Izostao prosvjed antifašista

Ekumenizam prije svega

Izgleda da su u Hrvatskoj svi zaokupljeni početkom nogometnoga spektakla i nabavom piva za pomoć kod navijanja za „vatrene“, jer se dogodio iznimno važan posjet, a javnost nije reagirala. Naime, u službeni posjet Hrvatskoj došao je šef najekstremnije desničarske srpske političke organizacije, SPC, njezin patrijarh Irinej sa svitom. Uloga SPC u ratu protiv Hrvatske nedvojbeno je bila zločinačka, to se može pokazati (i pokazalo se) na nizu primjera, pa sam ostao zaprepašten nereagiranjem hrvatskih antifašista. Znajući kako su oštro prosvjedovali uoči (neostvarenog) posjeta desnih političkih partija iz centralne i istočne Europe, karakterišući ih kao neonacističke i fašističke, izostanak prosvjeda prije posjeta Irineja dokazuje da kriterij fašizma dobija smisao u zavisnosti odakle fašisti dolaze. Zapravo, jedini poželjni fašisti su Srbi, zarad razvitka „dobrosusjedskih odnosa u regiji“.

Žestoko su prosvjedovali svi hrvatski antifašisti protiv Jobbik-a, mađarske parlamentarne partije, koja je nedavno na svojoj facebook-stranici objavila „igricu“ kojoj je cilj stvaranje Velike Mađarske. Mediji su bili zapjenjeni, dokle god službeni Zagreb nije zabranio njihov dolazak u Hrvatsku. SPC se na sve načine zauzimala (i još uvijek to čini) za Veliku Srbiju i četnički nacionalni program, čije su  rezultate Hrvati dobro upamtili u posljednjih sto godina, a hrvatski mediji tu činjenicu ignoriraju predstavljajući Irinejev posjet kao doprinos ekumenizmu i poboljšavanju odnosa između Hrvata i Srba. Tko zaboravi vlastitu prošlost, ona mu se ponovno dogodi, svaki puta s još većim tragičnim posljedicama. Razumijem da je politika ljudska djelatnost u kojoj sudjeluju (i) osobe bez morala, ali svakako moraju postojati barem ujednačeni kriteriji. Ako je Jobbik nepoželjan u Hrvatskoj, SPC je još nepoželjnija, barem dok ne podastrije dokaze o odustajanju od otimačine hrvatskoga teritorija, dok se ne ispriča za sudjelovanje u ratnim zločinima nad Hrvatima i barem na jednak način tretira u Srbiji pripadnike hrvatskoga naroda. Eto, za početak, neka pomogne izgradnju Hrvatskoga kulturnog centra u Beogradu ili Zemunu, jer tako nešto ne postoji, što bi značajno doprinijelo razvitku dobrosusjedskih odnosa. Neka potakne pretvaranje rodne kuće bana Jelačića u Petrovaradinu u Hrvatski dom i neka ne priječi izgradnju nove katoličke crkve u Novom Beogradu.

Možda je upravo ove zahtjeve iznio predsjednik Josipović za Irinejeva posjeta Pantovčaku?

Bit ćete obavješteni o tijeku realizacije ovih projekata, što bi rekao pok. Milošević – malo morgen.

Dok hrvatska diplomacija priprema, izgleda, feštu koja se ima dogoditi 1. srpnja 2013. godine, Srbija se nagrađuje mjestom predsjedavajućeg Genaralne skupštine UN-a. Naravno, niti je Vuk Jeremić ekselencija, niti stoji sve ono što je napisano u obrazloženju, nego je u pitanju neka trgovina između Rusa i SAD. Račun nismo vidjeli (a vidjet ćemo), no nisam razumio zašto je Josipović morao uputiti čestitku? Kurtoaznu, službenu, kakvu god, ali – čestitku. Čudan čovjek taj Josipović, pa ili ne čita ono što mu donesu na potpis, ili njegovi savjetnici isti potpis krivotvore. U istom košu za čestitanje su i Dodik, i Jeremić, i Nikolić,... Da bi oprao vlastitu prošlost, ali i skorašnje izjave, vojvoda Toma od Bajčetine izjavljuje za tisak kako je za njega posve razvidno da je „Vukovar grad u Hrvatskoj u onim granicama u kojima je priznata od strane UN-a“. Nikako nije htio izgovoriti „hrvatski grad“, jer to uistinu ne misli, jednako kao i ogromna većina njegovih sunarodnjaka. Na isti način „pere“ i izjavu o Srebrenici, pa navodno ondje su neki Srbi počinili zločin, ali ga on ne može okarakterizirati drukčije nego srspka skupština, a ta ista skupština tvrdi kako se nije radilo o genocidu. Naravno, ne mogu Srbi počiniti djelo genocida. To mogu Nijemci, Hrvati, Mađari,... I zbog toga su Srbi nagrađeni mjestom predsjedavajućeg Generalnoj skupštini UN-a.

Irinej, dakle, hodočasti po Hrvatskoj. Zapravo, po srpskim zemljama, kako veli službena srpska himna. Isti taj Irinej ne želi vidjeti papu u Srbiji, pa ni za predstojeće proslave 1700-te obljetnice Milanskoga edikta, što će se održati u Nišu. Svaki papa je, u tumačenju SPC, srbomrzac i predvoditelj zapadne alijanse koja ima za cilj uništenje pravoslavlja. Upitajte svako dijete u srpskim školama i dobit ćete ovaj odgovor. Pokazivanje dobre volje, civilizirano ponašanje i uvažavanje susjeda –da svakako. Ali, opetovano podmetanje drugog obraza, pa sve do skidanja gaća – nikako. A čini se da hrvatska vlast ima sklonosti k ovom drugom.