22 rujna 2009

Zamagljivanje stvarnosti

Bruje srpski mediji o splitskom gradonačelniku Željku Kerumu cijela dva dana, zapravo od trenutka kad je završena glasovita Stankovićeva emisija. Stalno se ponavlja onaj dio u kojem Kerum izražava stajališta glede svoje obitelji (znate već: "... ne bih volio imati Srbina za zeta..."). Došlo je do toga da službeni Beograd prosvjeduje zbog njegova nastupa na HRT-u.

Službenom je Beogradu, a preko njega i svim Srbima, Stanković podario najljepši mogući dar: dokaz kako Hrvati krše ljudska prava Srba!

U nedjelju, dakle istoga dana kad je Stanković razgovarao s Kerumom, srpska je država po tko zna koji put nečasno kapitulirala. Nije ovoga puta bila poražena od hrvatske niti albanske vojske, niti ju je na kapitulaciju primorao NATO, već nekoliko klero-fašističkih udruga, pod čijim je izravnim utjecajem država Srbija morala zabraniti Paradu ponosa. Svi su se okliznuli, od predsjednika Tadića, do ministra policije Dačića. Istoga dana, dok su po Beogradu šetali bijesni mladi Srbi razočarani što neće proliti homoseksualnu krv, jedan im se Australac učinio gayem, te su ga dobro izmlatili. Nekoliko dana prije, premlaćen je i francuski navijač, koji još uvijek leži u beogradskom Kliničkom centru u borbi za vlastiti život. Pokraj svega toga, mediji su puni Keruma i onog nesretnog doktora iz Otočca.
Ksenofobičnost i šovinizam (koji naginje ka fašizmu) nije strana pojava u Srbiji. Bilo je primjera i prije, kada predmet akcije takvih udruga nisu bili homoseksualci, već upravo antifašističke manifestacije, ali i već "provjereni" srpski neprijatelji, Romi i Hrvati. Pregledajući malo moju privatnu arhivu, pronašao sam zanimljive stvari o prebijanju mladih Roma, o ubojstvu jednog romskog dječaka u Beogradu, ali i meni najzanimljiviji slučaj: proslavu obljetnice jednog kulturno-umjetničkog društva. Naime, Srbija je Hrvatima priznala status nacionalne manjine tek 2002. godine, nakon pada Miloševića, u vrijeme Đinđićeve vlade, a iste je godine jedna hrvatska kulturna udruga trebala proslaviti 100. obljetnicu osnutka. Bila je to lijepa prilika za afirmaciju hrvatske kulture, ali i za otopljavanje odnosa između dva naroda nakon krvavoga rata i pokazivanje srpske tolerancije prema hrvatskoj manjini na njezinom teritoriju. No, dogodilo se da su fašističke udruge na sve načine pokušale spriječiti održavanje ove proslave u zatvorenom prostoru (!), čak su na goste (među kojima i na hrvatskog veleposlanika) bacali razne predmete iz zgrade bolnice (!). Dakle, progon manjina, apsolutni nedostatak tolerancije i fašističke metode korištene pri tome, nikada nisu ni prestajali u Srbiji. Od jedne takve države najmanje što se očekuje jest da učini sve kako bi se čim prije očitovala o događajima u XX. stoljeću, da pomogne mladeži u izgrađivanju zdravog odnosa prema svojim susjedima (i sebi samima), a ne da dijeli lekcije iz poštivanja ljudskih prava!
Poslušao sam pozorno snimku Kerumova gostovanja kod onog Stankovića. Jest, točno, rekao je kako ne bi volio da mu u obitelj uđe Srbin, kako su Hrvati doživjeli puno toga lošega od Srba, ali to je njegovo osobno stajalište. Kad je već bio upitan... Očita je bila namjera voditelja emisije da ga se predstavi kao primitivnu budaletinu koja je do bogatstva došla preko tuđih grobova. Dobio je ono što je htio, ali sad ne zna što će s tim. Kerum je prozvao novinare jugoslavenske provenijencije, rekao što misli o njihovim bezobraznim pitanjima, pa ako se Stanković prepoznao među njima, preostaje mu samo da se moli za što dulji ostanak ove vlasti na čelu HRT-a. Jer, ako je pokušao splitskome gradonačelniku spočitavati kako izrabljuje svoje namještenike za bijednih 3.500 kuna, što mogu građani Hrvatske reći za desetostruko veću plaću novinara Stankovića? Nije li to izrabljivanje hrvatskih poreznih obveznika?

