Jasne poruke iz Monoštora

Petak, 16. travnja 2010. godine bit će zabilježen kao dan kad su, na povratku sa službenoga trojnog sastanka u Pečuhu, u Bački Monoštor navratili dvojica predsjednika susjednih država, Hrvatske i Srbije. Ponovno se radilo o neformalnom posjetu, poput Mesićeva dolaska u Karađorđevo prije četiri godine i Tuđmanova u isto mjesto prije dvadeset godina. Dakle, trojica dosadašnjih predsjednika Hrvatske posjetili su dvojicu srpskih predsjednika, Miloševića i Tadića i uvijek u Bačkoj. Ovo su bili fakti i najkraće podsjećanje.

Za prosječno informiranoga promatrača (a držim da sam jedan od takvih) nije bilo teško razumjeti vrlo jasne poruke ovoga posjeta, pa ću si dati slobodu podijeliti ih s posjetiteljima bloga CroSirmium. Dakako, ovoga neće biti u srpskom i hrvatskom tisku niti na TV-u, što je razumljivo ako se uzmu u obzir tekuća događanja na međunarodnoj političkoj sceni i u "regionu".

• Harmoniziranje hrvatsko-srpskih odnosa, započeto na brodiću koji je Tadića i Josipovića odvezao od Krka do Opatije, nastavlja se današnjim odličnim glumačkim ostvarenjem, kojim se želi pokazati kako su Hrvati i Srbi (uz snažnu potporu Mađara, budućih predsjedatelja EU) na putu prevladavanja zapreka koje stoje na tom putu. Epizoda u Monoštoru bila je uspješna i atraktivna, ne kao ona u Opatiji, ali - Srbija nema more, ne?
  
• Nije daleko dan kad će doći do institucionaliziranja regije, do utemeljenja neke nove asocijacije država nastalih iz bivše SFRJ, prihvatljive EU-standardima. Policajci su već najavili osnutak regionalnog centra u Beogradu (?!) koji će koordinirati rad svih policija regije (svaka sličnost sa Saveznim SUP-om je očita). Drugim riječima, gospodo branitelji Hrvatske, smatrajte se sudionicima građanskog rata, a ne obrambenog i još manje domovinskog.


• Posve je razvidno da od tužbe i kontratužbe neće biti ništa. Drugim riječima, i narednih xy godina Srbi će naricati nad Jasenovcem i dva-tri milijuna žrtava, dočim će Hrvati čim prije zaboraviti žrtve komunističkoga terora, Bleiburg i stradanje Vukovara, Škabrnje,... Udžbenici povijesti, kako je najavio srpski predsjednik, biti će jednaki za male Hrvate i Srbe i korigirani sukladno političkom dogovoru po principu "tko nas, bre, zavadi".


• Odabir mjesta susreta, ma tko da je bio predlagač (a držim da je to bila hrvatska diplomacija), poslao je nekoliko poruka. Prvo, da je konačni razlaz Hrvata i Bunjevaca prihvaćen u Zagrebu i Beogradu; drugo, da se dalo do znanja subotičkim prvacima kako je njihov grad tek jedna od vojvođanskih općina; i treće, da stradanje srijemskih Hrvata neće biti predmetom isprike Borisa Tadića, niti potpore Ive Josipovića. Ovo je bio još jedan, možda i završni, udarac hrvatskoj zajednici u Srijemu, no posve očekivan ako se zna kojoj opciji pripada sadašnji predsjednik Republike.
  
• Bio je ovo još jedan ponižavajući događaj za pučističko vodstvo na čelu s Kuntićem. Naime, za posljednjih predsjedničkih izbora u Hrvatskoj, njegova je stranka najprije dala potporu HDZ-ovom kandidatu, što je bilo totalno političko sljepilo, budući ni sam HDZ nije posebice podupirao vlastitoga kandidata znajući da nema šanse, ali da nema boljega. Možda je zato na državnoj TV vijest o susretu u Monoštoru predstavljena ovako: "Tadić i Josipović će posjetiti Bački Monoštor i tamošnje hrvatske predstavnike." Na jednoj privatnoj televiziji novinar je najavio razgovore dvojice predsjednika sa predsjednikom HNV-a Brankom Horvatom. To znači da će o položaju Hrvata u Srbiji izvjestiti poznati kulturni djelatnici iz Monoštora, primjerice Marija Turkalj ili Stipan Šimunov, dakle Šokci. KGB-ovci se niti ne spominju, ali će svakako sjediti za objedom.

Dok se čekao dolazak dvojice predsjednika u Monoštor, na državnoj TV emitirala se emisija o Titu, uspješnom državniku i političaru,... Sasvim u suglasju s aktualnim integracionim procesima između Hrvata i Srba. I onda, izvješća na srpskim TV-postajama kao da ih je napravio jedan novinar i podijelio svima, kao u "dobra stara vremena". Susret dvojice predsjednika bio je iza zatvorenih vrata, ali dovoljna je bila i jedna skromna snimka velikog, bijelog stola u lokalnoj školi da se vidi sve što je potrebno. Razdragani Šokci u nošnjama, ogromno osiguranje, te hrvatski prvaci, Kuntić, Horvat, msgr. Kopilović,...

Konstatirano je kako Hrvati u Srbiji uživaju vrhunska manjinska prava. A što ste očekivali? Ako se mislilo na nazočne, onda je konstatacija točna.

U današnjem tisku i internetskim portalima ovaj je susret posve marginaliziran, budući je Josipović napravio još jedan od gafova (ako je to uopće i bio gaf) u bosanskome parlamentu, te tako izazvao hrvatsku premijerku da stane u obranu domovinskoga rata, o čijem se preimenovanju Ivo vjerojatno već dogovorio s Borisom. To je tema dana, a ne Monoštor! Ondje ionako sve štima: Hrvati su presretni u Srbiji, zauzimaju vrhove vlasti, školovanje malih Hrvata financira domicilna država, a u policiji sve vrvi od Hrvata. Tako nam i treba kad nas (formalno) u skupštini zastupa mutavi čovjek. No, unaprijed se radujem novom broju HKGB-ovske Hrvatske riječi i hvalospjevima monoštorskom petku, budući je lako predvidljivo što može napisati strogo kontrolirani i cenzurirani medij. Prijatelji iz Monoštora i sa sjevera Bačke već su se javili s prvim dojmovima, ali neću ih podijeliti s vama. Imaju oni svoje medije, pa neka izreknu njima ono što su meni. Bilo bi vrlo, vrlo zanimljivo.