19 travnja 2010

Hrvatski akademski minusi

Još su mi žive slike iz vojvođanskoga parlamenta, kad je hrvatski zastupnik Bela Tonković za govornicom podigao plakat velikoga formata, reprint jednog od posljednjih brojeva tjednika Hrvatska riječ koga su komunisti ukinuli, jer je trebalo zatomiti sve što je imalo hrvatska obilježja, a osobito hrvatsku riječ. Obnova izlaženja Hrvatske riječi nije se dogodila tako davno, prije desetak godina, i to je za vojvođanske Hrvate bio nagovještaj uskrsnuća, rehabilitacije, nakon preteških Miloševićevih godina. Događaji su se zatim redali takvom brzinom, da ih se prosto nije moglo propisno ispratiti. U međuvremenu, gospodin Tonković je doživio (i preživio) "toploga zeca" u vlastitoj stranci, te zadovoljštinu u obliku diplomatskoga angažmana, a nama je ostala Hrvatska riječ. I subotička hrvatska elita!


Novi početak Hrvatske riječi poklopio se s ustrojem Hrvatskoga nacionalnog vijeća (HNV), zastupničkog tijela srbijanskih Hrvata, koje je trebalo postaviti temelje svih budućih aktivnosti, zarad pridonošenja očuvanju nacionalnoga identiteta i afirmiranju hrvatske zajednice u svim segmentima srpskoga društva. No, pokazalo se da je Vijeće trebalo osigurati samo posao i kruh "zaslužnim Hrvatima", pod krinkom borbe za ostvarivanje rečenih ciljeva. Ponovno ću spomenuti, budući više nema potrebe skrivati ogorčenje, najveću krivnju snosi vodstvo DSHV-a, koje je, čisteći vlastite redove, uprljalo cijelu zajednicu, a rezultati su više nego pogubni.


Tri godine nakon uklanjanja mnogih koji su mislili, govorili i djelovali hrvatski, bez dokaza ili uz pomoć krivotvorina, često ne dopuštajući niti odgovor na nedokazane optužbe, KGB vodstvo (ime nadjenuo jedan od suradnika CroSirmiuma i nema izravne veze sa sovjetskom tajnom službom, ali ima s metodima djelovanja) postavlja svoje ljude na dobro plaćena mjesta, ne vodeći računa o kompetentnosti, već o slijepoj poslušnosti. Neeksponirani, neobrazovani ili slabo informirani Hrvati iz južnog dijela Srijema, iz provincijskih gradova poput Beograda, Zemuna i Novoga Beograda (namjerni sarkazam), udaljeni 200 km od Subotice, očekivali smo pozitivni zaokret nakon uklanjanja personalnih smetnji, imali smo i podosta strpljenja, ali ova lakrdija s biračkim popisom sve nas je osvijestila. Pred ključni trenutak, a to su neposredni izbori za manjinska vijeća u Srbiji, hrvatska politička elita odlazi k Jandrokoviću u Zagreb tražiti potporu (novce) kad je već bilo posve razvidno da se neće ostvariti očekivani rezultat. Po povratku u Suboticu, dobro plaćeni demagozi verglaju istu priču o "snažnoj potpori Hrvatske nastojanjima hrvatske zajednice u Srbiji...", ali se u Izvršnom odboru mora konstatirati veliki nedostatak novca i predmnijeva vrlo teška godina. Kao grom iz vedra neba pogodila je sve Hrvate u Srbiji informacija da je Hrvatska riječ (HR), profesionalna medijska kuća vojvođanskih Hrvata, ponos i dika, od dobivenih skoro 300 tisuća eura, u debelom minusu od 17 tisuća eura! Začudo je ovaj debeli minus, budući je Kuntić i u HR također napravio "pospremanje", napučio upravni odbor sve samim akademskim imenima i priznatim kulturnim djelatnicima, zaposlio ravnatelja na mjesto dotadašnjeg "rasipnog" i neposlušnog, te zabranio objavljivanje knjiga i tekstova svih koji ne sjede uz njegove ili skute nekoga iz klana KGB. Razočarani Hrvati, osobito mi koji smo daleko od Subotice, s pravom se pitamo: kako je moguće da takva sila akademaca i moralnih veličina napravi toliki minus? Ma, nije vrag da su zlouporabili službeni položaj i trošili novce za privatne potrebe? Ne, ne možemo u to povjerovati, ipak se radi o osobama čije titule često imaju više slova i znakova od njihovih vlastitih imena! No, ipak, ako je istina da je HR u tolikom minusu, trebamo li dobiti nekakvo objašnjenje u svezi grijeha bivšega ravnatelja koji je, nestručan, radio s dobitkom? Kako je moguće da Upravni odbor s takvim moralnim velikanima potroši za četiri mjeseca naše novce koji su trebali dostići do konca godine?!