Nije morao Kerum reći ništa, srpski bi političari i mediji već pronašli nešto drugo, samo da se zametne trag fašizma koji u Srbiji postaje vrlo opasan. Što je najgore, u pozadini (ili možda daleko ispred) stoji SPC i neke od političkih partija. Krajnje smiješno zvuči Tadićeva izjava, dana jučer, kako je "Srbija demokratska zemlja sa izgrađenim tolerantnim mehanizmima", te da se nikada neće dogoditi da bude zabranjeno javno izražavanje nečijeg političkog, seksualnog ili nacionalnog opredjeljenja! To izgovara predsjednik države koja je samo dan prije sramno kapitulirala!
Nije održana Parada ponosa, ali su svečano dočekani srebrni košarkaši s Eura u Poljskoj. Državna TV svečano objavljuje kako je bilo jako puno svijeta na dočeku, te da nije bilo incidenata. Vjerojatno zato što su ovaj skup "odobrile" fašističke organizacije i SPC, kao moralno i nacionalno podoban. Ali, nisu odobrile Statut Vojvodine, te se lideru LSV Nenadu Čanku i njegovu zamjeniku Kostrešu upućuju prijetnje smrću. Kako znamo, ovdje život političara koji zagovaraju drukčija politička stajališta od onih propisanim Načertanijem i Memorandumom ne vrijedi previše! Možda zato i nema pravih političara, nego samo običnih činovnika koji izvršavaju ono što im zapovijede pravi vladari, a njihov identitet je posve nepoznat. I zato, jedva čekam da čujem tko sve od srpskih gradonačelnika ima Hrvata, Albanca ili Roma u obitelji. Iz čiste znatiželje.

2 komentara:

Pero Panonski kaže...

Kerum je pomalo primitivna budaletina, ali kao sto sam pisao, napravio je neki vrag sa svojom firmom, Splicani su ludi za njim i ne pravi se fin, kao neki drugi.

Stankovicu je srce u Beogradu, a sve sto je napravio, napravio je u Zagrebu. I sto da si covjek onda misli?

Anonimno kaže...

I ja sam isto bio pomislio kako Aco mora bit ciničan i licemjeran sa svojih najmanje 20 ili 30 tisuća kuna plaće na račun poreznih obveznika, a Kerumu predbacuje što svoje radnice i radnike plaća samo 400 ili 500 eura, ali eto, barem isplaćuje redovito plaće za nekoliko tisuća ljudi. Nije kapital stekao baš pošteno, to sigurno, ali ga barem nije profućkao i prebacio na kajmanska otočja nego investira u Split, Dalmaciju i Hrvatsku. Za mene je primitivniji Mesić nego Kerum, pa ni Stanković nije baš nešto kulturan, a razlog je slijedeći:
Aleksandar Stanković je u svojoj emisiji pozivao takve primitivce i zločince da je Kerum u biti pravi gospodin; prisjetimo se samo gostovanja Miloševićeva ministra propagande, Tijanića, ili ratnog zločinca Vuka Draškovića (organizatora para-vojnih četničkih jedinica u ratu), ili Josipa Manolića, boljševika, udbaša i ratnog zločinca još iz WWII (njega je dva puta pozvao u emisiju) i tako redom.
Ako je Kerum rekao da ne želi da mu Srbin bude zet to je njegovo pravo da tako misli, što bi trebao bit licemjeran pa pred kamerama reć da bi bio sretan da mu zet bude Srbin? Uostalom, kakvog će imati zeta, o tome će odlučit njegova kćer, a ne on, tako da se bez veze digla prašina oko toga. No, ono što je bitno i važno, rekao je da srpske tvrtke nisu dobrodošle u Split jer po tradiciji ne posluju pošteno, a osim toga, Srbija je toliko hrvatskih tvrtki zaplijenila u ratu da bi prvo to trebala nadoknaditi Hrvatskoj, a o investiciji srpskog kapitala u Hrvatskoj otom-potom; prvo treba dokazat da taj kapital ne potječe od zemunskog klana i općenito od pranja novca. Ako srpske tvrtke baš žele investirat u inozemstvu, evo im Kosovo, neka tamo ulože kapital i barem tako malo nadomjeste višedesetljetnu kolonijalnu vladavinu i štetu koju su prouzročili.