03 rujna 2009

Obilježavanje teritorija

Kad sam bio dječačić, osim nogometa i košarke, znali smo se igrati i klikerima. To su malene staklene loptice, za mladež koja će se možda upitati što je to. No, bila je još jedna igra koja se zvala "Osvajanje teritorija". Nacrta se oštrim predmetom na ravnom, mekanom, zemljištu (mi smo to radili u parku) krug radijusa oko pol metra. Igraju dva igrača. Igrač baca nožić iz visine, pa ako se isti zabode unutar kruga, povlači se crta u smjeru sečiva noža, te tako osvaja teritorij (prekriži se i drugi igrač ga više ne smije osvajati). Pobjeđuje onaj tko osvoji veći teritorij. Nešto slično se događalo u Americi tijekom naseljavanja Europljana.
Kako već znate, živim u Srijemu, a to je područje koje je često mijenjalo "vlasnika". Znamo se pohvaliti rimskim iskopinama, turskim kaldrmama, austrijskim fasadama, njemačkim mlinovima. Ipak, kad se malo ozbiljnije zagleda po Srijemu (i ne samo po njemu, ali to mi je najbliže) ono što ostavlja dojam nečije nazočnosti jesu - crkve. Povjesničari i povjesničari umjetnosti svakako o tome znaju puno više, pa ću samo prenijeti moja skromna zapažanja, čemu i služi ovaj blog. U bilo kojem srijemskom gradu ili gradiću, katoličke crkve su u centru, ili na mjestu na kome je prije bio centar, dočim su pravoslavne nekako na obodima. Tako je u Zemunu, Mitrovici, Šidu, Inđiji, Petrovaradinu i u drugim mjestima. U selima je situacija drukčija, budući je austrijsko plansko naseljavanje išlo za tim da se nikako u nizu ne spoji više hrvatskih (ili srpskih) sela. Danas shvaćamo zašto su tako radili. U selima je, dakle, u centru crkva i škola, a onda se pravokutno redaju "šorovi". Zemun je bio veliki i značajan pogranični grad, sa velikim udjelom njemačkog, hrvatskog, srpskog i židovskog stanovništva, tako da je bilo svakakvih bogomolja. U zemunskoj župi Frantztal živjeli su Nijemci, tako da je ondje izgrađena velika crkva s dva tornja u baroknome stilu, u kojoj je i misa bila gotovo uvijek na njemačkom jeziku, dočim su u ostalim katoličkim crkvama služene mise na hrvatskom. U Petrovaradinu, najhrvatskijem gradu s početka XX. stoljeća (98% Hrvata) bilo je nekoliko katoličkih crkava. Pravoslavnih nije bilo, jer nije bilo vjernika. Putniku koji je prvi puta dolazio u Srijem, lako je bilo prepoznati tko je "vlasnik" mjesta: pogleda koja je crkva u centru.
Tito je bio izuzetan obilježivač teritorija! On je najprije rušio crkve gdje god je trebalo (po njegovom mišljenju), a onda gradio svoje palače (vojarne, spomenike, vrtiće, škole, muzeje,...) na istim mjestima, kako bi se čim prije zaboravila prošlost, a budućnost počela računati od 1945. godine. Tako je srušena ona prelijepa crkva Sv.Vendelina u Zemunu, a na njezinom mjestu izgrađena osnovna škola koja i danas nosi ime "Rade Končar". Srušene su katoličke crkve u mnogim mjestima, ali su izgrađivani domovi kulture ili zemljoradničke zadruge.
Nakon rata 91-95 (ne znam više kako da ga nazovem, budući više nije "moderno" zvati ga Domovinski), u kome je rušenje crkava po Hrvatskoj bila jedna od važnijih aktivnosti, obnova ili izgradnja novih postala je prioritet. Jednako tako se dogodilo u Srbiji, u kojoj rata nije bilo, a NATO nije rušio crkve. Obilježavanje teritorija nema cijene, izgleda, pa se troše ogromni novci poreznih obveznika na izgradnju objekata koji služe sami sebi, a ne vjernicima. Sada govorim o Srbiji. U Petrovaradinu, u kome nije bilo niti jedne pravoslavne crkve, danas se gradi nekoliko (ne znam točno, ali vidio sam tri i čuo za još neke), na teritoriju grada Novoga Sada gradi se 25 pravoslavnih crkava (!). U Zemunu i okolici (Novi Beograd, Surčin, Nova Pazova, Batajnica,...) također nekoliko. Teritorij je obilježen, to je i bila namjera. Vjernika ovdje ionako ima tek simbolično, pa izgradnja i nije imala namjeru zadovoljiti njihove religiozne potrebe. Za to je dovoljan veliki hram Sv.Save u Beogradu i to dva puta godišnje.
Zanimljivo je promatrati popove kako se voze u velikim autima (najčešće Audi) dok obilaze gradilišta. Neki čak dolaze u konvoju, skupa sa fizičkim osiguranjem. Vladika bački Irinej već godinama sablažnjava svoje sugrađane luksuzom i ponašanjem nedoličnim jednog božjeg čovjeka (htio zabraniti Zmajeve dječje igre, zbog prevelike buke koju djeca rade u blizini njegove palače). Primjera je i odviše za jednu malu vjersku zajednicu. Ipak, Srbi više vole graditi crkve nego auto ceste, pa tako i nadalje imaju najlošije ceste u Europi. Svatko ima svoje prioritete, a obilježavanje teritorija zauzima počasno mjesto. Možda bi se mogla napraviti igrica u kojoj se teritorij zapadnog Balkana "resetira", pa započinje nova podjela po principu "tko sagradi više crkava, njegov je teritorij". Nazive škola i ulica smo odavna promijenili. Ipak, nešto je i ostalo i teško da će se promijeniti. Prijelaz preko Fruške Gore i danas se zove Banstol (banov stol, mjesto na kome je stolovao ban), pa mjesto Banovci kod Pazove, Kalvarija (dio Zemuna) i k tomu slično. Nije pronađena odgovarajuća zamjena.

