nemaju ni nacionalno ni ljudsko dostojanstvo, izmišljen elektorski princip. Podsjetimo se da je baš u ovom dijelu narodni zastupnik Kuntić jedino imao intervencije. Tko će sutra biti ljudi koji će skrbiti o kulturi, informiranju, obrazovanju i službenoj uporabi jezika hrvatske nacionalne
zajednice? Mali broj će biti onih koji godinama unazad volonterski i neutilitaristički rade na njegovanju kulture i koje uvijek prozivamo kada treba „dokazati“ da postojimo kao zajednica. Predsjednici i vrijedni članovi hrvatskih udruga moraju sakupljati 100 potpisa jednako kao i
oni ljudi koji su sada dobili stranačke zadatke i za koje stranke sakupljaju potpise. Pri tome im je i to otežano jer na njihovom terenu kojekakvi slijepi izvršitelji stranačkih odluka sakupljaju potpise. Pri tome, Hrvati svoje potpisnike traže unutar hrvatske zajednice, jer izvan nje im nitko neće dati potpis, dočim „ovi drugi“ koji će, ako su iskreni , priznati kako i ne znaju što je Vijeće i o čemu se tu radi – potpise dobijaju od svih i svakoga. Većina ovih, partijski instruiranih elektora niti su se popisali, niti su ljudi koji ih podržavaju upisani na popise hrvatske nacionalne manjine – mnogi od njih nisu ni Hrvati. Potpisali su, za jednokratnu uporabu izjavu o pripadnosti
hrvatskom narodu – po partijskoj direktivi. Osim toga, tko će vršiti kontrolu lista podrške? Zakon kaže kako nadzor vrši Ministarstvo, ali ako kod izravnih izbora svi zainteresirani mogu delegirati promatrače u izborna tijela, zašto to nije i ovdje slučaj i kako se može imati povjerenje u Ministarstvo – isto ono koje je da se držalo slova zakona Hrvatsko nacionalno vijeće već davno trebalo raspustiti. Nije li malo nelogično da se netko tko se nije htio popisati na poseban birački popis hrvatske manjine, odjednom ima interesa podržavati nekog elektora, ili se čak kandidirati za elektora?! Ne samo da je nelogično, nego jasno govori o tome da neće biti izabrani ljudi spremni voditi manjinski parlament i manjinsku samoupravu sukladno s Ustavom, nego eksponenti političkih stranaka kojima je u interesu da u javnosti prikazuju postojanje vijeća koje će od najmanjeg interesa biti – Hrvatima.
Nelogičnostima tu nije kraj. Kako elektorsku skupštinu čine samo elektori (u zakonu čak nema ni odredbe o tome da li je skupština javna tj. mogu li joj nazočiti i drugi zainteresirani subjekti pripadnici hrvatske manjinske zajednice) onda je jasno da se izborna komisija tj. ljudi koji će prebrojavati glasove i određivati „pobjednike“ u sukobu interesa. Kadija se kandidira, kadija
i prebrojava glasove. Ili? Uostalom i bez ove namještaljke pobjednici su jasni: tko ima najviše elektora - imaće i najviše glasova, ali suprotno Ustavu, elektori nisu pripadnici hrvatske zajednice, nego raznih političkih hrvatskih i nehrvatskih stranaka. U izravnim izborima
vijećniku se, po Zakonu, može oduzeti mandat ako se izbriše s popisa odnosne nacionalne
manjine što je i logično, jer kako netko tko nije na popisu manjine može predstavljati tu manjinu. Za elektora se ne traži ni da je na popisu u momentu kandidiranja, a kamoli tijekom trajanja mandata. Gdje je tu logičnost? Nadalje, temeljno je ustavno pravo da svaki građanin, pa i
pripadnik nacionalne manjine, bude informiran o kandidatima i njihovim
izbornim programima. Zna li tko od pripadnika manjine tko su kandidati za najviše parlamentarno tijelo hrvatske manjine? Ne daj Bože, o programima ne bih ni da pitam. Ne samo da pripadnici zajednice nisu informirani tko su elektori, nego je time uskraćeno i njihovo pasivno biračko pravo – podržati nekoga od elektora. Drugim riječima dovoljno je 6.060 ljudi od kojih niti jedan ne mora biti upisan na birački popis (dovoljna je samo jednokratna izjava da se osjeća pripadnikom hrvatskoga naroda) odlučit će tko će predstavljati hrvatsku zajednicu i odlučivati o njenim pravima i statusu. Je li onda trebala ova farsa od elektorskih izbora, poglavito ako se ima u vidu da se ne zna ni tko će voditi elektorsku skupštinu do izbora novog predsjednika, jer članak 106. Zakona o nacionalnim vijećima kaže da je to najstariji elektor, a članak 111 istog zakona
kaže da je to predsjednik nacionalnog vijeća iz ranijeg saziva.
Može li biti gore?