16 travnja 2010

Jasne poruke iz Monoštora

Petak, 16. travnja 2010. godine bit će zabilježen kao dan kad su, na povratku sa službenoga trojnog sastanka u Pečuhu, u Bački Monoštor navratili dvojica predsjednika susjednih država, Hrvatske i Srbije. Ponovno se radilo o neformalnom posjetu, poput Mesićeva dolaska u Karađorđevo prije četiri godine i Tuđmanova u isto mjesto prije dvadeset godina. Dakle, trojica dosadašnjih predsjednika Hrvatske posjetili su dvojicu srpskih predsjednika, Miloševića i Tadića i uvijek u Bačkoj. Ovo su bili fakti i najkraće podsjećanje.

Za prosječno informiranoga promatrača (a držim da sam jedan od takvih) nije bilo teško razumjeti vrlo jasne poruke ovoga posjeta, pa ću si dati slobodu podijeliti ih s posjetiteljima bloga CroSirmium. Dakako, ovoga neće biti u srpskom i hrvatskom tisku niti na TV-u, što je razumljivo ako se uzmu u obzir tekuća događanja na međunarodnoj političkoj sceni i u "regionu".

  • Harmoniziranje hrvatsko-srpskih odnosa, započeto na brodiću koji je Tadića i Josipovića odvezao od Krka do Opatije, nastavlja se današnjim odličnim glumačkim ostvarenjem, kojim se želi pokazati kako su Hrvati i Srbi (uz snažnu potporu Mađara, budućih predsjedatelja EU) na putu prevladavanja zapreka koje stoje na tom putu. Epizoda u Monoštoru bila je uspješna i atraktivna, ne kao ona u Opatiji, ali - Srbija nema more, ne?
  • Nije daleko dan kad će doći do institucionaliziranja regije, do utemeljenja neke nove asocijacije država nastalih iz bivše SFRJ, prihvatljive EU-standardima. Policajci su već najavili osnutak regionalnog centra u Beogradu (?!) koji će koordinirati rad svih policija regije (svaka sličnost sa Saveznim SUP-om je očita). Drugim riječima, gospodo branitelji Hrvatske, smatrajte se sudionicima građanskog rata, a ne obrambenog i još manje domovinskog.

  • Posve je razvidno da od tužbe i kontratužbe neće biti ništa. Drugim riječima, i narednih xy godina Srbi će naricati nad Jasenovcem i dva-tri milijuna žrtava, dočim će Hrvati čim prije zaboraviti žrtve komunističkoga terora, Bleiburg i stradanje Vukovara, Škabrnje,... Udžbenici povijesti, kako je najavio srpski predsjednik, biti će jednaki za male Hrvate i Srbe i korigirani sukladno političkom dogovoru po principu "tko nas, bre, zavadi".

  • Odabir mjesta susreta, ma tko da je bio predlagač (a držim da je to bila hrvatska diplomacija), poslao je nekoliko poruka. Prvo, da je konačni razlaz Hrvata i Bunjevaca prihvaćen u Zagrebu i Beogradu; drugo, da se dalo do znanja subotičkim prvacima kako je njihov grad tek jedna od vojvođanskih općina; i treće, da stradanje srijemskih Hrvata neće biti predmetom isprike Borisa Tadića, niti potpore Ive Josipovića. Ovo je bio još jedan, možda i završni, udarac hrvatskoj zajednici u Srijemu, no posve očekivan ako se zna kojoj opciji pripada sadašnji predsjednik Republike.
  • Bio je ovo još jedan ponižavajući događaj za pučističko vodstvo na čelu s Kuntićem. Naime, za posljednjih predsjedničkih izbora u Hrvatskoj, njegova je stranka najprije dala potporu HDZ-ovom kandidatu, što je bilo totalno političko sljepilo, budući ni sam HDZ nije posebice podupirao vlastitoga kandidata znajući da nema šanse, ali da nema boljega. Možda je zato na državnoj TV vijest o susretu u Monoštoru predstavljena ovako: "Tadić i Josipović će posjetiti Bački Monoštor i tamošnje hrvatske predstavnike." Na jednoj privatnoj televiziji novinar je najavio razgovore dvojice predsjednika sa predsjednikom HNV-a Brankom Horvatom. To znači da će o položaju Hrvata u Srbiji izvjestiti poznati kulturni djelatnici iz Monoštora, primjerice Marija Turkalj ili Stipan Šimunov, dakle Šokci. KGB-ovci se niti ne spominju, ali će svakako sjediti za objedom.