Broj komentara: 15:

Anonimno kaže...

Što se tiče pravoslavnih sveštenika u Srbiji mislim da si potpuno u pravu.
Jedino mi nije jasno zašto bi to bilo interesantno jednom Hrvatu- katoliku koji živi u Srbiji. Kao da se katolčki sveštenici voze biciklom. Možda bi mogao da obradiš neke od tema: veza nekih katoličkih sveštenika sa krupnim biznisom, celibat, pedofilija...
Uzgred, ja više volim da gradim autoceste, a moj komšija crkve (ja u svom dvorištu gradim auto cestu, a on crkvu), tako da tvoja rečenica "Srbi više vole graditi crkve nego auto ceste..." ne stoji.

CroSirmium kaže...

Nisam novinar, tako da ne pišem tekstove prema nečijoj volji, želji ili zapovijedi. Lijepo piše: promatram, razmišljam, komentiram. Možda i katolički svećenici dođu "na red". Glede auto-cesta u Srbiji, ne treba puno analizirati da bi se ustvrdilo kako su postojeće (Beograd-Niš i jedan dio Beograd - Novi Sad) u lošem stanju. Srbiji je problem napraviti auto-cestu do Subotice, a kamoli preko zapadne Srbije do Crne Gore. To su činjenice. Samo Beogradu nedostaje barem četiri mosta preko Save i najmanje jedan preko Dunava da bi promet bio podnošljiv. Nemam ništa protiv izgradnje crkava, samo sam iznio neke činjenice i moje vlastite spoznaje. Da nisam u pravu, danas bi se od Subotice do Vranja (570 km) vozili auto-cestom i prošli Srbiju za 4 sata, kao što se od Beograda do Splita (800 km) stiže za 7 sati. Kažem "Srbi", zato što Srbijom upravljaju Srbi. Da se pitaju ostali, svakako ne bi prioritetno gradili tolike pravoslavne crkve, istodobno lomeći svoje aute po rupama.

CroSirmium kaže...

Uostalom, evo jednog primjera.
http://www.blic.rs/drustvo.php?id=109383

Anonimno kaže...