U minusu je i najveća hrvatska (ili bunjevačka?) kulturna udruga, Bunjevačko kolo iz Subotice, te su morali otkazati probe pojedinih odjela. Ne znam je li ikome ondje palo na pamet da promjeni ime udruge, budući je postalo činjenicom da Bunjevci nisu Hrvati, nego poseban narod. I dok Tadić neprestance kliče "Kosovo je Srbija", Kuntić bi mogao tercirati "Bunjevci su Hrvati", obojica znajući da to nije istina i da su jednim dijelom zaslužni (krivi) što je tako.


U minusu je i birački popis hrvatske manjine u Srbiji. Bilo je potrebno upisati 28 tisuća Hrvata kako bi se proveli neposredni izbori, a nije se upisala niti polovica. Još jedan neuspjeh samozadovoljnih akademaca, očito prevelikih ljubitelja udobnih fotelja, besplatnih ručkova i putovanja, te laptopova na naš račun. Možda je krivnja u matičnoj državi koja je dosta kasno osigurala novce za popisivače i to 50 din po upisanom Hrvatu (3,5 kune ili 0,50 €). Možda su ti novci stigli prekasno, a možda je akademska popisivačka elita procijenila da su ti novci premali za njihov trud oko promidžbe i samog čina popisa, tek - rezultat je novi minus i veliko poniženje pred srpskim vlastima i vojvođanskim manjinama. Da su nam uspjeli osigurati izbore (poput Roma, Aškalija, Crnogoraca, Egipćana,...), jamačno ih Hrvati ne bi izabrali na te funkcije, zato su odabrali za njih bolji način: izbora neće ni biti. No, sada su u minusu i glede siromašnije i nedemokratskije, elektorske skupštine. Potrebno je prikupiti najmanje 6000 potpisa za 60 elektora od kojih će biti izabrana nova hrvatska elita u Subo... oprostite, u Vojvodini. Uvjeren sam da će DSHV-u poći za rukom, budući jedini ima novce i infrastrukturu u Subotici i okolici. Ta stranka ima manje od dvije tisuće članova, pa ako svaki član ima barem tri člana obitelji vjerojatno će nagrecati potrebni broj. Mi koji smo se sami upisali na (ne)birački popis, a živimo 200 km daleko od Subotice, ne želimo biti pokrićem za "uspješnu" elektorsku skupštinu, niti poslužiti kao dekoracija nekolicini unaprijed izabranih dužnosnika.


Srijemce je DSHV prevario već nekoliko puta. Iskoristio nacionalnu i domoljubnu euforiju 1990. godine, a onda se izmaknuo kad su nam prijetili, otpuštali s posla, tukli nas i protjerivali. Nije nas se sjetio deset godina, dok nije bilo one glasovite proslave u Slankamenu 2002. godine, dakle u vrijeme iza priznavanja statusa nacionalne manjine, kad su mnogi subotički "prvaci" pohrlili u Srijem na slikanje, među njima i neki koji su ondašnje retro-košulje i traperice danas zamijenili crnim odijelima i kravatama. No, ruku na srce, da nisu imali potporu matične države, njihova misija vlastitoga ustoličavanja nikada ne bi uspjela, bez obzira na akademske titule. Sad su nas prevarili uzaludnim upisom u birački popis. Doima se kako je ovo posljednja prijevara, ali budemo još vidjeli. Grijeh je prevariti slijepca!

