24 studenoga 2012

Lijepo ime Ante,Bog ga živio!


Možete si samo zamisliti, poštovani čitatelji, kako izgleda u praktičnom životu zvati se Ante u Srbiji! Nema se tu što objašnjavati, budući je Ante izvorno hrvatsko ime i ne može nitko pomisliti da ste Slovenac ili Slovak. Uz „Ante“ Srbi vezuju i ostatak koji je obično „Pavelić“, a onda se zna što o vama mogu misliti. Ante u Dalmaciji ili Hercegovini nije ništa posebno. Ali, Ante u Zemunu ili Beogradu... Pa još autohtoni Hrvat, dakle starosjedilac već stotinama godina...
Ispričat ću vam jedan događaj iz '91. Dakle, rat se mogao omirisati, već su počela prebrojavanja po firmama, a Srbi su bili uvjereni kako će do konca godine imati vlastitu državu čija je zapadna granica na crti Karlobag-Karlovac-Virovitica, dakako bez Hrvata u njoj.  Šetam sa suprugom po Beogradu. Idem kupiti cipele. Supruga stalno zapitkuje: „Ante, vidi što su ove lijepe“, „Ante, a mogao bi ove probati, ne?“, „Ante, ove bi ti sigurno lijepo stojale.“. I tako neprestano. Moja žena voli kupovati za mene, iako joj to nikad nisam tražio, ali – voli. Ipak, u to vrijeme (nakon pokolja na Plitvicama), svi su u Beogradu bili nabrijani protiv Hrvata. U jednom trenutku, malo sam se zadržao pored jednoga izloga, a žena je s razdaljine od desetak metara dozivala „Ante, Ante“, kad joj je prišao jedan vrlo dobronamjerni čovjek i upozorio ju: „Gospođo, budite oprezni. Bolje ga zovite 'Aco', sigurnije je!“
Znam vrlo dobro  kako je bilo nositi ime 'Ante' svih ovih godina. Mogao sam se zvati Alojz, Stevo, Josip, ili Božo,ali ne, zovem se baš Ante.
Ne znam je li u Srbiji omraženije ime Franjo ili Ante. No, ta dilema je prestala nakon oslobađajuće presude našim generalima. Ante je ubuduće sinonim za srpskoga neprijatelja. E, sad, budući nisam klinac, imam stanoviti ugled u srpskome društvu, imam puno poznanika među Srbima, te bi logički zaključak bio da moje ime ne bi trebalo da ima negativnu konotaciju, barem kad je moj ugled u pitanju. Ipak, nekoliko me je poznanika upitalo: „Zašto se tako zoveš? Nisu li te mogli nazvati Domagoj, Augustin, ili Eduard?“ E, pa, nisu. Moji su imali nekoliko imena na izboru: Ante, Zvonimir, Tomislav, Krešimir, Stjepan i Franjo. Odabrali su ono prvo. U Hrvata odavna nema ovakvih muških imena, već su češća Leo, Teo, Mineo, Hugo i slična. Ali, kad me danas supruga pozove: „Ante!“, meni puno srce. Nemojte misliti da volim prkositi svojim susjedima Srbima. Ni slučajno! Ali, nimalo se ne sramim svojega imena, niti svojega podrijetla, niti svoga roda. Dapače, ponosim se svojim hrvatskim imenom.
Kad smo napokon progledali, počeli disati punim plućima, moramo biti svjesni nastale situacije. Srbi su bijesni, razočarani, ogorčeni i tužni. Bijesni, jer ne vole gubiti od Hrvata. Razočarani, jer nisu uspjeli prevariti Amerikance. Ogorčeni, jer Rusi nisu izravnije stali na njihovu stranu. Tužni, jer će morati čekati novi rat i pokušati s ostvarenjem stoljetne ideje o Srbiji kao pomorskoj sili. To su dovoljne naznake za veliki oprez u daljnjem postupanju najviših državnih dužnosnika, jer na istoku imaju neprijateljskog susjeda. Ne treba zatvarati oči pred tom činjenicom. Mogu Pupovac, Stanimirović i Uzelac govoriti što god hoće, njihovo je srce i um u Beogradu, oko hotela Moskva, a vjerojatno sanjaju dan kad će na Jelačić placu biti spomenik Slobodanu Miloševiću. Tim više me žalosti činjenica da su se „naši“ prvaci susreli sa spomenutom gospodom u Zagrebu, nakon konačne hrvatske slobode, te diskutirali o „pravima manjina na ovim prostorima“. E, moj Kuntiću. U ovom si trenutku sjeo za isti stol sa Pupovcem i Stanimirovićem! A svi smo očekivali da progovoriš o Gotovini i konačnom oslobađanju od fašističke stigme. Srami se, i ti, i tvoji suradnici!
Kad se već zovem Ante, onda ne moram pojašnjavati svoju veliku želju da upoznam generala Gotovinu. Nije preša, ne mora biti do Božića, niti do sv. Vinka, ali do Uskrsa bih volio. Ako netko ovo pročita, a poznaje generala, neka ga podsjeti da ima jedan zemunski Hrvat, Ante,  koji bi ga volio upoznati. Bila bi mi čast!

2 komentara:

Danijel Kavelj kaže...

Poštovani gospodine Ante, sve pohvale za blog i velik pozdrav od Srijemca iz Zagreba.

Danijel Kavelj

CroSirmium kaže...

Pozdrav i za Vas, Danijel. Drago mi je što čitate CroSirmium i što niste zaboravili naš Srijem.