Dok se čekao dolazak dvojice predsjednika u Monoštor, na državnoj TV emitirala se emisija o Titu, uspješnom državniku i političaru,... Sasvim u suglasju s aktualnim integracionim procesima između Hrvata i Srba. I onda, izvješća na srpskim TV-postajama kao da ih je napravio jedan novinar i podijelio svima, kao u "dobra stara vremena". Susret dvojice predsjednika bio je iza zatvorenih vrata, ali dovoljna je bila i jedna skromna snimka velikog, bijelog stola u lokalnoj školi da se vidi sve što je potrebno. Razdragani Šokci u nošnjama, ogromno osiguranje, te hrvatski prvaci, Kuntić, Horvat, msgr. Kopilović,...

Konstatirano je kako Hrvati u Srbiji uživaju vrhunska manjinska prava. A što ste očekivali? Ako se mislilo na nazočne, onda je konstatacija točna.

U današnjem tisku i internetskim portalima ovaj je susret posve marginaliziran, budući je Josipović napravio još jedan od gafova (ako je to uopće i bio gaf) u bosanskome parlamentu, te tako izazvao hrvatsku premijerku da stane u obranu domovinskoga rata, o čijem se preimenovanju Ivo vjerojatno već dogovorio s Borisom. To je tema dana, a ne Monoštor! Ondje ionako sve štima: Hrvati su presretni u Srbiji, zauzimaju vrhove vlasti, školovanje malih Hrvata financira domicilna država, a u policiji sve vrvi od Hrvata. Tako nam i treba kad nas (formalno) u skupštini zastupa mutavi čovjek. No, unaprijed se radujem novom broju HKGB-ovske Hrvatske riječi i hvalospjevima monoštorskom petku, budući je lako predvidljivo što može napisati strogo kontrolirani i cenzurirani medij. Prijatelji iz Monoštora i sa sjevera Bačke već su se javili s prvim dojmovima, ali neću ih podijeliti s vama. Imaju oni svoje medije, pa neka izreknu njima ono što su meni. Bilo bi vrlo, vrlo zanimljivo.

2 komentara:

Anonimno kaže...

Tadićeva najava o "zajedničkim" povijesnim udžbenicima, koju je Josipović u njegovoj nazočnosti odšutio, što znači da je Tadić iznio zajednički dogovor oko toga, i "zajedničke" sjednice vlade Hrvatske i Srbije (kad u Hrvatskoj na vlast dođe SDP) su dio političkog programa Bruxellesa o stvaranju tzv. Zapadnog Balkana odnosno program o restauraciji bivše Jugoslavije, zato Bruxelles i podržava bivše komuniste u Hrvatskoj i Srbiji jer su to savršene marionete zato što su korumpirani do grla, a mnogi od njih umočeni u zločine, kriminal tako da su poslušni jer su dobili aboliciju od kaznenog progona.
Treba samo pogledati je li današnja Srbija demokratska? (Hrvatska nije!)
Odvjetnik od Đinđićeve obitelji, Srđa Popović, kaže za Der Spiegel da nije, jer "je međunarodna zajednica spriječila da se na sudskom procesu Đinđićevim ubojicama razotkriju nalogodavci".
A gdje su nalogodavcu? u Tadićevoj koalicijskoj vladi koju je sastavio Bruxelles (Miloševićeva socijalistička partija.) Ne znam je li u Srbiji objavljen taj interview iz Der Spiegel? U Hrvatskoj nije.
Samo zločinačke strukture i kriminalci mogu stvarati Jugoslaviju, a njih vidimo na vlasti u Zagrebu i Beogradu, a hoće li se 3. jugoslavenski Reich stvoriti kao 1918. uz malo prolijevanja hrvatske krvi, ili će biti krvi do koljena prilikom konačnog stvaranja tog Zapadnog Balkana, vidjet ćemo, ali to ne znači da će neka nova Jugoslavija biti stvorena ili da bi mogla opstati ako bi bila stvorena.
U svakom slučaju, oni koji rade na stvaranju nove Jugoslavije ne žele dobro ni Srbima, ni Hrvatima!
Što bi stajalo u zajedničkim školskim udžbenicima? Da su velikosrpski ratovi "jugoslavenski građanski ratovi" kao što je Tadić rekao u razgovoru za Wall Street Journal? Josipović spada u one "hrvatske" kadrove koji su 1990./1991. bili za Slobodana Miloševića i očuvanje Jugoslavije, a otac mu je iz koljačke partizanske XI dalmatinske brigade dok je Tadićev otac co-autor Memoranduma SANU. Našli se drugovi opet zajedno, četnici i partizani.
Nisu Srbi neprijatelji Hrvatima nego domaći izdajnici u Zagrebu, tako je bilo u cijelom 20. stoljeću.

Hrvatski kaže...

Bravo. Na isti način Hrvatima u Srbiji (Vojvodini) nisu neprijatelji Srbi nego domaći Hrvati koji su izdali sve zbog par fotelja - neudobnih. Taman se lijepo namjeste u fotelju i onda se nađe netko tko ih proziva i ometa u drijemci.