Najurili Jurakića!

Najureni urednik

Jedna posve obična vijest o promjeni urednika hrvatske redakcije na TV Novi Sad glasila bi ovako: Dragan Jurakić ustupio mjesto Ivanu Benašiću. RTV Novi Sad postavila je na to mjesto g. Benašića vodeći se strogo profesionalnim kriterijima, te diskrecijskim pravom generalnog direktora Siniše Isakova, navode dužnosnici RTV Novi Sad.

I bila bi to obična vijest, da nije uzburkane političke pozadine. Na žalost, obistinile su se moje slutnje glede (katastrofalno loše) procjene aktualnog političkog vodstva Hrvata u Srbiji o strateškim potezima koji su trebali osigurati status i značajno bolji položaj ove autohtone zajednice u Srbiji (Vojvodini). Za čitatelje koji ne prate (jer nemaju odakle) događanja u bačko-srijemskom dijelu hrvatskoga naroda, dat ću samo osnovne informacije od značaja za razumijevanje najnovijeg napada srpskog establishmenta na hrvatsku zajednicu u Vojvodini.  U vrijeme raspada SFRJ i pred prve višestranačke izbore u Srbiji, utemeljena je stranka Hrvata u Vojvodini pod nazivom DSHV (Demokratski Savez Hrvata Vojvodine) s ciljem da postane politički zastupnik hrvatske zajednice u Srbiji. Izuzev dobrim dijelom srbiziranih kulturnih udruga, drugih institucija s hrvatskim predznakom nije bilo. Srpska politika „odlično“ je reagirala na osnutak hrvatske političke stranke, proglasila ju ustaškom organizacijom, te stvorila uvjete za opću osudu u javnosti. Osobito su na udaru bili srijemski članovi stranke, jer je političko organiziranje Hrvata u Srijemu strogo kontrolirano još od Radićeva ubojstva u beogradskoj skupštini, napose nakon WW2. Rezultat takve harange na Hrvate dobro je poznat: pod organiziranim sustavnim terorom, iz Srijema je odselio veliki broj Hrvata.  Subotički dio DSHV-a realno nije imao snage ni instrumenata da im pomogne, ali imali su i svojih vlastitih interesa prije svega materijalne naravi da to ne učine. I tako je bilo sve do Miloševićeve smrti i iznuđene barem prividne demokratizacije u Srbiji, kad je utemeljeno Hrvatsko nacionalno vijeće (HNV), krovna institucija čije su ovlasti nikakve u političkom smislu, a službeno bi trebala skrbiti o jeziku, informiranju,... Drugim riječima, svirajte Hrvati, pjevajte, samo se ne pačajte u politiku. No, DSHV je od prvoga dana htio imati prevlast u HNV-u, jer je bilo očito da će država Srbija s njime više surađivati. Ni onda, 2002.godine, a ni deset godina poslije, čelnici DSHV-a nisu shvatili intencije države Srbije: svirajte, Hrvati, pjevajte, samo se ne pačajte u politiku. Bilo je među Hrvatima i onih koji su zagovarali drukčija stajališta glede odnosa naspram domicilne države, ali su brutalno skrajnuti s političke i javne scene baš onako kako su to željeli srpski vladari. Možda nije najzaslužniji, ali zasigurno dobrim dijelom i jest, sadašnji predsjednik DSHV-a Petar Kuntić, koji je upravo prije deset godina zasjeo na tron jedine političke stranke Hrvata u Srbiji, praktički najurivši s tog mjesta osnivača i dugogodišnjega predsjednika Belu Tonkovića. Još su mi u svježem sjećanju razni „dokazi“ o tobožnjim financijskim Tonkovićevim malverzacijama, koji su samo poslužili da se hrvatski puk uvjeri u veliku potrebu za promjenom na vrhu stranke. Dakle, borba za upravljanje HNV-om bila je prioritet Kuntićevom klanu, dokle god se svi ne namjeste u udobne naslonjače i za to, naravno, dobiju dobre plaće.

