14 rujna 2011

Neće bit zaludu

Odavna sam imao potrebu proviriti u arhivu bloga, ali nekako mi se nije dalo. Srijem tone sve dublje u letargiju, asimilacija se uspješno i sustavno provodi, pa naziv bloga djeluje nekako anahrono, zastarjelo. Svatko ima pravo kritizirati osobe koje javno objavljuju svoja djela, tako sam i ja bio spreman prihvatiti kritiku svake vrste, jer ona dobro dođe svakome piscu da ocjeni vlastite uradke i provjeri ispravnost svojih promišljanja. Dakako, redoviti čitatelji CroSirmiuma znaju da je ovo iznuđen potez, budući je u Srijemu (i Srbiji uopće) nezamislivo pisati i objaviti vlastite tekstove, osobito ako su na hrvatskom jeziku i ako su "kritičkiji" no što bi bilo normalno. Budući ne spadam među profesionalne prodavače magle, nego iznašam plodove vlastitoga promišljanja iz kuta urbanoga Hrvata, ovo je jedini medij na kome mogu slobodno objavljivati, premda sam često imao prijetnje, pače i ozbiljne pokušaje zastrašivanja cijele obitelji.
Ovaj kratki osvrt ima svoj povod. Naime, ako pogledate na desno, vidjet ćete da je broj posjetitelja prešao 25 tisuća. Naravno, u usporedbi s "pravim" portalima i blogovima, ovo je skromna cifra, jer se zapravo radi o nekoliko desetaka redovitih čitatelja, jednom broju profesionalnih blogomana, ali i onih kojima je zanimanje pratiti što se događa na mreži. Ova cifra bi me, zapravo, trebala obeshrabriti. Zanimljivo, događa se upravo obratno. Mnoga moja stajališta i ocjene pokazale su se točnima, pa držim da će tekstovi objavljeni na ovome blogu (i još gdjegod) pomoći u rješavanju većine problema s kojima se susreće moj narod dulje od stoljeća. Vjerujem da će biti tako.
Imam razloga i za proslavu ovoga jubileja. Naime, provjeravajući tko sve preuzima postove CroSirmiuma, vrlo sam se iznenadio spoznavši da se radi o portalima čija je posjećenost velika. Dakle, mali kamenčić proizveo je male valove, koji bi se mogli pretvoriti u jedan veliki, ako se puno malih kamenčića baci u vodu.

Svega ovoga ne bi bilo da srijemski Hrvati nisu bili (i još uvijek su) izloženi represiji svake vrste, te sustavnim zatomljavanjem. Bloga ne bi bilo da Tadić nije nastavio Miloševićevu politiku (drugim sredstvima), a hrvatska vlast šutke prešla preko svega. No, kad čuješ podatak da su Subotičani ove godine potrošili 120.000 eura za proslavu stote Dužijance, te da se u javnosti spekulira sa velikim financijskim malverzacijama vezanim uz ovu ogromnu cifru, kao i činjenicu da je iz Srijema hrvatski jezik posve protjeran, a njegovanje hrvatske kulture i identiteta uopće svedeno na nekoliko bezvrijednih folklornih "manifestacija", onda CroSirmium dobiva novu snagu. Znam, drugovi iz udbe sad će se slatko nasmijati, uvjereni kako nikakav blog ne može promijeniti tijek povijesti. Isto je tako mislio i Tito govorivši kako će "prije Sava poteći uzvodno, nego Hrvati imati svoju državu". Smijat će se i hrvatski prvaci, koji povremeno svrate da čuju što misli "oporba", uvjereni također kako internetska stranica sa ovako malom posjećenošću ne može ugroziti njihove plaće i privilegije. Jest, točno je CroSirmium ima samo dvanaest sljedbenika. Analogija s Isusom možda je pretenciozna, ali na ovome mjestu, držim, posve prikladna.
I tako -  idemo dalje. Upravo onako kako piše u sučelju bloga: promatram, razmišljam i bilježim. Pozdravljam sve prijateljske blogove i posjetitelje, zahvaljujem mnogima na potpori koju mi pružaju redovitim čitanjem ili povremenim mailovima. Zahvaljujem i hrvatskoj intelektualnoj eliti iz Srbije koja neće objaviti niti jedan redak koji nije odobrio Tadić, a kamoli cijelu knjigu (imam ih nekoliko napisanih i pripravljenih za tisak). Na poseban način zahvaljujem jednom gospodinu koji redovito izvještava sve "relevantne čimbenike" o mom djelovanju, bilo da se radi o pisanju, putovanjima, godišnjim odmorima, ili pripremanju roštilja. Možda mi otvaranje tih arhiva jednoga dana pomogne da postanem predsjednik države.

Nema komentara: