06 listopada 2011

Lijepa naša lisnica

Miholje u Slankamenu. Na sam spomen kirbaja u nekoć najhrvatskijem mjestu u Srijemu, mnogim Slankamencima i Srijemcima krenu suze. Doista, taj je događaj iščekivan tjednima, planirani su preostali dani godišnjeg odmora, ili neka druga mogućnost, samo da se toga dana bude u Slankamenu. Proslava je tradicionalno obilježavana svetom misom, u obiteljima, a vrhunac slavlja bila je zabava u Hrvatskome domu, jedinoj hrvatskoj kulturnoj instituciji koja je uspjela preživjeti Titovo čišćenje svega hrvatskog.
Ovo je podsjećanje na period do Domovinskoga rata.
Vjerujem da je većini posjetitelja ovoga bloga poznato da je Slankamen bio prvo hrvatsko mjesto u Srijemu koje je osjetilo Miloševićev šovinistički bič, te da je u njemu danas tek 20% Hrvata, s tendencijom opadanja, budući u ovome mjestu godišnje umre tridesetak Hrvata, a rodi se jedno ili nijedno dijete. Poznato je i da je Slankamen prvi uspio obnoviti rad najstarije kulturne udruge u Srijemu (osnovana 1902.), kao i da je prva ozbiljnija manifestacija s predznakom "hrvatska" bila 100. obljetnica osnutka društva. Sve što se događalo nakon te proslave, već je viđeno u komunističkom periodu. Najprije se diskreditiraju nositelji kulturnog i političkog života, zatim se na njihova mjesta postave nesposobni poslušnici, a onda čitava zajednica ode u materinu.
Upravo tako se dogodilo.
Tomislav Žigmanov (prvi s desna) u Slankamenu
Evo Miholja 2011. godine. Nema naznaka da se nešto ozbiljno događa, budući Crkva nema volju "buditi" svoje vjernike, a "kulturnim djelatnicima" se ne da potruditi ni oko čega. Čak se nitko nije udostojio niti otključati i otvoriti vrata nekadašnjeg Hrvatskoga doma, a o nekakvom programu da i ne govorim. Međutim, na svečanoj misi ipak su se pojavili političari, ovoga puta hrvatski. Nazočni svećenici nisu ih htjeli za stolom, Hrvatski dom je bio zaključan, te su jedino u crkvi mogli pokazati svu svoju bezosjećajnost i licemjerje. U svoje udobne naslonjače nazočna gospoda zasjeli su i preko slankamenske žrtve, svojim izravnim zauzimanjem da hrvatski kulturni i nacionalni identitet u ovome mjestu (a i šire) zamre. Ne drži se bradati gospodin za srce kod pjevanja "Lijepe naše", nego za punu lisnicu, i vjeruje da će tako i ostati, po cijenu da u Srijemu ne bude niti jednoga Hrvata. U svojoj častohlepljivosti, doveli su i televiziju koja služi jedino njihovoj promidžbi, tako da ih se može nazvati "hrvatskim zastupnicima".
Među njima je bio i izvrsni hrvatski intelektualac, vjerojatno jedan od ponajboljih publicista iz Subotice, Tomislav Žigmanov. Ne mogu vjerovati da si je ovaj vrsni intelektualac dopustio biti u takvome društvu. Vjerujem da može pronaći posao adekvatan njegovoj naobrazbi, tako da se ne mora spuštati tako nisko da ga se trpa u isti koš s Groznicom ili Kuntićem. Pojavljivanje istinskoga bunjevačkog bluesera u KGB-društvu razočarala me je i potresla, te uvjerila da je hrvatska zajednica u Srbiji ostala bez možda ponajboljeg člana. To svakako može veseliti samo hrvatske neprijatelje, kojih nije malo.

3 komentara:

horvatinkoln kaže...

Osvrnut cu se samo na pola recenice, a ona se tice Crkve koju nije briga za nista... Ona je opcenito postala svrha sama sebi i time je sve receno.
Ujedno koristim priliku pozvati vas na forum moje stranice gdje mozete komentirati i sudjelovati u raspravi oko raznih tema. Unaprijed hvala na posjeti.
http://horvatinkoln.blogspot.com

to sam ja, a vi tko ste kaže...

Štovani anonimni autoru teksta „Lijepa naša lisnica“.

