 |
| Šefe, što je to katarza? |
Danas je
nastavljena bjesomučna kuknjava diljem Srbije. Svi mediji, javne osobe, te
militantni zagovornici suživota s Hrvatima, pucaju iz svih oružja koja su im
preostala. Navijači pjevaju „preplivat će Srbi Drinu, je... će vam Gotovinu“, a
anti-EU pjesmice čuju se iz svakog nebodera. Službeni Beograd otkazao je posjet
ministrice za europske integracije Zagrebu, predviđen za danas. Dakle, još
prije mjesec dana Zagreb i Beograd planirali su sastanak nakon izricanja
presude hrvatskim generalima, očito predmnijevajući kako će isti biti osuđeni,
te tako otvoren put ka „pomirbi“. Kako se to nije dogodilo, srpski premijer
Dačić izgovorio je nekoliko bezobraznih rečenica u svom stilu, otprilike
rekavši ovo: „Oslobađajuća presuda hrvatskim generalima svakako neće
pridonijeti pomirbi Hrvata i Srba. Svejedno, kad-tad Hrvati će morati doživjeti
katarzu i sučeliti se sa svojom mračnom poviješću.“
Ovo izlazi iz
ustiju Miloševićeva glasnogovornika, aktivnog sudionika agresije na Hrvatsku,
za čije vladavine je iz Srbije protjerano oko 40 tisuća srijemskih Hrvata.
I umjesto da ova
haaška epizoda bude početak srpske katarze, Srbi još uvijek vjeruju kako su
bili nevine žrtve ustaškog terora. Osuda hrvatskih generala trebala je
poslužiti srpskoj javnosti kao dokaz genocidne politike Franje Tuđmana i režima
na čijem je on bio čelu (ustaškog, naravno) i povodom za apsolutnu
rehabilitaciju Slobodana Miloševića. Ovom presudom dogodilo se upravo suprotno:
osuđena je Miloševićeva fašistička politika. Pogrešno je Daćič definirao sudsku
odluku kao pokušaj EU i SAD da „operu“ Hrvate prije ulaska u EU, jer su upravo
Srbi od te presude očekivali da bude „opran“ srpski narod i njegovo političko
vodstvo od zločina nad Hrvatima i Bošnjacima tijekom godina rata. Samo politički
diletanti nisu primjetili sveopću podršku baš toj politici, budući da praktično
nema niti jedne političke opcije koja nije pljunula na Haag.
 |
| Tko može ovo oprati? |
Ne mogu Srbi „oprati“
svoje lice dokle god se ne pogledaju u oči jedni drugima i sami priznaju ono
što je i cijeli svijet vidio: Srbi su u Domovinskom ratu bili agresori i
okupatori, kao takvi radili su zločine, te na koncu izgubili rat. Bježanija u
Srbiju nije bila uzrokovana hrvatskom vojnom akcijom, već prije pripremljenim
scenarijem za sveopći rat u kome bi izravno sudjelovala država Srbija. Ovo
dobro znaju svi Srbi koji su bježali '95 put Srbije. Dobro znaju i Srbi iz
Banjaluke da su već skoro svi bili spakirali kufere i spremili se na put u
istome pravcu, da je general Gotovina bio naManjači i promatrao rasulo u kom su
se našli, te da je izostala vojna akcija tek nakon intervencije SAD. Znaju,
samo ne žele o tome govoriti.
Da je
MIloševićeva politika s oduševljenjem prihvaćena kod Srba (zapravo politika
SPC) dokaz je i zapjenjeno paradiranje Vuka Jeremića. Sa mjesta
predsjedavajućeg Generalnoj skupštini UN on poručuje svijetu kako će „u očaj
baciti svetske kriminalce“, te zakazuje zasjedanje skupštine na temu korisnosti
suda kojeg su osnovale UN. Sud će
poništiti svoju presudu? Ili će, možda, SAD i još oko stotinu država poništiti
svoje odluke o priznanju Kosova? I to sve zbog Srbije i Vuka Jeremića? Ma,
dajte.
Dačić veli kako
je posljednja presuda u Haagu zapravo vratila „regiju“ u devedesete. Znači li
to da Srbi ponovno žele „modernu federaciju“, da promoviraju princip „gdje je
Srbin, tu je Srbija“ ili da se žele zaštititi od „vrlo mogućeg ustaškog pogroma“
tako što će sa svog zacrtanog teritorija na svaki način eliminirati Hrvate? To
su bile devedesete, za podsjećanje. U međuvremenu, nešto se drugo događalo, ne?
Nema komentara:
Objavi komentar