Nemojte misliti da imam nešto protiv Petra Kuntića osobno, kao što su neki pomislili zbog kritika na njegov račun. Zapravo, teško mi je pisati njegovu podugačku funkciju, pa sam ju iz praktičnih razloga personalizirao. Čak mi je Pero i simpatičan i volim ga gledati u srpskoj skupštini kako se dosađuje slušajući često i vrlo prostačke diskusije srpskih zastupnika. Ali, glasovao sam za DS zbog njega, a on ne smije ništa reći za nas Hrvate, pače ni kad su nas neki zastupnici vrijeđali! Do skora sam mislio da su oni "stari", koje je KGB maknuo iz institucija, iz javnosti (još su živi, nadam se) bili smetnja napretku, uspješnom ostvarenju cilja jačanja hrvatske zajednice u Srbiji. Danas sam posve siguran da je cilj akademaca bio na drugome mjestu, samo što nije moralno od takvih veličina dobivati bezobrazna obrazloženja. Dakle, nije upitan Petar Kuntić, zastupnik DS-a u srpskoj skupštini, nego njegovo djelo i sveukupni učinak njegove stranke, što jako dobro vide i osjete Hrvati iz Beograda, Novoga Beograda, Zemuna i većeg dijela Srijema sa Novim Sadom. Mitrovčanima je očito nešto obećano, čim su se primili na osnutak podružnice stranke koja zastupa tek 2,6% Hrvata u Srbiji (ako se računa službeni popis, a realno je to ispod 1%)Da samo malo pogleda u susjedstvo, u Hrvatsku, kako djeluju Pupovac, Stanimirović, Uzelac i ostali Srbi u vrhu hrvatske vlasti, vjerujem da bi odavna Hrvati imali jednako kvalitetne kadrove u srpskoj vladi, policiji, sudstvu.
Još jedan neoprostivi minus KGB-a jest Jelačićeva kuća u Petrovaradinu. Za odustajanje od njezine adaptacije isključivi krivac je DSHV, budući je osudio zalaganje jednog od inicijatora i nositelja tog projekta, Josipa Zvonka Pekanovića, smjenio ga iz međuvladinog Mješovitog odbora RH i RS, te na taj način zakopao cijeli projekt u smeće. Srijemci trebaju znati tko je odgovoran što se na Jelačićevoj kući danas vijori talijanski barjak. Može li se takva stranka i takav "narodni zastupnik" nazivati hrvatskim?
Trebamo biti svjesni da akademska elita sa sjevera Bačke troši naše novce! Samo godišnji rad HNV-a (predsjednik, IO, tajnik) koštaju nas (službeno) 40 tisuća eura. To je ono što se zna. S druge strane, vojvođansko tajništvo za kulturu raspodijelilo je lani blizu 700 tisuća eura, a naša je elita uspjela osigurati za projekte u hrvatskoj zajednici manje od dvije tisuće! S pravom se pitamo: što će nam uopće ti ljudi na odgovornim mjestima, kad rade samo za sebe?


Dok završavam pisanje posta, pridružuju mi se moji prijatelji. Nekoliko njih. Oni su moji redoviti čitatelji i često mi znaju pomoći u odabiru teme. Među njima ima i visoko obrazovanih. Čitamo Kuntićev govor iz Monoštora (vjerojatno će ga u cjelosti objaviti njegove novine i TV, pa ne želim preuzeti funkciju javnog medija). Uhu zasmeta loš hrvatski, što nije primjereno najutjecajnijem Hrvatu u Srbiji, ali u biti, govor je onakav kakav u ovakvim prigodama i mora biti, očito temeljno pripreman i ne dotiče se ozbiljnih tema. Svima je upala u oči rečenica: "Sigurni mandat na listi druge stranke ne donosi pretjeranu samostalnost narodnom zastupniku iz redova DSHV-a, a važno je i znati da mandati u Srbiji nisu vlasništvo pojedinca već njime raspolaže politička stranka pa utjecaj na političke odluke nije velik." To gledamo svakoga dana kad skupština zasjeda. No, unatoč međunarodnim zakonima, hrvatska manjina u Srbiji ne smije biti u istome košu s ostalima, zato jer ni srpska manjina u Hrvatskoj nije "obična" manjina, upravo iz razloga posljedica posljednjega rata. Među ostalim (ili, na prvome mjestu) postoji Međudržavni sporazum čije odredbe u Srbiji, izgleda, ne vrijede. Tko, onda, treba na tome inzistirati? Predsjednik nekog kućnog savjeta u Zemunu? Premda Kuntić zastupa mišljenje da politička partija i nacionalno vijeće ne trebaju biti konkurenti jedan drugome, u stvarnosti se Vijeće doživljava samo kao servis DSHV-a, što nije teško dokazati nakon puča od prije tri godine. Subotičani mogu biti zadovoljni, budući nisu osjetili šovinistički bič tijekom 90-ih, te se teško mogu staviti u položaj prosječne hrvatske obitelji u Srijemu.
I moji se prijatelji slažu da se puno može naučiti od Pupovca i ostalih.


