20 siječnja 2010

Novi izgled u novoj godini

Crvena boja ima svoju simboliku, no najčešće se doživljava kao radost. Mnogi se neće složiti s ovim, te će nadodati kako još više simbolizira krv, odnosno stradanje. Kako bilo, volim crvenu boju, te sam kod odabira predloška bloga u protekloj godini inzistirao na njoj. Da, dragi čitatelji, bliži se godina otkako postoji CroSirmium i, Bogu dragome fala, odolio je svim nedaćama.
Rekao bih, vrlo kratko, kako doživljavam sudjelovanje u virtualnoj kritici svijeta oko sebe. Najčešće se nas nepoznate blogere naziva marginalcima, gubitnicima, frustriranim manijacima koji svoju nezamjetnu ulogu u društvu nadomješćuju piskaranjem po netu. U tu skupinu ulaze još i forumaši, s tim što se njima priljepljuje i atribut "ekstremno" (glupi, bezobrazni, agresivni, nepismeni,...). Dakle, sve skupa, ovo nije društveno prihvatljiv način iznošenja vlastitih stavova, kritike aktualnih događaja i eksponiranih dužnosnika.
Tako neki misle.
Ne i ja!
Dakako, lijepo bi bilo (i nadasve korisno) kada bi se sva polemika vodila javno, u institucijama, pred očima javnosti, te sučeljavanjem svih mišljenja dolazilo do pravednih zaključaka na temelju koji bi se donosile iste takve odluke. No, institucije ne žele javnost u svojim odajama i zato je tu - Internet. Zato su tu blogeri i svi oni koji imaju što reći.
Budući je autor ovoga bloga Hrvat po nacionalnosti (ne i po zanimanju!), to opredjeljuje čitatelje da unaprijed zauzmu stajalište spram njegovih tekstova, uzimajući u obzir pretpostavljene uvjete u kojima blog nastaje. No, mnogi zlonamjerni ne žele uvažiti činjenicu da u Beogradu i Srbiji mogu živjeti i osobe koje pišu na hrvatskom jeziku, koji iz svoga kuta promatranja gledaju na povijest i sadašnjost (pa i budućnost), a da nisu tek slučajni turisti posjetitelji srpske prijestolnice, nego s dubokim korijenjem u srijemskoj zemlji. Takvi su mi znali napisati najveće vulgarnosti (koje ovdje, naravno, neću navoditi), a čiji je jedini cilj - ušutkati drukčije mišljenje. Premda nije ugodno pročitati mailove s najgorim uvrijedama, čovjek pronađe način da ojača i nastavi dalje. Ali - zašto? Ovo je najčešće pitanje koje mi postavljaju prijatelji koji prate moj rad. Osim dvojice, trojice koji me snažno podupiru, svi ostali govore kako je to nepotrebno i neučinkovito. Znajući da su i jedni i drugi u pravu, ovim im putem odgovaram: nema drugog načina da obični čovjek iznese svoje mišljenje, a da pri tome ne bude kažnjen od autoriteta, osim ovoga. Pri tome treba imati na umu da nismo svi isti i da nemamo svi potrebu na ovaj ili neki drugi način iznositi vlastito mišljenje. Svi oni koji žele šutjeti - neka šute. Volio bih da nas je više koji želimo govoriti.

U zaglavlju bloga dominira crni hrast oko koga lete ptice. Usamljeno drvo odaje pomalo turobno i zloslutno ozračje. Upravo tako izgleda današnja slika hrvatske zajednice u Srijemu. Od nekoć velikoga drveta, moćnoga hrasta, kralja šume, simbola Slavonije i Srijema, ostala je tek jedna živa grana (točnije grančica), jer mu je koren posiječen i ostale su tek male, tanke žilice koje jedva da smognu napraviti hrane za jedinu svoju grančicu. Nije ovo nikakva žalopojka, samo slika stanja. A da je uistinu tako, pokazuju posljednji predsjednički izbori u Hrvatskoj. Hrvati u Srbiji, jednako kao i svi ostali diljem svijeta koji su vlasnici hrvatske Domovnice, imali su pravo glasovati za predsjednika Hrvatske. Već sam pisao o brojkama, ali sad ću još jednom ponoviti. Procjena je (držim vrlo ozbiljna i točna) da Hrvata u Srbiji ima oko 200 tisuća (vidi MVPEI), od kojih samo 70 tisuća "priznaje" da su Hrvati. Od toga broja, skoro polovica ima biračko pravo, a u prvom krugu izbora izašlo ih je - oko 700. Sedam stotina, dragi čitatelji! To govori u prilog jednostavnog zaključka: Hrvati u Srbiji nisu ozbiljna i relevantna narodna zajednica, te zbog toga ne zaslužuju nikakav rešpekt ni kod srpskih, a niti kod hrvatskih vlasti. Prije prvoga kruga, politička partija koja se deklarira kao jedini politički zastupnik Hrvata u Srbiji (DSHV), pozvala je sve Hrvate da svoj glas daruju Hebrangu. Ups! Tko im je politički analitičar - ne znam, ali takvu glupost niti jedna ozbiljna partija ne bi si dopustila, kad se znalo od prvoga dana da je HDZ-ov kandidat totalni outsider. Zatim su ušutjeli, sve do nakon izbora, kad su čestitali pobjedu Josipoviću. Zanimljivo da ni svi članovi ove partije nisu izašli na izbore, a kamoli glasovali za Hebranga, to pokazuju skromni rezultati koje je mogla jedna osmoškolka prebrojiti za par sati. Da ne duljim, aktualni hrvatski politički prvaci su potpuni gubitnici i neznalice, te kao takvi ne zaslužuju da ih se uopće prvacima i zove.
No, farsa se nastavlja. Srbija kani provesti izbore za manjinska vijeća (savjetodavna tijela) po točno određenoj proceduri. Najprije se trebaju napraviti posebni birački popisi, kandidiranje kandidata za vijeće, pa zatim izbori. Sa "terena" stižu razočaravajući rezultati: broj do sada upisanih Hrvata jedva prelazi brojku od pet tisuća! Po tome se mjeri učinkovitost političkih "prvaka", a ne po visini naknade koju im Tadićev DS plaća za lojalnost, mjerenu u eurima i dobro plaćenim radnim mjestima. Još ako se uzme u obzir prosječna izlaznost (a ona nije više od 40%)... Smiju li politički "prvaci" izreći koliki će se broj birača odazvati na izbore za Hrvatsko Nacionalno Vijeće u Srbiji? Vjerujem da će zaključiti kako su oni dobri, ali da narod ne valja. Ne vrijede ni naputci i nagovori Crkve (katoličke) kako se treba upisati među Hrvate-birače, što samo potvrđuje da poistovjećivanje Hrvata i RKC nije točno. Ovo je, istodobno, odgovor jednom komentatoru CroSirmiuma koji podrugljivo veli kako je i Hrvatska postala džamahirija (aluzija na jedan moj post posvećen SPC). Evo jednog izvatka iz odličnog teksta Marina Miletića s portala www.hrsvijet.net koji to jasno oslikava:

Danas je Hrvatska sebi za predsjednika izabrala takvog čovjeka i zato je to dobro. Da napokon Čardak siđe s neba i prizemlji se, a mi teolozi i vjernici počnemo pričati druge priče, jer ove koje smo do sada pričali su ipak, budimo iskreni, bajke. Hrvatska nije u većini katolička Hrvatska. To je agnostička Hrvatska vjernika koji se deklariraju katolicima, a o svojoj vjeri znaju kao što ja znam na koji način se proizvodi uzbekistanska žuta pašta. Jer naši katolici čak i odu nedjeljom katkada na misu, ali u ponedjeljak imaju jogu, u srijedu pročišćuju svoje čakre, u petak odu do bioenergetičara, a u subotu tračaju. Svaki dan čitaju horoskope, a Sveto Pismo im je manje poznato od Alana Forda.

Dobro jutro biskupi i svećenici Crkve moje. Dobro je da je Ivo Josipović pobijedio. Možda nam se sada svima otvore oči. Možda više nećemo muljati biskupe o našoj pastoralnoj uspješnosti, a učenici u školama vjeruju u reinkarnaciju, a ne u uskrsnuće, vjeruju u vanzemaljce i kažu - pakla nema. Dobro jutro, Crkvo moja. Eto nam izvrsne prilike. Sam Bog nam je poslao motiva. Sam Bog nas potiče, upoznajte one koji se zovu mojim učenicima sa naukom Jednoga Boga. Upoznajte one koji se zovu mojim učenicima sa vrijednostima Dekaloga, sa učenjima Crkve koju sam ja eksplicitno osnovao.

Dragi moji biskupi, dobro jutro. Napokon. Dobro jutro. Dobro se osjećam. Snažno. Pun želje i motiva. Kristovi smo. Idemo u nove evangelizacije. Jer nema prave katehizacije bez prave evangelizacije. A mi smo vjernicima gurnuli u ruke katekizam i očekivali kako će oni subotom navečer rasti u vjeri. Pih!

Dobro jutro. Evo… unatoč tome što neki vide tamu, ja ipak vidim kako nadolazi novo svitanje.

Da se razumijemo: procjena MVPEI je zasigurno točna. Dakle, nije problem u broju, nego u organiziranosti i poticaju od strane matične države. Vjerojatno će Kuntić i njegovi dobro plaćeni sljedbenici ovih dana nagovarati ljude da se upišu na birački popis (jednako kao što ministar zdravlja apelira na građane da se cijepe od svinjske, riblje ili magareće gripe, svejedno), jer nije lako biti srpski poslanik koji zastupa nekoliko stotina svojih rođaka... ovaj, sunarodnika. Doduše, to se zastupanje poglavito radi šutke, ali to je način borbe za ostvarivanje nacionalnih prava. Imao je i Gandhi svoje nenasilne metode, pa ga danas prepoznaje cijeli svijet.

3 komentara:

Anonimno kaže...

Da li imate podatak kako se izjašnjava onih 130 hiljada Hrvata u Srbiji koji "ne priznaje" da su Hrvati?

CroSirmium kaže...

@Anonimno
Da, naravno: Jugoslaveni (?), Bunjevci, Šokci, Vojvođani, Sremci, neopredjiljeni,... Znam, slijedeće pitanje bi moglo biti: a kako znate da se neki Mađar neće izjasniti kao Jugoslaven? Zato što se broj pripadnika ostalih manjina poklapa sa službenim popisom (Slovaci, Rumunji,...), odnosno to su narodne skupine koje imaju svoje matične države. Samo se kod Hrvata pojavljuju "frakcije".Geneza ove pojave potječe iza WW2 i kažnjavanja Hrvata zbog NDH.

Anonimno kaže...

Nije teško shvatiti srijemsku-hrvatsku nezainteresiranost za politiku i organiziranje ako znamo da u srijemu gotovo da nema kuće u kojoj nije netko ubijen od komunista zbog Hrvatske(ali i za manje od toga) a pogotovo ako znamo da se Hrvatska na čelu s HDZ-om ponaša ne materinjski nego zločinački prema Hrvatima iz Srijema i prema samom Srijemu kao povjesno Hrvatsom teritoriju.