Još jedan krug prije pakla

Trojka za pamćenje

Da sam kojim slučajem pobjegao iz Srbije 1990. godine, pa se danas vratio, ne bih primjetio nikakvu razliku. Na TV postajama sjede opskurni novinarski likovi, poput glavnog urednika Kurira, postavljaju pitanja istim onim likovima koji su nekoć tumačili zašto se mora krenuti u rat protiv ustaša, a novih tekstova za guslare ima i na pretek. Radikalni četnici logoruju u centru Beograda, čekajući da uzviknu ime ili novoga Brankovića, ili novoga Obilića, a napredna omladina (studenti Beogradskog univerziteta) potiče srpsku vlast da izrekne još jedno povijesno „ne“. Zakrvavljenih očiju izgovara se riječ „Šiptari“, ali se vojvodi Tomi omakla i NDH. Duboko sam se zamislio slušajući vokabular 90-ih, u trenutku kad u mom susjedstvu ima i onih koji dvadeset mjeseci rade bez plaće, a jedna kuharica ima plaću 80€. Ipak, sve se to zaboravlja, oči su uprte u mali ekran, a danas nam je već puno lakše kad je srpska patriotska vlast odbila potpisati sporazum s Kosovom, te svoju odbijenicu napisanu ćirilicom (!) uputila u Bruxelles. Kosovo nije izdano, nije priznato, a bjelosvjetski agresori mogu samo sanjati o tome da će Srbija biti pokorena. Nikad, ali nikad i nikad!

Jutros sam prolazio pokraj hrvatskog konzulata u Beogradu. Neopisiva gužva! Odavna nije bilo toliko ljudi na čekanju, još dok je bio na snazi vizni režim prije deset godina. Jedan od mojih susjeda, Hrvat, nedavno je bio u tom redu, čekajući  putovnicu. Veli da je zanimljivo slušati što se ondje govori. Ljudi su živčani, pa kad im se učini da su predugo čekali, često im se zna omaknuti: „Mater vam ustašku, šta više radite unutra?“, međutim kad napokon uđu, bijesnu facu zamijene nježnim osmijehom, kako bi službenici konzulata stekli dojam o njihovim dobrim namjerama i ljubavi prema domovini Hrvatskoj. Čuo sam i vic. Kako prepoznati Srbina među hrvatskim policajcima i carinicima? Lako, njihove su značke najsjajnije. Zašto? Pa, kad dođu iz smjene doma, pljuju po šahovnici, a izjutra ju dobro ulašte!

Kako rekoh, vojvoda Toma kritizirao je vojvođansku vladu što je raspravu o ustavnim ovlaštenjima Vojvodine najavila za 10. travnja, kako veli „praznik NDH“. Skoro sam bio i zaboravio, pa da nije bilo Tome i Vuka Jeremića, ne bih se sjetio da zamolim ženu da toga dana napravi malo bolji ručak. Hrvati imaju različita mišljenja o Paveliću i ondašnjem vodstvu države, najčešće negativan, ali ne i o samoj državi. Kako god, to je bila hrvatska država, svidjelo se to kome ili ne, pa zašto se ne sjećati dana njezinog proglašenja? Vojvoda Toma ga se sjeća, Vuk Jeremić ga se sjeća, sjećamo ga se i mi iz najistočnijeg grada te države. Molim, bez podsjećanja na Jasenovac, ako može, o tome smo rekli što smo imali. Nismo još sve rekli o osvetničkim Titovim akcijama i masovnim grobnicama, ali ako Bog da – bit će i toga. Činjenica je da se iz Beograda u Zemun putovalo s putovnicom i to nitko ne može zanijekati!

Vraćam se na srpsku političku scenu, ali opet čvrsto povezanu s Hrvatskom. Jutros je neki čovjek iz dalje okolice Beograda ubio dvanaest svojih rođaka koji su živjeli u susjedstvu. Kažu, bio je posve normalan, nije imao kriminalni dosije, ali je prošle godine ostao bez posla. Da, važan podatak u životopisu ovoga čovjeka je i njegovo sudjelovanje u ratu protiv Hrvatske, u Slavoniji. Nije teško zamisliti što bi se pisalo po novinama da se ovako nešto dogodilo u Hrvatskoj, ili čak i u Srbiji, ali da se ubojica ne zove Ljubiša, nego Ante, primjerice?

Ovdje ću zašutjeti.

Srbi, očito, pokušavaju provesti sve točke Memoranduma II, pa da bismo mogli pratiti daljnji tijek te provedbe, pobrojat ću svih osam točaka radi lakšega snalaženja.

1.Umanjiti odgovornost Srbije za počinjene zločine i razaranja, i optužnicama, potjernicama i montiranim sudskim procesima protiv državljana BiH, Hrvatske i Kosova staviti je u ravnopravan položaj sa državama u okruženju.

2.Susjedne države BiH, Hrvatsku i Kosovo dovesti u položaj da odustanu od tužbi najavljenih pred međunarodnim sudovima.

3.Pokajničkim akcijama dovesti Srbiju u jednak položaj sa stradalim i oštećenim državama iz okruženja.

4.Inzistirati na zatvaranju Haaškog tribunala i na suđenju generalu Ratku Mladiću pred domaćim pravosuđem

.
5.Destabilizirati vlade susjednih država, provocirati unutarnje nezadovoljstvo i nemire i slabiti oštricu optužbi protiv Srbije.

6.Pomagati odcjepljenje Republike Srpske.

7.Inzistirati na konstitutivnosti Srba u Hrvatskoj, Crnoj Gori i Kosovu i izvršiti tranziciju srpskih zajednica u državama regije u unitarnu, svesrpsku zajednicu.

8.Zaustaviti odvajanje Vojvodine, spriječiti dalju regionalizaciju Srbije i oslabiti djelovanje Islamske zajednice u Sandžaku.

Ljubiša se, očito, nije složio s ovim planovima.