Dijalog Dhaçi-Tačić

Hrvatica ispred Vučićeve i Nikolićeve utvrde u Zemunu

Oh, kako sam se veselio spoznaji da će Miloševićev mali od palube, Ivica, morati sjesti za isti stol s Šiptarskim teroristom („teroristom“) Hašimom Tačijem! Crkva je zavrtjela srpski rulet, podmetnula tvrdog komunista Miloševića na čelo kolone, a onda (nakon poraza) uživala u blagodatima novoga statusa, što će reći u luksuzu i bakanalijama. Crkva je ponovno na vlast dovela Miloševića, jer čvrsto vjeruje kako je to opcija s garantiranim uspjehom. I sad, veli meni moj susjed, doseljeni Srbin iz Dalmacije: „Nema se tu što govoriti. Vi ste Hrvati dobili po p.... nakon onoga rata, pa smo vas je.... četrdeset godina. Sad smo mi dobili po p.... i red je da nas je.. i Šiptari i Hrvati. Čekat ćemo slijedeću priliku!

Vulgarno jest, ali nije daleko od točnog opisa političke situacije.

Ovo bi najbolje mogao posvjedočiti Ivica Dačić, koji bi, da su Srbi pobijedili u ratu protiv Hrvatske, svakako bio premijer Velike Srbije. Ovako, premijer je male i poražene Srbije i mora sjesti s Hashimom Thaçijem kako bi, nakon vojne kapitulacije, potpisao i civilnu, a ovi razgovori neminovno vode k tom kraju. Nekoliko puta sam čuo novinarske lapsuse zbog sličnosti prezimena dvojice pregovarača, poput „danas su otpočeli razgovori Dhaçi-Tačić“ i to me je jako razveselilo. Jednako tako, ako ne i više, razveselila me je i zategnuta situacija oko EXIT-a, prve javne antimiloševićevske manifestacije koju je podržao cijeli svijet. Vlast je odlučila obračunati se sa građanskom i europskom Srbijom, te tako prijeti ukidanjem festivala zbog... Naći će se već prihvatljiv razlog. Crkva svakako već može otpočeti s projektima izgradnje pravoslavnih hramova diljem Petrovaradina, kako bi i službeno proglasila Srijem srpskim povijesnim prostorom. Naravno da u tome nailazi na razumijevanje aktualnih hrvatskih političara, no neću o njima, jer mi se dobrano gade.

Dakle, Dhaçi pregovara oko granica, registracija auta, ukidanja srpskih paralelnih vlasti na sjeveru Kosova, a predsjednik Nikolić mr. Tomo obilježava veličanstvene pobjede srpske vojske. Nikada neću razumjeti zašto prosječni Srbin voli živjeti u lažnoj povijesti, a ovdje je očito baš o tome riječ. Za Turke sve znamo: pregazili su srpsku nejaku vojsku za dva sata, i onda petsto godina mijenjali Srbima genetski kod. Ali, bježanje srpske vojske na krajnji jug Grčke nazivati pobjedom... Tom logikom, mogla bi se u Srbiji slaviti i Oluja, ne? Ako netko ovo pročita, a nije iz Udbe, neka ode i dojavi prvome udbašu koji će već znati što s ovakvom informacijom. Kako bi to krasno bilo: Srbi u Beogradu i diljem Hrvatske proslavljaju Oluju kao pobjedu nad hrvatskim fašizmom! Oh, nadam se da će ovo pročitati Dežulović, pa neka mi i preotme ideju-svejedno ću biti sretan!