Po prvi puta sam u prigodi pročitati Vaš tekst, ovoga puta o kirbaju u Novom Slankamenu. Prvi dio teksta govori o načinu obilježavanja kirbaja u Slankamenu u razdoblju do Domovinskog rata i taj dio ne bih htio komentirati.
Moj komentar bi se odnosio na drugi dio teksta gdje se na najgrublji način vrijeđaju čelnici hrvatske zejednice u Vojvodini.
Gospodine nepotpisani, imenom i prezimenom, autoru teksta, ovo što vi navodite podsjeća na najcrnje razdoblje naše povijesti, posebno na onaj dio kada su mnogi naši sunarodnjaci svoju pripadnost hrvatskom narodu platili prisilnim protjerivanjem iz Srijema dok ste Vi, vjerojatno i onda, kao i sada bili zavaljeni u udobnu fotelju i toplu sobu i smišljali, ne kako da pomognete hrvatskoj zajednici u Vojvodini, već naprotiv, kako da unesete dodatnu zbrku i nemir u istu tu zajednicu.
Gospodine nepoznati, lako je komentirati kako da se odvija borba u ringu, mada je samo po sebi jasno da su u ringu samo odabrani, dok je sa strane veliki broj gledatelja. Mnogo je pametnije i poštenije nametnuti se i ući u sam ring, te ponijeti dio teškog hrvatskog križa ovdje u Srbiji.
Ako se bojite da se uključite u jednu od dvije stranke vojvođanskih Hrvata, kao što Vas je strah da Vaše tekstove potpišete imenom i prezimenom, onda bi bilo barem zgodno da se uključite u neku od 50 institucija hrvatske zajednice i da na taj način pomognete zajednici, a ne da ovako podmuklo, kukavički optužujete sve redom, a ni prstom nista mrdnuli da se to stanje promijeni.
Svi čelnici naše zajednice dobili su povjerenje na legalnim izborima za novi saziv Hrvatskog nacionalnog vijeća, te povjerenje najvažnijih institucija naše matične države, Republike Hrvatske (samo u posljednjih godinu dana bilo je 8 zvaničnih susreta na najvišoj razini institucija R.Hrvatske i HNV-a u R. Srbiji).
Zato Vas molim da prestanete sa ovakvim kriminalnim natpisima, uključite se u institucije hrvatske zajednice u R. Srbiji, pomognite, radite koliko možete. Ako i pored svega, nastavite sa Vašim djelovanjem smješteni u udobnu fotelju tople sobe, onda to više nije problem zajednice, već Vaš osobni, za što će Vam vjerojatno biti potreban liječnik za otriježnjenje.
Štovani anonimni autoru teksta „Lijepa naša lisnica“, s ovim kratkim osvrtom bih zaključio svoj komentar na spomenuti tekst, te više niti ću čitati, niti komentirati nepotpisane, kukavičke izjave pojedinaca iz naše zajednice (nadam se barem da pripadate hrvatskoj zajednici u R. Srbiji).
Ja sam Petar Kuntić, Predsjednik Demokratskog Saveza Hrvata u Vojvodini, a isto tako bih želio da se i Vi predstavite.
Na kraju krajeva, predlažem Vam da se nađemo u Vašem mjestu i o svemu podrobnije razgovaramo.

Lijep pozdrav iz Subotice.
18.11.2011.

CroSirmium kaže...

@to sam ja, a vi tko ste

Čini se da ste doista Vi osoba koja se zove Petar Kuntić, zaključio sam nakon dužeg promišljanja.
Najprije sam napisao veoma opširan odgovor na kvalifikacije moje osobnosti, te dodatno argumentirao sve što je napisano u postu, a onda sam odustao. Ne zaslužujete, Petre Kuntiću, bilo kakav odgovor, dokle god se ponašate tako kako se ponašate. Možda se susretnemo i porazgovaramo, ako Vas barem jednom čujem u javnosti (skupštinska govornica, TV i slično), kao što čujem ostale zastupnike manjina, Haljimija, Pastora. Eto, i prije neki dan se raspravljalo o zakonu o restituciji i rehabilitaciji, gdje se moglo čuti kako će se imovina vraćati fašistima, pa i ustašama. Reagirao je Pastor, ali ne i Vi. Samo vjerujte da ste hrvatski zastupnik, mene i puno mojih prijatelja u to niste uvjerili. Vi ste zastupnik DS-a, pa Vas čak ni kao takvoga nema u Tadićevoj pratnji za posjeta Lici ili Vukovaru. Pogledajte što rade Uzelac, Pupovac i ostali Srbi u Hrvatskoj, te Mađari, Bošnjaci i Romi u Srbiji, pa onda nazivajte autora minornog osobnog bloga kukavicom i podmuklim.
I ovo je odviše što sam Vam odgovorio!