Srbija* se vraća kući

Antifašistička koalicija

Viši sud Srbije* spreman je za donošenje jedne od najznačajnijih presuda od stjecanja nezavisnosti 2006. godine. Radi se o rehabilitaciji četničkoga vojvode Dragoljuba Draže Mihajlovića, te šefa kvislinške srpske vlade u vrijeme njemačke okupacije, Milana Nedića. Ovaj se veličanstveni čin ima odigrati u petak, 23.ožujka 2012. godine, te sam odlučio posvetiti mu dužnu  pozornost.

Znakovlje primjereno antifašistima

Još u vrijeme stare Jugoslavije, Srbija* je slovila za čuvara lika i djela partizanskog i komunističkog pokreta, te beskompromisnoga borca za jednakopravnost svih naroda i narodnosti SFRJ. Pod tim se mislilo, valjda, i na Hrvate. Jedini problem je bio u tome što su to sve bila deklarativna naklapanja, a u pozadini je tinjao plan RAM kojim bi se definitivno Srbija* postavila na pijedestal balkanskoga prostora. Svi mi koji živimo u Srbiji svjedoci smo nacionalne diskriminacije po svim pitanjima, napose ako se radi o Hrvatima, Bošnjacima ili Albancima. Nikada se Srbi nisu odricali Draže, niti fašističke prošlosti (i sadašnjosti) SPC, osim deklarativno, u tijelima države krivoga naziva. Kao mladić, teenager, bio sam svjedok četničkoga orgijanja na tulumima po Beogradu i drugdje (dečki su nosili kokarde na remenu, pjevale su se četničke pjesme,...), samo što se to nije moglo vidjeti na TV-u. Danas, kao i posljednjih dvadesetak godina, to je posve normalno. Postojalo je prešutno pravilo da se na rukovodeća mjesta u Srbiji ne smiju postaviti autohtoni Hrvati, osim u saveznim institucijama u kojima je vrijedilo pravilo „ključa“, a i u tom slučaju su postavljani „pošteni“ Hrvati, što je značilo Hrvati po podrijetlu, ali ne i po nacionalnoj privrženosti. Ipak, nitko se nije toliko osmjelio da Hitlerove suradnike proglašava antifašistima, a to je uspjelo Tadiću.

Srpski Che Guevara

Ne trebam dodatno pojašnjavati kako je još 1942. godine Srbija* postala prva Judenfrei država u Europi. To je vjerojatno poznato i g. Zuroffu, za koga vjerujem da će s osobitom radošću primiti vijest iz srpske skupštine. No, u moru istinitih svjedočanstava o četničkom antifašizmu, moram dodati  još jedan iz koga je posve razvidna antifašistička komponenta Dražinoga pokreta.

Hercegovina, ljeto 1942. godine. Djevojčica Anka, devet godina, probuđena je usred noći, skupa sa roditeljima i šestero braće i sestara. U selo su upali četnici, potjerali sve mještane na obližnje brdo, i ondje ih strijeljali. Pali su u prirodni grob, nepristupačnu duboku jamu. Anka je, nekim slučajem, preživjela. Jedva je uspjela sa sebe skloniti mrtva tijela roditelja i susjeda, a onda, natčovječanskim naporima, uspjela se popeti niz strme strane jame na slobodu, pri tome nekoliko puta padavši sa samoga vrha na bezživotna tijela. Prestravljena, krvava i izbezumljena, stigla je do susjednoga sela pred zoru. Da nje nije bilo, nikada se ne bi doznala sudbina nekoliko stotina hercegovačkih Hrvata iz samo jednoga sela. Anku su rođaci preselili u mirniji dio NDH, u Srijem, u kojem se kasnije udala i imala lijepu obitelj. No, ponovno je doživjela četnički pogrom, kad su na njezinu i kuće ostalih susjeda Hrvata bacali bombe isti oni četnici s početka priče. Na koncu je završila u okolici Zagreba, gdje je i umrla.

Potpisnik veseloga izvješća "Srbija je Judenfrei"

Ovu mi je priču ispričala nekoliko mjeseci prije smrti.

Nije ovo usamljeni slučaj, epizoda, incident. Ovo je bila politika, fašistička politika koju je provodila četnička kamarila uz potporu SPC. Program četničkih ideologa ne može se drukčije definirati nego kao fašistički, jer nema drugoga naziva za likvidaciju svih nesrba (misli se na Hrvate i Bošnjake) na teritoriju čija je zapadna granica Karlobag-Karlovac-Virovitica.  Bolno smiješno zvuče riječi četničkoga vojvode Šešelja koji u svojoj završnoj riječi na suđenju u Haagu navodi kako nije moglo biti zločina nad Hrvatima u Vojvodini, budući ondje nije bilo rata, odnosno oružane borbe.  Prema njemu, ni u koncentracijskim logorima nije moglo biti zločina, jer i u njima također nije bilo oružanih sukoba.

Vjerujem da će Zuroff poslati brzojav-čestitku  srpskome predsjedniku Tadiću.

Vjerujem da će srpska državna TV objaviti tko je sve čestitao u svezi rehabilitacije fašizma u Srbiji*.

*Srbija – prva Judenfrei država u Europi, bivša republika SFRJ, nasljednica kvislinške fašističke države koja je koalirala s Hitlerom.