Nema više nepoznanica, kad je aktualna hrvatska vlast u pitanju. Ova garnitura povlači očajničke poteze, po dikatatu izvana, koji imaju za cilj ispunjenje krajnjeg cilja: ostati na vlasti pod svaku cijenu pristajanjem na sve što izvana zapovijedaju.
Vratili smo se u 1945. godinu, kad je trebalo plaćati prevelike račune što ih je poglavnik napravio, a oni su se odnosili na odricanje od nacionalnog i državnog suvereniteta, te znatnog dijela teritorija. Posljedice su poznate: ne samo da je izgubljena država, nego i veći dio naroda. Uz to, sve što je mislilo i htjelo progovoriti hrvatski, ušutkano je i osuđeno na podaništvo i duboki naklon pred pobjednicima.
Zašto smo dopustili da se ponovno nađemo na strani poraženih, kad se to nije dogodilo? To je jedino pitanje koje mi se postavlja ovih dana, kad je očito da su hrvatski politički prvaci istaknuli bijelu zastavu. Moglo bi se, čak, reći – skinuli gaće.
Beogradski mediji s užitkom daju prostora provjerenim srpskim „borcima za pravdu“, ali puno je zanimljivije sve ono što se događa među prostim pukom, na ulici, na pijaci, na radnim mjestima. Nakon stanovite stanke, ponovno se čuje retorika iz devedesetih o ustaškim zločinima, o tome kako će pravda napokon pobijediti, a Srbija dobiti nagradu koja je nekada imala ime „svi Srbi u jednoj državi“, samo što bi se ta država sutra mogla zvati EU. U čitavoj priči osnovna ideja je ta da se zaboravi fašistička prošlost Srbije, a istakne ista takva prošlost Hrvatske. Jedina smetnja takvom slijedu događaja bila je Hrvatska i Hrvati, ali to se danas promijenilo.
Rekao bih, s ogromnim nestrpljenjem očekuje se presuda generalu Gotovini, jer će to biti točka na Domovinski rat (vjerojatno ga tako više nećemo smjeti zvati), potvrda definicije da se radilo o građanskome ratu, te oduzimanje prava Hrvatskoj da tuži Srbiju za genocid (i bilo što drugo), kao i utiranje puta Velikoj Srbiji. Slučaj Purda samo je lakmus, pokusni balon, kako bi se vidjela reakcija Hrvatske, a ona je bila više nego zadovoljavajuća, gledano iz Beograda.
Na krilima novog srpskog nacionalizma, osokolili su se razni Štrbci, pa se čini kao da je Hrvatska izvršila agresiju na Srbiju, te ju stiže zaslužena kazna, poput one nakon WW2. Nitko, ali baš nitko nije za to kriv – osim hrvatskih vlasti. Osjećao sam se poniženo gledajući reportažu RTS-a sa dočeka "srpske nove godine" (13. siječnja) iz jedne beogradske kavane, na kome je nazočio i hrvatski veleposlanik u Beogradu (ime nebitno, ali spomenut ću ga: Željko Kuprešanin). Veselo okruženje, alkohol, srpski narodnjaci, a Srbija zapovijeda uhićenjem hrvatskih branitelja. Nazdravlje, Željko!
Je li mogao tko zamisliti da (poražena) Njemačka tuži Englesku ili SAD za prekomjerno granatiranje njemačkih gradova i ubijanje civila? Ili, nama bliže, možete li zamisliti da NDH tuži SFRJ za neselektivno ubijanje njezinih državljana? Ili, još bliže: može li Srbija tužiti NATO za dvije tisuće poginulih u bombardiranju 1999. godine? Odgovori su poznati i društveno prihvatljivi. Ali, zato je moguće da Srbija traži uhićenje Hrvata iz onih područja koje je držala pod okupacijom i to ova Srbija koja svoje ratne zločince (najveće nakon WW2) ne želi predati sudu u Haagu. Tako će se dogoditi da pobjedniku sude, a agresora nagrade! Srbi su se uzoholili, pa neke svoje „kulturne“ programe nazivaju NEXT-YU, aludirajući na sve ubrzanije procese „reintegracije“ prostora ex-yu.
Neć biti iznenađenje ako se, kroz koju godinu, na automobilima u „regionu“ pojave i ovakve pločice. To će biti kazna svima koji apstiniraju u političkom životu Hrvatske (napose na izborima), koji uživaju u svojim hedonističkim navikama, a drugima prepuštaju donošenje strategijskih nacionalnih odluka. Dakako, to je i nagrada Srbima za dosljednost u provođenju nacionalne strategije. Na koncu, prenosim i pismo što su ga najvišim državnim dužnosnicima RH uputili branitelji Splita. Držim da su pogodili i adresu i temu, a odjek toga pisma bit će vidljiv vrlo brzo, čak i prije presude generalu Gotovini. Bojim se da je, u ovom trenutku, od Hrvatske ostalo samo ime i ponešto državnih (grafičkih) obilježja.
Poštovani ministre pravosuđa RH gospodine Dražene Bošnjakoviću,
odlučno odbijamo mogućnost procesuiranja hrvatskih branitelja na temelju iskaza pripadnika četničkih hordi, od kojih su neki nosili kokarde na glavi i drugi petokraku jugosoldateske, a čiji je jedini cilj bio u krvi slomiti rađanje hrvatske države.
Gospodine ministre,
hrvatski branitelji Grada Splita Vam poručuju da od Vaše kolegice iz Republike Srbije zatražite popis svih hrvatskih branitelja koji su napadali i ratovali na području Republike Srbije i možete im dati jamstvo za njihovo izručenje, dok istodobno zatražite izručenje svih njihovih državljana koji su napadali Republiku Hrvatsku ratujući na njenom teritoriju.
Obraćamo se i predsjedniku Republike Hrvatske gospodinu Josipoviću da isti prijedlog iznese i gospodinu Tadiću na službenim bilatelarim susretima, a ne da cijelu problematku razvodnjava sa pitanjem oko objave registra branitelja, dok ne pokazuje interes za objavom registra svih onih agresora koji su razarali i ubijali diljem Lijepe Naše.
Poručujemo gospodinu Josipoviću da je njegova prvenstvena zadaća štititi interese Republike Hrvatske i svih njenih građana, što bi se nedvosmisleno trebao očitovati i u ovom slučaju, a ne dodvoravati se agresoru i onima koji nikada nisu željeli stvaranje slobodne, neovisne i suverene hrvatske države.
Koordinacija braniteljskih udruga Grada Splita
Nema komentara:
Objavi komentar