Više nije potrebno dokazivati kako je Srpska pravoslavna crkva (SPC) zapravo politička organizacija koja tek u minornim vanjskim pojavnim oblicima ima dodirnih točaka s vjerom, odnosno kršćanstvom. Ova se tvrdnja može vrlo lako dokazati, a ovoga puta ću na tu hrpu dokaza nabaciti i tri najnovija.
Već svi znaju (službeno i neslužbeno) kako će Sveti Otac ove godine posjetiti Hrvatsku, ali i Srbiju, odnosno krajnji njezin sjever, Suboticu, dio s najvećim postotkom katolika u Srbiji. Već svi znaju kako će službeni posjet uslijediti za proslave 1700-te obljetnice Milanskoga edikta, ali malo tko zna kako se Srbija priprema za taj događaj. Dakako, sve mora biti megalomanski, pa će takav biti i kompleks građevina u Nišu, s križem visokim nekoliko desetaka metara. U utrku se uključilo i Užice, gradić u zapadnoj Srbiji, koje je nekoć slovilo za partizanski kraj (ne znam samo zašto), pa je svoju partizanštinu dokazalo i promjenom imena. Za one koji ne znaju, do prije Miloševića ovo se mjesto zvalo Titovo Užice. E, dakle, to je mjesto odlučilo izgraditi najviši križ na svijetu, visok tristo trideset i tri metra (333 metra!), dakle viši i od Eiffelova tornja. Križ će biti postavljen na najviši vrh planine Zlatibor, a njegova izgradnja koštati će cca 20 milijuna eura. Imat će Papa što i vidjeti. Tako će Srbi pokazati da, ne samo da su skloni brzoj promjeni ideologije, nego i da vole podilaziti aktualnim političkim događanjima. Ako treba u četnike – svi u četnike, kad to propadne – svi u partizane, malo poslije – ponovno u četnike. Neki duhoviti Srbi ovih dana nagovještavaju kako bi nekadašnje Titovo Užice trebalo promijeniti ime u Hristovo Užice. Barem za narednih nekoliko godina do promjene aktualne političke situacije.
Novi patrijarh SPC, Irinej, prvi puta čestita Božić i odmah podastire dokaz da organizacija na čijem je čelu ne baštini kršćanske vrijednote s ostatkom kršćanskoga svijeta. On osuđuje međunarodnu zajednicu zbog šutnje dok su se događali zločini nad Srbima (misli na nove, nedokazane sumnje u svezi prodaje ljudskih organa u vrijeme rata na Kosovu). Tek pri kraju božićne poslanice, čestita Božić već otrcanim frazama o miru, jedinstvu, slozi,...
Mora da je vrlo nezgodno biti Srbin. Po jednom kalendaru primaš plaću, po drugom proslavljaš vjerske blagdane, pa čovjek zna izgubiti računicu. Eto, većina je dočekala Novu Godinu, a onda započela pripreme za Božić. U kršćanskom svijetu, kada nekomu čestitate blagdane, kažete „Sretan Božić i Nova Godina“, jedino Srbi rade obratno.Kad već spominjem proslavu... Danas sam imao priliku prošetati gradom. Tisuće badnjaka (suhoga lišća koje se unosi u kuću i ritualno spaljuje, samo što se to u gradu ne radi), užurbane domaćice, kavane pune, a glazba trešti kako da su sve turbo-folk zvijezde dobile svoj dan za pokazivanje talenta. Izgleda da su ostali nakon proslave nove godine zabludjeli Slovenci i Hrvati. Na jednom mjestu vijore barjaci i to oni četnički, poznati iz okupacije Hrvatske, nalik piratskim (lubanja s kostima i prigodnim koljačkim natpisom). Veseli simpatizeri stranke koja je barjake izvjesila očito su se držali nekog trećeg kalendara, jer ovakvom znakovlju zasigurno nije mjesto o proslavi Božića. Čuo sam i razgovor između dvojice pripitih.
- Jesi li postio?
- Da, naravno, a danas postim na vodi.
- Zbilja?
- Da, idem na splav da napravim roštilj!
I tako, dok očekujemo posjet Svetoga Oca, pomalo sam zabrinut. Što ako papa najavi svoj dolazak u subotu, a Tadić ga zaboravi dočekati, jer će mu patrijarh savjetovati da se drži srpskoga kalendara?
Ipak, zbog mojih prijatelja Srba, koji spadaju u malobrojne vjernike koji shvaćaju značaj Božića, želim im od srca čestitati Božić. Neka vlastiti mir grade skupa s nama koji imamo samo jedan kalendar i neka im Bog dadne obilje blagoslova.
1 komentar:
Kako ono nekako rece Milorad Tomanic u "Srpska crkva u ratu i ratovi u njoj", SPC je prvo srpska, pa onda pravoslavna, a tek na kraju je crkva. Jednom ce valjda se obrnuti redoslijed.
Objavi komentar