05 ožujka 2009

Magla

Photobucket

Kanader: zrakoplov za gašenje požara ili za pravljenje magle?


Magla je u Hrvata postala, izgleda, važnim čimbenikom u rješavanju mnogih nacionalnih pitanja. Prisjetimo se samo Radićevih gusaka što srljaju u maglu, Pavelićeva hvatanja magle, komunističkih prodavaca magle, lova u magli za vrijeme i nakon stvaranja nove Hrvatske,  te sveprisutnog zamagljivanja zbilje kroz medije. Ljudi tumaraju u magli, često se sudarajući jedni s drugima, ili ozlijeđujući se o oštre stijene koje se u magli ne vide i iščekuju da sunce napokon razgoni tu tminu. A sunce je, izgleda, još uvijek ispod obzora.

Ožujak je mjesec kad se rado prisjećam toga istog mjeseca 1989. godine, kad su hrvatski pisci i pojedini intelektualci dali odgovor na tri godine Miloševićeva orgijanja u Srbiji, glasovitim skupom, koji je bio začetak demokratskih promjena nekoliko mjeseci prije rušenja Berlinskoga zida. Može se ustvrditi da su zaključci toga skupa bili koncenzusom prihvaćeni od strane većine hrvatskog naroda diljem svijeta. No, vjerujem da ni danas ne bi bilo hrvatske države, da nije bilo Miloševića i njegove pogrešne političke procjene da je došao trenutak ostvarenja Garašininova projekta Velika Srbija, te držim da bi tom istom Miloševiću trebali dati odgovarajuće mjesto u udžbenicima povijesti. Nakon uspostave države, spustila se magla, ne samo na Hrvatsku, nego i na cijelu „regiju“, kako danas nazivaju bivšu SFRJ proširenu Bugarskom, Rumunjskom i Albanijom. Magla koju jedino može otpuhati jak vjetar, da ne kažem oluja. Onaj veličanstveni skup od prije dvadeset godina trebao bi se ponovno održati, jer je mnogo neodgovorenih pitanja. Tko je pobijedio u ratu? Jer, ako su uvijek do sada pobjednici pisali povijest, a poraženi kažnjavani i osuđivani, otkuda onda hrvatski generali u Haagu? Zatim, što sve treba napraviti Hrvatska da bi postala članicom EU, kamo smo se dogovorili da hoćemo ići? Treba li dati susjedima sve što oni zatraže, pače i važna mjesta u vlasti kako bi mogli kontrolirati nepoćudne Hrvate?

Photobucket

Beograd: srpska metropola u koju se slijevaju svi novci


Za utjehu Hrvatima (premda se ne treba ugledati na gore od sebe) u susjednoj Srbiji stanje je puno gore. Jest, i ondje je magla, ali su građani u glibu do iznad koljena, pa im je ne samo sve mutno pred očima, nego se teško mogu i gibati. Tko će njima odgovoriti na pitanja, kojih je puno više nego u Hrvatskoj? Navest ću neka. Tko je pobijedio u ratu? Nemoguće da je srpska vojska izgubila, kad je to nemoguće. Ako su pobijedili, otkuda srpski generali i dužnosnici u Haagu, koji ih je do sada osudio na skoro tisuću godina robije? Kako srpski dužnosnici mogu govoriti da je Kosovo Srbija, kad ne mogu nogom stupiti u Prištinu i u još dvije trećine teritorija te države koju je priznala gotovo cijela EU i najmoćnije zemlje svijeta uključujući SAD i Japan? Je li Srbija postala ruska gubernija, ili će ipak ući u EU kroz dvadeset godina? Kad će ostali svijet shvatiti da je Julijanski kalendar jedini ispravan? Kad će biti izgrađena autocesta kroz najravniji dio Srbije, Vojvodinu, od Subotice do Beograda? I tako redom.

Photobucket 

Novi Sad: centar moderne euro-regije ili osrednja palanka?


