Odustani bane!

Lažna obećanja države Srbije 2006.

Talijanski barjak na Jelačićevoj kući, 2008.

Novinarsko pretjerivanje uoči izbora 2012.

 Nisam mogao povjerovati vlastitim očima, prolazeći pokraj rodne kuće bana Josipa Jelačića u Petrovaradinu koncem ožujka, vidjevši postavljene skele. Očito netko pokušava započeti nekakve radove na njoj. Toliko sam puta pisao o toj kući, ne samo na internetskim portalima, da sam izgubio nadu u ostvarenje ideje o pretvaranju ove kuće u hrvatski centar u kome bi se našlo mjesta za većinu potreba hrvatskoga življa u Srijemu. Uostalom, tko želi može se ovdje podsjetiti na samo jedan od tih vapaja. Pomislih kako je DSHV ipak odustao od investicijskih planova u Subotici, za račun Srijemaca, ali ponovno sam se prevario. Idućeg jutra pročitah vijest najpre u srpskom, a onda i u tzv. hrvatskom tisku (Jutarnji list) o čem se zapravo radi. Prije pet mjeseci, lokal u podrumskim prostorijama ove kuće zakupio je istarski poduzetnik, radi prodaje vina i ostalih špecija s istarskoga područja. Dogodilo se da je protekla zima svojom iznimnom hladnoćom i sniježnim oborinama ozbiljno oštetila banovu kuću, tako da je postala nesigurna za stanovanje, ali i za poslovanje, te je Grad Novi Sad odlučio napraviti neophodne zahvate kako bi se to stanje popravilo.

Bit će Istranin zadovoljan, budući će moći nastaviti s prodajom vina, ali i nekoliko privatnih stanara ove zgrade što će napokon njihov dom dobiti neophodne popravke. Čovjek je lijepo rekao kako mnogo Vojvođana ljetuje u Istri, te da je ovo bio logičan poduzetnički potez.  

 I to je kraj ove tužne priče.

Zahtjev jednog dijela hrvatskog puka za pretvaranjem banove rodne kuće u hrvatski centar (kulturni, politički, povijesni,...) očito predstavlja manjinsku volju cjelokupne hrvatske zajednice u Srbiji. On je predstavljen u izjavi istaknutoga člana hrvatske udruge "Jelačić" iz Petrovaradina, Petra Pifata:  ‘Ovaj, za nas iznimno vrijedan spomenik kulture, sve više je simbol zaborava, nemara i rekao bih čak simbol nepoštovanja kako od onih koji su zaduženi za očuvanje ovakvih objekata, tako i cijele hrvatske zajednice u Vojvodini ali i našoj matici’. 

Čestitke Petru!

Tek je danas posve razvidno koji su ciljevi političke i kulturne elite Hrvata u Srbiji: materijalna sigurnost i privatni interesi. Očuvanje i njegovanje nacionalnog identiteta, u ovom trenutku, prioritetno je pitanje malog broja Hrvata, te stoga ne čudi što su najglasniji zastupnici iz njihovih redova upravo oni koji uspješno kolaboriraju sa strankama na vlasti radi vlastite koristi, a ne radi svoje osnovne uloge. Tako oni zapravo i nisu hrvatski zastupnici, nego zastupnici vlastitih obitelji. Kad prođu svibanjski izbori, kad „zastupnici“ osiguraju svoje udobne naslonjače, mogu svratiti u istarsku konobu u Petrovaradinu, te pojesti Karađorđev odrezak. Vjerojatno će se Jelačić okretati u grobu, ali koga je briga? Jelo je ukusno, vino je istarsko,... Vuk je sit, Kuntić na broju, a Draža napokon smjenjuje Tita. Karađorđe u ovoj priči uopće nije bitan.

Da ne zaboravim: na ljeto, svi Vojvođani u Istru na more! Oni rijetki, poput Petra Pifata i moje malenkosti, mogu ljetovati i u Hrvatskoj. Osobno, preferiram Zadar.