Samo je dan
prošao od obilježavanja dvadesete obljetnice mučeničke smrti Vukovara. Samo
jedan dan, ali dovoljan da se puno stvari posloži kako bi se dobio pravi dojam
o mjestu na koga su Vukovar postavili
pojedinci u Hrvatskoj i Srbiji. Ovaj je dan idealna prigoda za podsjećanje na
činjenice o prirodi srpske politike naspram Hrvatske i Hrvata, pa krenimo
redom.
U vrijeme
svečanoga mimohoda ulicama Vukovara, na radio postaji Dunav-Vukovar treštala je
srpska narodna glazba. U eter je išla emisija čestitki i pozdrava, pa se je
moglo čuti: „Dragom sinu Ljubiši čestitam rođenje sina Uroša, s pjesmom...“ I
onda se eterom razlegla ćirilica.
Na jednom srpskom
portalu objavljen je tekst „hrvatskoga novinara“ Dežulovića u kome on
pojašnjava kako je besmisleno uopće se sjećati nekakvih povijesnih trenutaka i
mjesta (pa i Vukovara), jer kome je,
zaboga, stalo do podsjećanja na tragične događaje s puno krvi i razaranja. Po
njemu, te bi događaje trebalo zaboraviti, izbrisati iz povijesnog pamćenja. Zanimljivo da ovaj „novinar“ želi
zaboraviti samo događaje iz hrvatske povijesti. Nije se usudio opomenuti Židove
da zaborave na izgnanstvo iz Egipta, na Sion, Zid plača ili Kristalnu noć. U vrijeme dok je
Beograd pokušavao da u kratkom roku, nakon Vukovara, ubije i Hrvatsku (jesen
'91), novinar je sjedio u Beogradu koji je imao sve elemente fašizma. Čekao je
„oslobođenje“ Vukovara, kao uposlenik Slobodne Dalmacije iz Splita. Za one koji
ne znaju kako je izgledao Beograd u to doba, evo nekoliko slika. Četničke horde
se šalju na srijemsku bojišnicu (Vukovar, Mirkovci,...), pun ih je grad. Topovi
iz Bačke nemilice sipaju vatru po već ubijenom Vukovaru. Nitko, ali baš nitko
od Hrvata nije se smio činiti živim tih dana, a kamoli progovoriti hrvatski , a
kamoli sjediti u zapovjedništvu JNA. Odviše je gorkih svjedočanstava o
postupanju naspram Hrvata, da bi ikome palo na pamet da „hrvata“ u fašističkome
gnijezdu. No, novinar iz Splita ima razumijevanje od strane srpskih bojovnika,
koji ga vode u obilazak tek „oslobođenoga“ Vukovara, kao da se radi o muzeju.
Ne mogu niti
povraćati dok čitam njegov tekst. Ne mogu, jer znam kako smo bježali tih dana
ih svojih kuća i stanova po Srijemu od fašističkih napada, kako su nam bacali
bombe po kućama, kako su nas otpuštali s posla, kako su nam djecu vrijeđali u
školama, kako su likovali nad smrću Vukovaraca, kako su se veselili što će već
za Novu godinu srpska vojska „osloboditi“ Zagreb.
A Dežulovića, u
džipu, vozi srpski „časnik“ po ubijenom Vukovaru!
Nemam više što
reći za taj čin.
Na državnoj TV
(PTC) tek štura vijest, iz koje se ne zna točno tko je koga ubijao u Vukovaru,
ali se iz preuzetoga materijala može zaključiti da se radilo o Hrvatima. No,
kao i prije dvadeset godina, jedini koji se očitovao i izravno komentirao te
događaje bio je Nenad Čanak, novosadski lider Lige socijaldemokrata Vojvodine.
U svom nastupu na državnoj TV on je rekao kako je užasnut nad činjenicom da se
i danas vukovarske ubojice slobodno šeću, te da se o zločinima nad srijemskim
Hrvatima skoro i ne govori. A radilo se o brutalnim ubojstvima (klanje,
vješanje žicom,...) čija je posljedica prisilno iseljavanje skoro 40 tisuća
srijemskih Hrvata.
To se zove
hrabrost i čestitost, dragi moji
„novinari“.
Žene u crnom u
strogom su centru Beograda zapalile svijeće i podsjetile srpsku prijestolnicu
da se mora postidjeti zbog svoje sramne uloge u vukovarskoj tragediji. No,
istoga dana, do podne, na istom su mjestu imali performans i protivnici
korištenja životinja u proizvodnji odjeće. Nekoliko golišavih osoba iz Zagreba
(?) leglo je na hladni beogradski asfalt, dok je cijeli skup osiguravalo
desetak policajaca. I sve to na dan vukovarske tragedije.
Za ne vjerovati
je koliko su „novinari“ neosjetljivi na očite primjere promoviranja fašizma.
Istoga dana, kad se s tugom i sjetom spominjemo branitelja naše Domovine,
unakažen je i obeščašćen spomenik
braniteljima u Borovu, dočim ponosno stoje spomenici srpskim fašistima i
teroristima, istim onima zbog kojih danas „novinari“ mogu slobodno pljuvati po
svemu hrvatskom.
Začudo, nitko od
„novinara“ nije se sjetio spomenuti kako je danas, prije 23 godine, na
srijemskoj strani ušća Save u Dunav, Milošević održao miting sa koga je poslana fašistička
poruka prije svega Hrvatima. Vjerojatno se i to treba zaboraviti, kao što
Židovi „zaboravljaju“ Kristalnu noć, ili Jasenovac. No, teško je odoljeti
čarima beogradskih splavova, koji tako čovjeka znadu ljuljati, da i sam počne
vjerovati u iskrivljenu sliku koju desetljećima stvaraju srpski mediji. Tako
poljuljani novinari ne vide ono o čemu sam pisao u ovome postu.
Na njihovu
nesreću, ima nas koji o tome svjedočimo, kao izravni promatrači i žrtve. I
imamo za to dovoljno snage i volje, poput Židova.
 |
| Photo: HRSvijet |
Nema komentara:
Objavi komentar