12 rujna 2009

Od Karađorđeva do Ljubljane

Težak je put Hrvatska prošla u posljednjih sto godina. Raspale su se nekoć velike države u kojima je hrvatski narod bio inkorporiran, a pokušaji obnove samostalne države bili su otežavani sa svih strana. No, evo, uspjelo nam je. "Imamo Hrvatsku", kako bi rekao prvi predsjednik RH, general Franjo Tuđman. Niti jedan veliki posao od nacionalnog interesa ne može se napraviti bez stanovitih žrtava i kompromisa, budući smo mali narod preko čijih su se leđa često namirivali veliki, pa je tako i stvaranje RH imalo svoju cijenu. Iz svega do danas dostupnog, posve je razvidno da je ta cijena bila dosta visoka, te da su ju unajvećma platili Hrvati iz Posavine i Srijema. Netko će proturječiti ovoj tvrdnji, ali dovoljno je samo sjetiti se slika razorenog Vukovara i Srijema općenito, pogledati popis poginulih branitelja i civila, te trenutačno stanje na terenu, pa da otpadnu svi kontraargumenti. Dosta toga se događalo u tajnosti, pa tako i susret Milošević-Tuđman u Karađorđevu, Titovom lovištu u Bačkoj, na kom je, prema jednim izvorima, dogovarana podjela BiH, te "humano preseljenje". Ovaj posljednji termin prije bi se mogao nazvati trgovina ljudima i teritorijem i ne dao Bog nikome da bude predmetom takve trgovine, jer ostavlja trajne posljedice na zdravom tkivu i nacije i pojedinca. Ali, to je bila cijena koju je netko ugovorio, a mnogi su morali platiti.
Od samoga početka stvaranja države, cilj hrvatske politike je biti u EU, odnosno u onom dijelu civilizacije u kom je većina europskih naroda. Do toga se cilja također ne može bez žrtava i plaćanja ugovorene cijene. Meni se već danas čini da su vodeći hrvatski političari pristali na preveliku cijenu. Ako griješim, već iduće godine vidjet će se po tome što će građani Hrvatske imati deblju lisnicu. Ne bude li tako, bit ću u pravu.
Veliki nam ponovno postavljaju svoje uvjete, pa kad neki od njih ispunimo, budemo nagrađeni manje ili više. Danas se slavodobitno obznanjuje kako je u Ljubljani postignut povijesni dogovor koji otvara posljednju kapiju k EU, nakon što su Slovenci pristali odblokirati pristupne pregovore. I to je točno, što će se uskoro i vidjeti. Ne budimo naivni: skupo smo platili za taj dogovor! Nije bilo dovoljno samo izgubiti od Engleza 5:1, iako je, izgleda, i to bilo potrebno, ali i to ćemo vidjeti.
Sjetio sam se jedne epizode Pervanove Večernje škole, te vam je podastirem kao ilustraciju ovoga o čemu sam upravo pisao. U vrijeme nacionalne žalosti zbog nogometne tragedije nakon koje je došao ovaj "povijesni dogovor", neka znamo kako ništa u životu nije slučajno, osobito ako se radi o tako krupnim pitanjima kao što je stvaranje države.


1 komentar:

nvlado kaže...

Pozdrav iz Bačke :)