(Ne)predvidljivi scenarij

„Prema Ustavu, Balkanija je savez nezavisnih država u čijem su sastavu: Republika Srbija, Republika Srpska, Republika Hrvatska, Republika Crna Gora, Republika Albanija, Republika BH Federacija, Republika Kosovo te Republika Makedonija.“

Noćna mora za sve, osim za Srbe!

Ali, ide li doista politika tzv. međunarodne zajednice k tome cilju?

Ako je suditi po ponašanju hrvatske diplomacije u Beogradu, to je već svršena stvar. U vrijeme najveće političke krize od utemeljenja (posljednje) hrvatske države, nikad nije bilo toliko upucavanja Srbiji kao u posljednja dva mjeseca. Hrvatski veleposlanik rado se pojavljuje na javnim mjestima u vrijeme praznika u društvu srpskih političara ili gospodarstvenika, pače i u dane kad je to bilo krajnje neprimjereno (uhićenje Purde, primjerice). Ne smeta službenom Zagrebu ni to što su napokon objavljena svjedočanstva iz srpskoga logora u Nišu, u kome su tijekom „građanskoga rata“ zatvarani, mučeni i ubijani hrvatski vojnici i civili, te ponosno i s ushićenjem predstavlja „prvu damu mediteranske glazbe“ koja se, zapravo, ne sjeća svoga obećanja da u Srbiji zapjevati neće, budući su joj (neki) Srbi iščupali dušu. Hrvatska žurno priprema svoj nastup na predstojećem Sajmu turizma u Beogradu, na kome će biti glamurozno predstavljena njezina turistička ponuda. Već nekoliko godina unazad, u Zemunu se održavaju Dani Hvara, pa će tako biti i ove zime. Ima toga još. Ne pada na pamet gospodi s Dedinja niti spomenuti srijemske Hrvate, a kamoli posjetiti ih u trenucima kada polagano izdišu, osim skoro inkognito na Božićnoj misi u Zemunu. No, srijemskim je Hrvatima već pun kufer hrvatske diplomacije, još od Markovića (financijske makinacije), preko Staničića (u vrijeme obnašanja dužnosti u Bugarskoj davao neprimjerene izjave o „toplim“ i „hladnim“ Hrvatima), te Kuprešaka (promicatelj kulturnih vrjednota poput Tereze), tako da se doima kako se u Beograd dolazi na višegodišnji nagradni odmor.

Sve se to događa u trenutku kad se prijeti hrvatskim braniteljima, a preko njih i čitavoj naciji. Prijeti se s ciljem poništavanja rezultata rata u kom se hrvatski narod izborio za samostalnu državu i revidiranjem povijesnih činjenica. To više uopće nije upitno. Primjer njemačko-francuske pomirbe uopće nije vjerodostojan, budući su se Nijemci najprije pokajali, zatim i platili za svoje zločine, pa tek onda tvorili dobrosusjedske odnose s Francuzima. Katarzu proživljavaju i današnje generacije Nijemaca.

O čemu razmišljaju hrvatski politički prvaci, dok su Mladić i Hadžić na slobodi i dok se cijela Srbija smije Brammertzovim kritikama o nesuradnji s Haagom? Da ironija bude veća, srpski je sud donio presudu dečkima koji su u navijačkoj tuči u centru Beograda prebili jednoga Francuza (koji je, na žalost, preminuo) na kazne do 35 godina zatvora, a za zločine u Vukovaru Šljivančanin dobiva samo deset. Hrvatsko vodstvo srlja u novu zajednicu sa Srbima tolerirajući njihovu unisonu rehabilitaciju srpskoga fašizma, gdje treba očekivati i iskapanje kostiju Draže Mihajlovića i vjerojatno davanje statusa sveca. Kako bi uopće mogla funkcionirati ta nova zajednica u kojoj bi gubitnici pisali udžbenike povijesti? Moglo bi se dogoditi da jedan od pisaca takvog udžbenika bude i Miljenko Jergović, koji đenerala Dražu doživljava kao trodimenzionalnu osobu.

Proces ujedinjavanja se nastavlja. Ceca bi na Maksimir, uvjerena kako će ju doći slušati (i gledati) deseci tisuća razdraganih Hrvata, kojima ne smeta što je ona bila supruga Miloševićeva krvoloka Arkana. Partybreakersi su najavljeni s dva koncerta u Zagrebu. Frontman banda, Cane, tim je povodom dao interview zagrebačkom tisku u kome govori o globalnoj politici i tekućim problemima među umjetnicima. Vrlo odmjeren nastup, što ne čudi, budući je njegova mati Hrvatica iz Srijema. Proces "ujedinjenja" mogao bi biti okončan koncertom Olivera Dragojevića na beogradskom Ušću, na istom mjestu sa koga je Milošević odapeo svoje otrovne strijele put Hrvatske. Ovo je, dakako, samo predmnijevanje, ali se u beogradskim „kulturnim krugovima“ i ovo spominje kao mogućnost.

Vratimo se izmišljenom citatu s početka teksta. Nova zajednica, u koju Hrvati svjesno srljaju i bez magle, bit će zajednica pod srpskom dominacijom, koja će se, ponovno, morati raspadati u krvi. Ovoga puta, Hrvati će dati legitimitet toj „državi“, pa će dakle i njihova odgovornost za krvavi raspad biti najveća, jednako kao što su Srbi skrivili krvavi raspad SFRJ. Što je sve bilo na stolu za kartanje, kad se je morala donijeti ovakva odluka – kasno ćemo doznati.

Danas su prosvjedovali hrvatski branitelji u Vukovaru. Srpski mediji sa smiješkom komentiraju taj prosvjed, uz skriveni komentar: „Tko se zadnji smije...“.