Sjećam se da su srpski pobunjenici, kada su uz pomoć JNA osvojili početkom kolovoza 1991. hrvatsko mjesto Dalj na Dunavu, na teritoriju Republike Hrvatske, odmah krenuli u izgradnju nove crkve za Srpsku pravoslavnu crkvu u središtu Dalja, međutim, do Oluje je nisu završili izgradit tako da je ostao "Rohbau" ili sirova gradnja. Usput rečeno, iz Dalja su 1991. etnički očišćeni svi njegovi većinski hrvatski stanovnici; poanta gradnje crkve u Dalju za SPC je bila da se obilježi (osvojeni) teritorij kao srpski. Srećom, pravoslavna crkva u Dalju je jedna od rijetkih koja od hrvatskih vlasti nije priznata jer je izgrađena na privatnom zemljištu jednog Hrvata, tako da je izgradnja, koju su neki zahtijevali nakon Oluje, obustavljena, i nedovršena crkva je srušena po zakonu (ako se ne varam, srušena je).
Za vrijeme Kraljevine Jugoslavije, velikosrpska vlast uspjela je ugurati pravoslavnu crkvu čak u Dubrovnik, i to unutar gradskih zidina, iz razloga da se "dokaže" kako je Dubrovnik navodno "srpska Sparta". Nažalost, ta pravoslavna crkva je i danas tamo iako nema pravoslavnih vjernika niti ih je bilo kada je crkva od SPC tamo izgrađena.
Ono što sam zapazio u odličnom članku je to da izgradnja crkava za SPC po hrvatskom povijesnom Srijemu treba služiti kao točka na "i" na etničko čiščenje Hrvata koje je u Srijemu provedeno od strane srpske vlasti, u mirnodopsko vrijeme, jer pravilo velikosrpske politike je, da tamo gdje je crkva od SPC, tamo je i Srbija, pa bila crkva od SPC i u Dubrovniku ili u Rijeci, ili Zemunu, svejedno. Niti jedna religija nije toliko isključiva ili netolerantna kao religija Srpske pravoslavne crkve - to su na svojoj koži osjetili stotine tisuća hrvatskih katolika i muslimana u Bosni. Mnoštvo crkava od SPC u Novom Sadu treba uništiti multinacionalni povijesni karakter Novog Sada, i pretvorit taj grad trajno u srpski grad, bez Madžara, bez Hrvata i bez drugih, samo Srbi! Srpska pravoslavna crkva bila je u posljednjem ratu, dakle, u velikosrpskoj agresiji, i u ratu za hrvatsku nezavisnost, "duhovna JNA" koja je poticala i blagoslovila sve pokolje nad nepravoslavnim stanovništvom u Republici Hrvatskoj i BiH, a kako vidimo, SPC nije u Srbiji uzela u zaštitu Hrvate od etničkog čišćenja koju je provodila Šešeljeva banda po Zemunu i ostalom Srijemu, koje je provodila Miloševićeva policija i tajna služba!!! Na koncu, komunist Slobodan Milošević izgradio je hram Sv. Save u Beogradu, zar ne?!

Anonimno kaže...

Prvo, želim da Vam se izvinim jer Vam u svom komentaru nisam persirao(bez ikakve ironije - nije mi bila namera da Vas omalovažavam na bilo koji način).
Link o kupovini džipa mi niste morali napisati jer ja to vrlo dobro znam, što sam i napisao u svom komentaru - u svakom slučaju hvala.
Ipak, Vašu rečenicu "Srbi više vole graditi crkve nego auto ceste, pa tako i nadalje imaju najlošije ceste u Europi" ne mogu shvatiti kao analizu loših puteva u Srbiji.

horvatinkoln kaže...

Izgleda da su svi svećenici na području ove dvije države isti, jer nakaradne građevine koje bi trebale biti crkve vidiš kuda god se okreneš. Baš njih briga za ceste i ostalu infrastrukturu u prosjeku staru pedesetak godina.

CroSirmium kaže...

"Sjećam se da su srpski pobunjenici, kada su uz pomoć JNA osvojili početkom kolovoza 1991. hrvatsko mjesto Dalj na Dunavu..."

Zahvaljujem na opširnom komentaru, koji je izvrsna nadopuna moga posta, te ću nadodati još i ovo.
SPC svakako nije Crkva, nego politička organizacija, a njezina uloga u posljednjem ratu je bila sramna. Naravno, s ovom tvrdnjom se neće složiti većina Srba koje poznam, a to su upravo oni koji su se 90-ih godina krstili (u primjerice 50-oj godini života), koji ni danas ne znaju niti jednu molitvu, ali znaju točno gdje se nalaze srpski manastiri u Hrvatskoj. Na žalost, ne znaju da je veliki broj fruškogorskih manastira (danas vlasništvo SPC) nekoć bio u posjedu Pavlina, dok nisu napustili Srijem, no pustimo to. Osobno sam doživio i vidio mnoge srpske svećenike kako vrše mobilizaciju dragovoljaca za rat, za neke znam da su i osobno sudjelovali u vojnim postrojbama, a naspram srijemskih Hrvata se i danas jednako loše ponašaju kao i prijašnjih godina. Većina. Ne samo da nije uzimala svoje susjede Hrvate u zaštitu, nego je izravno sudjelovala u njihovu progonu! O tome mogu posvjedočiti tisuće odseljenih Hrvata iz Srijema, koji danas žive u Hrvatskoj. Moja obitelj također ima loših iskustava.