Kad već spomenuh Vojvodinu... Žestoka je polemika vođena nekoliko tjedana u svezi s vojvođanskim statutom, osnovnim pokrajinskim aktom kojim se uređuju neka administracijska i ekonomska pitanja u državi. Konzeravativci (ili, bolje reći, nacional-šovinisti) ne dopuštaju bilo kakvu autonomiju, jer, po njihovome, to je samo uvertira do samostalnosti, te daju primjer Kosova. I opet se pitam, skupa sa svima vama koji možete racionalno razmišljati: ako se kaže da je nezavisnost Kosova neutemeljena u međunarodnom pravu, budući je odluka o tome donijeta samovoljno, jednostrano (odluku donio 90-postotni albanski narod), kako se onda opravdava pripadanje Vojvodine Srbiji, kad je odluka o tome donijeta također jednostrano od strane samo srpskog naroda 1918. godine, dok je na tom prostoru bio izrazita manjina? To su teme o kojima se u Srbiji šuti. Šuti se i o tome da SPC priječi, osim vojvođanskoga statuta, i donošenje nekih vrlo važnih zakona, kao što je antidiskriminacijski zakon! U cijeloj toj priči nerado se spominju Hrvati. Njima je dana „krovna institucija“ koja treba skrbiti o obrazovanju, informiranju, kulturi, čije je sjedište smješteno u Suboticu, dakle vrlo daleko od svih relevantnih zbivanja u državi, a elita kupljena za male novce i smještena po državnoj administraciji ili televiziji tako da nitko za njih više ne čuje, a niti se oni oglašavaju. Uživaju u svojim lijepim plaćama, sitnim privilegijima i vlastitom častohleplju. Sličan model primjenjen je i u Hrvatskoj, samo što Srbi puno više dobivaju od Hrvatske, pa se češće i oglašavaju u javnosti s novim zahtjevima. Tako su se, po međudržavnome sporazumu, Hrvatska i Srbija obvezale na jednakopravnu zastupljenost u vlasti, te na konkretne projekte u cilju zadovoljenja potreba svojih manjina. Hrvatska je Srbima kupila jednu zgradu u centru Zagreba za potrebe obrazovanja na materinskom jeziku, a Srbija se obvezala otkupiti rodnu kuću bana Jelačića u Petrovaradinu. No, od Jelačićeve kuće neće biti ništa, budući su Hrvati prihvatili da im se, umjesto povijesne banove kuće, daruje nekadašnji Dom JNA u Subotici za novo sjedište „krovne institucije“ čiji značaj dopire najdalje pedeset kilometara oko Subotice. Opet je Srijem zakinut, rekao bih nepravedno. Ako ima jednoga objekta kojim bi se ponosili svi Hrvati, a osobito srijemski, onda je to svakako Jelačićeva kuća.

Bit će vjetra koji će otpuhati ovu gustu maglu, a onda će se posve jasno vidjeti gdje je tko zasjeo i koji su rezultati njegova rada. Varaju se oni koji misle da će u miru, gazeći preko svih normi ljudskog dostojanstva, nezamijećeno proći kroz ovo vrlo važno razdoblje. Oči sa zaglavlja ovoga bloga nisu usamljene i ima nas još koji nikada nećemo zažmiriti i šutke promatrati one koji za sebe kažu da „žive od prodaje vlastite pameti“ kako rade katastrofalne poteze na štetu čitave zajednice, premda se trude svim silama da nas ušutkaju i izopće.. Daće Bog, te će Hrvatska dobiti odgovorniju i izazovima doraslu vlast, a onda će se razići ova magla od koje svi teško dišemo, jednako kako je bilo i ožujka 1989. godine.

Ovo je moj prvi post, te se unaprijed ispričavam zbog eventualnih tehničkih propusta.

 

 

 

 

2 komentara:

Anonimno kaže...

pozdrav od vrane na snijegu!
p.s.rođen sam u sirmiumu!

optimist kaže...

Pozdrav iz Deminiuma (Tomislavgrad). Hvala za komentar na SPES-u. Posjeti i moje druge blogove:
http://hr-hb.blogspot.com
http://hrhb.blogger.ba