Subotička sapunica

Okončana je još jedna u nizu tragičnih epizoda serijala nazvanog hrvatska zajednica u Srbiji. Da se radi o klasičnoj sapunici svjedoče scenarist, redatelj i glumci, pa tko voli neka uživa. No, ako ozbiljno razmotrimo situaciju, uživanju mjesta nema, a ponajmanje likovanju ili zluradosti. Ako će netko biti sretan zbog ovakvih rezultata druge izborne skupštine HNV-a, onda su to hrvatski neprijatelji, a oni su brojni. Dakle, ne želim propustiti komentiranje ovog događaja, kako bih ostao dosljedan mojim nakanama da stvari nazovem pravim imenom i kako bi se greške mogle ispravljati. A to će biti vrlo težak proces, ako je suditi po tome tko je preuzeo odgovornost za opstojnost Hrvata u Srbiji. U Zemunu (moj grad sa slike) nitko nije zadovoljan ovime što se dogodilo, osim možda jednoga koji je u Kuntićevoj milosti, pa još za to dobiva i plaću za posao koji on sam naziva "prodaja znanja".

Najprije ću podvući crtu i ukratko analizirati sličnosti s utemeljenjem prvoga saziva HNV-a. Ostvaren na sličan način, dakle izbornom skupštinom uz mnoge manjkavosti zakona, letio je na krilima postmiloševićevske euforije, no iskrene želje kod srpskih vlasti za njegovim uspješnim djelovanjem dakako nije ni bilo. Među samim vijećnicima postojala je oštra podijeljenost na političare (DSHV) i tzv. "kulturnjake", ali su političari na svaki način pokušavali da postanu većina u Vijeću, najčešće kupnjom nesigurnih protivnika, a onda i brutalnim uklanjanjem onih koji na kupnju nisu pristajali. Mnogi projekti nisu mogli biti realizirani upravo zbog nastojanja DSHV-a da uspostavi diktaturu zarad materijalnih interesa nekolicine svojih članova. To je napokon i napravljeno, kad je mandat HNV-a već istekao, dakle 2008. godine. Dvije godine DSHV radi najveće političke zločine nad svojim pukom. promovirajući beskrupuloznost i nekompetentnost vlastitih kadrova, a zakida zajednicu za rješavanje vrlo bitnih pitanja u obrazovanju i njegovanju jezika, pri tome je Srijem najviše nastradao. Fućka se DSHV-u za Srijem!

Prilika za izravne izbore namjerno je propuštena, budući je trebalo učiniti stanoviti napor kako bi se Hrvati animirali za masovniji upis u birački popis, a to subotičkim vlastodršcima nikako nije odgovaralo. Zašto? Zato što bi takve izbore DSHV glatko izgubio! No, to su moje pretpostavke, nisu činjenice, pa za sada ne možemo provjeriti tko je u pravu. Kad se zna da u Srijemu sa Beogradom i Novim Sadom živi više od polovice Hrvata u Srbiji, jasno je zašto oni nisu potrebni Kuntiću. No, kako stvari stoje, Kuntić će biti potreban njima, a ako se bude naspram tolikog broja sunardonjaka odnosio kao do sada, Srijemci će doživjeti ignoriranje veće nego od bilo koje srpske vlasti, od Tita do Tadića.

Ono što sve Hrvate u Srbiji treba zabrinuti, napose Kuntića i njegove, jest činjenica da je hrvatska država na izbornoj skupštini bila zastupljena na vrlo niskoj diplomatskoj razini, što u prijevodu znači - fućka se Hrvatskoj i za Kuntića i za bačke Hrvate. Doduše to i nije neka novost, ali je Zagreb barem znao odglumiti i poslati veleposlanika, ili predsjednika Sabora (kao prije osam godina). Očito je na Markovu trgu sve manje glumaca. Scenarista ne nedostaje.

Činjenica je da je broj vijećnika smanjen sa 35 na 29, da je omjer u Vijeću 18 naprama 11 za DSHV, te da će na ključnim mjestima sjediti isti oni koji su minirali rad prijašnjeg saziva. To znači da nitko, ali baš nitko neće moći utjecati na donošenje odluka od značaja za Hrvate u Srbiji, ako to nije po volji diktatorskom režimu! No, jednako tako je radio i srpski parlament u vrijeme Miloševića, pa se vidjelo kako je prošao, dakle preporučam Kuntiću i njegovim banovima da malo promisle o budućim potezima. Dakako, neće me poslušati, ali svejedno - javno sam izrekao!

Ustoličena je diktatura vođena samo jednom idejom: dobro unovčiti svoj autokratski položaj, dok se još može. Ima i nečega dobroga u novoj diktaturi, a to je da su se otkrile mnoge masne fleke u prijašnjim političkim potezima. Na primjer, među vijećnicima je mali broj bivših vijećnika, pa i nekih koji su bili najaktivniji u prvom sazivu. Moje su spoznaje da se mnogi ne žele više eksponirati u stvarima koje su unaprijed poznate, pa dakle ne žele glumiti napuhane lutke. Izostali su izbornici iz mnogih mjesta, osobito iz Srijema, pa ne mogu ne spomenuti Slankamen, za mene najveće razočarenje. Politički prvaci Slankamena bili su udarna pesnica kad god je trebalo nešto polomiti u Vijeću, zauzvrat su dobivali dobro plaćena mjesta u upravnim odborima, priliku da poprave svoje materijalno stanje i tapšanje po ramenu. Sad ih nije bilo među izbornicima. Izostali su još neki "razbijači", među kojima i sretno oženjeni svećenik, moralna nakaza, čija je uloga u čistkama "neposlušnih" Hrvata bila tako velika, da prosto ne mogu povjerovati da ga nisu nagradili mjestom u Vijeću. Doduše, još nije kasno da mu Kuntić pronađe kruh, kad je već obrukao Svetu Majku Crkvu i sve srijemske vjernike.

Nije bilo ni Kuntićevih medijskih pesnica, koji su uspjeli oprati vlastitu prošlost još iz doba Domovinskoga rata i zasjesti na mjesta na kojima više i nije važno jesi li Hrvat ili Kinez, budući većina u Vijeću može učiniti da i granatiranje Vukovara bude domoljubni čin bačkih Hrvata.

Sad je sve u rukama strojovođe koji treba voziti lokomotivu na nuklearni pogon, a školovao se prije sto godina na parnjači!

Jedan od posljednjih poteza staroga vodstva bila je odustajanje od adaptacije Jelačićeve kuće u Petrovaradinu, te formiranje podružnice u Mitrovici. Poruka srijemskim Hrvatima je očita, razumjeli smo je i tako ćemo se ponašati. Samo, neka ne zaborave da trag koji ostavljaju postaje sve dublji, ožiljci sve bolniji, a narodno pamćenje je dugovječno. Osim narodnoga suda, postoji još jedan, pravičan i nepotkupljiv, na čije se odluke ponekad i ne čeka dugo.

Pa, "uživajmo" u sapunici dok Esmeralda ne progleda!

Možda nije mjesto, ali je vrijeme za jednu čestitku.

Svima koji danas proslavljaju Imendan

želim samo sreću u životu!