Jedan od tih naslonjača bio je i urednički u novosadskoj televiziji, namijenjen uredniku tek osnovane hrvatske redakcije. Kuntić je pronašao čovjeka iz Vrbasa (?), o kome su njegovi sumještani znali jedino da je bio aktivni sudionik u Domovinskom ratu na srpskoj strani na slavonskoj bojišnici. Drugo ništa. Nit je pisao, nit je glumio, nit svirao, nit pjevao na hrvatskom jeziku. Ali, bio je član DSHV-a i vrlo blizak s Kuntićem. Dovoljan razlog da Dragan Jurakić bude predložen za prvoga urednika hrvatske redakcije TV Novi Sad. Drugi kandidat bio je Franjo Petrinović, književnik iz Novoga Sada. Pod Kuntićevim pritiskom i usmenim obećanjem da je to najbolje za Hrvate, vijećnici HNV-a dali su potporu Jurakiću i on je izabran na tu dužnost vrlo brzo.

Vrlo brzo se obračunao i sa onima koji su ga na to mjesto predložili i povjerovali Kuntiću kako je to u nacionalnom interesu.  U provjerenoj maniri kleveta i laži, letjeli su pojedini članovi HNV-a koji nisu bili „na liniji“ Kuntić-Jurakić politike i tako je u hrvatskoj zajednici zavladala despotija nekolicine častohlepljivih i koristoljubivih političara, surovih demagoga. Takvu situaciju iskoristio je Tadić i platio šutnju i klimanje glavom zastupničkim mjestom u srpskoj skupštini, te redovitom mjesečnom apanažom za stranku koja je miljama daleko od zacrtanih ciljeva svojih osnivača. Međutim, uskoro će biti izbori, vrlo važni izbori, na kojima će se lomiti koplja između ruske i europske struje među srpskim strankama. Demokratskoj stranci, očito, nije u interesu bolja i kvalitetnija zastupljenost Hrvata u novom sazivu skupštine, pa su sa dužnosti urednika maknuli Kuntićeva čovjeka, a postavili svoga. Logički potez, politički opravdan, premda izrazito nedemokratski. Upravo na ovu situaciju mnogi dobronamjerni Hrvati  upozoravali su Kuntića i njegove ljude, ali njihovo političko sljepilo donijelo je isto takvu odluku.

Srpska vlast je u samo deset godina „demokratske“ vladavine uspjela napraviti nekoliko bitnih stvari za minoriziranje hrvatske zajednice u Srbiji. Najpre im je dala institucionalnu zastupljenost kao privid uvažavanja i jednakopravnosti, zatim je iz te iste institucije (putem insider-a) maknula sve one koji bi mogli biti smetnja njezinom „uspješnom“djelovanju, za ovu akciju pridobila i pristanak hrvatske diplomacije, a sada se obračunava i sa samom institucijom.

Možda je i pravedno da Jurakić, osoba bez ijedne kompetencije za mjesto televizijskoga urednika, bude najuren s tog mjesta. Ruku na srce, dok je Jurakić bio urednik hrvatske redakcije, to je bio očajno loš program, najgori od svih manjinskih programa na novosadskoj televiziji. Možda je to zadovoljština za sve one koje je Jurakić svojim smicalicama udaljio iz javnog života, ali svakako nije dobro po čitavu hrvatsku zajednicu u Vojvodini. Na njegovo mjesto postavljen je Tadićev čovjek, što znači samo jedno: Hrvatima se ne dopušta samostalnost u donošenju odluka od vitalnog značaja za zajednicu, pače i kad su one loše po njih same! Dobili su poruku i Kuntić i svi pripadnici njegova klana s dobrim namještenjima, da će svoja radna mjesta morati zaslužiti na drugi način. A taj drugi način isključuje zauzimanje za hrvatske nacionalne interese, već za interese Demokratske stranke. Nimalo nije slučajno odabran baš ovaj trenutak za postavljanje Tadićeva čovjeka na čelo hrvatske redakcije na državnoj TV. Bit će dovoljno vremena da se do izbora osigura nova garnitura Hrvata koja će „zastupati hrvatske interese“ i za taj posao dobivati plaću. Znam da u DSHV-u ima časnih ljudi koji se s Kuntićevom politikom nikako ne slažu i vjerujem da njihovo vrijeme tek dolazi. Pitanje je samo hoće li imati vremena da do svibanjskih izbora najure i ostale jurakiće koji su smetnja da se DSHV vrati svojim izvornim načelima. Poznavajući aktualne bosove, oni će skupo prodati svoju kožu.