16 lipnja 2010

Za Dom nespremni

Prosto nevjerojatno zvuče riječi prosvjeda, osude, što li već, iz usta dvoje vodećih ljudi Hrvatske, nakon splitskoga koncerta potpore hrvatskim haaškim uznicima. Razumio sam da Josipović i Kosorica imaju fundamentalne zamjerke na tri razine: što je uopće koncert održan s tom nakanom, što je sve prenosila državna HTV i što je na njemu u više navrata publika rabila pozdrav "za Dom spremni". Povod za prosvjed bile su reakcije veleposlanstava država EU. Odlučio sam postaviti ovdje najkraću inačicu povijesti "inkriminiranoga" pozdrava, pa preporučam mladim čitateljima da sami prosude o njegovoj fašistčkoj pozadini.

Prvi puta (koliko je meni poznato) sličan pozdrav rabila je hrvatska vojska u XVI. stoljeću! Naime, godine 1566. Nikola Šubić Zrinski junački brani Siget od najezde daleko brojnijih Turaka. Nakon dugotrajnih borbi i dugačke opsade, umjesto da se predaju krenuli su u posljednji juriš i zadali Turcima ogromne gubitke. Nikola Šubić Zrinski uzviknuo je "Za dom sad u boj!"

U XIX. stoljeću, ban Josip Jelačić koristi sličan pozdrav za motivaciju vojnika i naroda. Kada bi išli u bitku, ban bi uzviknuo "Za dom!", a vojska bi odgovarala "Spremni umrijeti!"

Kasnije je taj pozdrav poprimio oblik koji ima i danas - "Za dom spremni!"

Točno je da su taj pozdrav, ili neke modificirane inačice tog pozdrava koristili i ustaše.. Točno je i to da su partizani koristili pozdrav "zdravo". Poznato je i to da su zločine činili i ustaše i partizani. Pa ipak, nitko ne zamjera pojedinim političarima kad se okupljenom mnoštvu obrate sa "drugarice i drugovi, zdravo".

Generacije i generacije branile su Hrvatsku i ginule uz ovaj pozdrav! Istina, ne morate ići po cesti i vikati "Za dom spremni!" baš kao što danas po cesti ne mašete hrvatskim zastavama i ne vičete "hvaljen Isus" ili "živio papa". Ali, odricanje ovog pozdrava i izjednačavanje istoga sa zločinom znači odricanje nacionalnog identiteta, odricanje pripadnosti hrvatskom narodu, znači jednostavno - iskrivljavanje povijesti. Zbog toga s nevjericom slušam što izgovaraju najodgovorniji političari u Hrvatskoj, osuđujući svakoga tko se usudi uzviknuti "Za Dom spremni", umjesto da hrvatskim neprijateljima i zlonamjernim (ili krivo obavještenim) kritičarima pojasne što znači taj usklik. Ne trebaju zaboraviti da se s tim pozdravom Hrvatska obranila od srpske agresije i povratila toliko žuđenu nezavisnost, bez koje danas ne bi bilo hrvatskog predsjednika Republike na Pantovčaku. Očito imamo vlast ograničene samostalnosti i nacionalnoga identiteta.

Uzgred, čestitam svima koji su nastupili na koncertu, jer su time pokazali da su iskreni hrvatski domoljubi, jednako kao i tisuće posjetitelja koncerta. To nije bio čin mržnje prema bilo komu, već izraz iskrene ljubavi prema svom rodu i Domu. Onaj komu bi to moglo zasmetati neka preispita svoju savjest i posve sigurno će ondje pronaći puno tamnih mrlja.

2 komentara:

Jezdimir Srijemski kaže...

Daleko od doma , za dom spremni !

Anonimno kaže...

Politika državnog vodstva Hrvatske je licemjerna i glupa, čak i samoubilačka: kao prvo, ne osuđuju se neokomunističke manifestacije poput one u Kumrovcu, veličanje zločinca Tita i lažiranje povijesti vezana za partizanski rat u Drugom svjetskom ratu, i komunističku diktaturu u bivšoj tamnici naroda; drugo, glupo je kritizirati održavanje jednog koncerta koji je poslužio sakupljanju novca za obranu optuženih hrvatskih generala pred haaškim sudom jer ni haašku sud ne zabranjuje prikupljanje sredstava za optužene osobe, i na kraju, samoubilački je sputavati nekoga da pozdravlja sa "Za dom spremni" kad se pod tim pokličem branio Vukovar protiv srpskog fašizma, agresije i opsade, te taj vojnički pozdrav nije nastao 1941. nego kao što je u autorovu tekstu rečeno, u borbi protiv Turaka, te se koristio i u Jelačićevu pohodu na mađarske hegemone; po toj izvrnutoj logici bi se onda trebalo zabraniti i valutu kunu u Republici Hravtskoj jer su je koristili i ustaše, ali gle čuda, i Mačekova Banovina Hrvatska u sklopu prve Jugoslavije je bila uvela kunu kao platežno sredstvo u omjeri 1:1 prema jugo-dinaru, što je bilo dogovoreno sa Beogradom 1939.