Anonimno kaže...

Interesantna mi je Vaša rečenica "da je veliki broj fruškogorskih manastira (danas vlasništvo SPC) nekoć bio u posjedu Pavlina,...".
Molim Vas da napišete izvore za ovo, link ili bilo koji tag gde bih mogao to proučiti.

CroSirmium kaže...

Dovoljan je Google za pronalaženje osnovnih informacija. Đakovačka knjižnica sadrži dosta građe o samostanima na Fruškoj Gori. Možda sam neprecizno rekao, ali radi se o tome da su neki od sadašnjih manastira SPC izgrađeni na razvalinama bivših katoličkih samostana. Dakle, nije SPC jednostavno preuzela već postojeće građevine. Ali, u Srijemu se jednako događalo i s turskim džamijama koje su srušene i na njihovim mjestima građene crkve. Ima primjer iz Slankamena u kome je bilo unutar gradskih zidina više od dvije džamije, koje su nakon protjerivanja Turaka srušene.
Ne trebate ovo shvaćati kao moju želju za obnovom ili povratom imovine Katoličke Crkve, već kao informaciju da Srpska Sveta Gora (kako Frušku često nazivaju u javnosti) svakako ne zaslužuje ovakvo svojatanje, jer ima bogatiju povijest nego li se želi priznati. Također mi se gadi, ako hoćete, što je stadion novosadske Vojvodine nazvan Karađorđe.

Pero Panonski kaže...

Mislim si, hocu, necu komentirati, ali palo mi je nesto zadnjih dana na pamet. Pomalo opskurno.

U Petrovaradinu je 1938. dovrsena gradnja starokatolicke crkve sv. Antuna (po meni dosta cinicno Crkvu posvetiti franjevcu). Crkva je pripadala Hrvatskoj starokatolickoj crkvi, koja je u medjuvremenu izgubila svoje vjernike, ponajvise zbog Drugoga vatikanskog koncila, a nesto i zbog zamora materijala.

U Hrvatskoj postoje jos dvije zupe (Zagreb i Saptinovci), a u Srbiji Hrvatska starokatolicka crkva danas nosi simpaticni naziv Zapadnopravoslavna i sluzbeno se srami svojih hrvatskih korjenja i prekinula je svake veze s centralom u Zagrebu.

Anonimno kaže...

Takodjer je i u Iloku za vrijeme okupacije '91.-'95.zapoceta gradnja pravoslavne crkve u monumentalnim razmjerima koja sada stoji tako nezavrsena kao svjedok tih beskrajno strasnih i okrutnih godina.
U Sotu je takodjer zapoceta gradnja pravoslavne crkve,a u tom je malom srijemskom selu nije nikad bilo,jer je selo vecinski hrvatsko i imalo je samo katolicku crkvu sv.Katarine djevice i mucenice,u centru sela na malom uzvisenju.
Sto se tice svecenika i svestenika reci cu samo sljedece:sve je manje onih koji se osjacaju pozvani u te svete redove.
U Petrovaradinu zivjela je krajem '80.ih moja tadasnja studentska kolegica S.Ferencek,pitam se gdje je sad...

Anonimno kaže...

"Nisam novinar, tako da ne pišem tekstove prema nečijoj volji, želji ili zapovijedi. Lijepo piše: promatram, razmišljam, komentiram. Možda i katolički svećenici dođu "na red"."
Možda, samo dok pravoslavne dovedete u red.
"I onda je mrmot zamotao čokoladu".

Lodovico kaže...

Kao odgovor @Anonimno, evo jednog srpskog linka gdje se spominje konkretno za manastir Remeta Mala da je građen na ruševinama pavlinskog samostana: www.psdzeleznicarns.com/fr_manastiri/manastiri/fruskogorski_manastiri_remeta_mala.htm.

Anonimno kaže...

Na zalost link koji ste poslali (www.psdzeleznicarns.com/fr_manastiri/manastiri/fruskogorski) ne moze da se otvori. Molim Vas da ga proverite i da napisete ispravan link jer me baš zanima ta tema.

Lodovico kaže...

Ispričavam se na pogrešci. Ovaj link bi trebao raditi: http://www.psdzeleznicarns.org.rs/frmanastiri/manastiri/fruskogorski_manastiri_remeta_mala.htm