Neki ljudi prođu kroz školu, ali ne i škola kroz njih. Ovo se potvrdilo na slučaju obnašanja najviših dužnosti u hrvatskoj zajednici Srbije koja s pravom očekuje odgovore, objašnjenja, isprike, odgovornost, smjene,... A bit će tako do 6. lipnja, dok se ne završi lakrdijaška praizvedba predstave koja unaprijed podsjeća na onu komunističku "ćoravu kutiju". Sat na Gradskoj kući u Subotici (vidi sliku) otkucava i pokazuje vrijeme. A da je vrijeme - to znamo i tisuće nas i nekoliko njih!


Osobe na javnim funkcijama trebaju osluškivati glas javnosti, osobito glas kritičke javnosti - ako je uopće ima i ako je dopušteno govoriti disonantno. Ovaj je tekst proizvod promišljanja njegova autora i nekoliko prijatelja kojima hrvatstvo nije zanimanje, nego trajno opredijeljenje i koji znaju zbrojiti dva i dva, tako da za sada nema opasnosti po KGB glede njihovih plaća i namještenja. No, ima opasnosti i za njih i za sve nas ako na vrijeme, odnosno odmah, ne shvate da iza ovakvih promišljanja možda stoji većina Hrvata u Srbiji i diljem svijeta, samo što ih nemaju priliku izreći.

Kako bi rekli bivši Otporaši - samo vas promatramo!

3 komentara:

Pero Panonski kaže...

Zanimanje: "profesionalni Hrvat". Tugu i bol kad s ove strane granice mislim da ne mogu izraziti do kraja, ali mogu barem dodati jedan mali nezadovoljni uzdah.

skeptik kaže...

Jasna je stvar da "eliti" iz SU nimalo ne odgovara da u njihov atar uđe,nedajbože,neko iz BG,NS ili što slično.Neki od hrvatstva odlično žive.Ako povlačimo paralele između Srba u Hr. i Hrvata iz Sr.razlike su ogromne.Naprimjer,Pupovac,je dr.znanosti i uopće nije iz,recimo Vukovara...a naš je agronom koji uopće ne živi,recimo u BG ili NS...Ako hrvatska priča u Sr.ostane samo od SU do Tavankuta,ništa se neće promjeniti na bolje,a nagore uvijek može...Ali koga briga,možda sve tako i treba da bude?

Anonimno kaže...

Hrvati u Srijemu se trebaju osvjestiti i ostaviti se utopije zvana Vojvodina.Srijemski Hrvati nemaju ništa zajedničkog sa Bačkima,Hrvati u Srijemu su domoljubi dok Bački Hrvati taj osjećaj uopće nemaju,njima je svejedno bio Hrvat,Bunjevac,Jugosloven to njima ništa ne znači.Srijem je krvavo platio postojanje Hrvatske kako 1944 tako i 1991.Bačka nije imala pojma što je ubijanje progon,zatvaranje,prebijanje i na kraju progonstvo.Srijem je oduvjek bio Hrvatska sve do Đilasa 1947 a Bačka nikada nije bila Hrvatska.Srijem je pun masovnih grobnica Hrvata još iz onog rata a bogami ima dosta ubijenih i za ovoga a koliko je nastradalo Hrvata npr iz Tavankuta?NITI JEDAN!Zato npr Slankamen zna i što su bombe bačene po kućama i što je batinjanje milicije i što je pucanje po kućama iz automata i što su ubojstva i nestajanje tokom mraka.Srijemci ostavite se i zbijte svoje redove u svoj lobi