30 travnja 2011

Zločinački pothvat u Slankamenu

Na današnji dan, 1.svibnja 1991. godine, u lijepom srijemskom mjestu Novi Slankamen, dogodio se prvi ozbiljni incident u kome su žrtve bili srijemski Hrvati. Za slabo ili nikako obavještene, navest ću samo nekoliko činjenica koje ovaj incident objektivno opisuju.
U ovom mjestu većinu stanovništva činili su Hrvati, oko 70%. Osim što su bili organizirani oko katoličke župe (o kojoj pisani dokumenti sežu u XI. stoljeće) slankamenski su Hrvati imali i kulturnu udrugu osnovanu još u XIX. stoljeću, a formalno utemeljenu 3. kolovoza 1902. godine, koja je svima bila poznata kao Hrvatski dom. Imala je ona svojih uspona i padova, osobito u vrijeme komunizma, ali preživjela je i činila temelj opstojnosti hrvatskog puka ne samo u ovom mjestu, nego diljem Srijema. Nema Hrvata (ali ni Srbina) koji nije čuo za jedini preživjeli Hrvatski dom u Srijemu. No, on nije bio ustanova zatvorenoga tipa, o čemu mogu posvjedočiti desetci ne-Hrvata koji su aktivno sudjelovali u raznim odjelima, od dramskog do folklornog. Desetljećima unatrag, na zgradi Hrvatskoga doma, u vrijeme državnih praznika, vijorile su dva barjaka: državni (jugoslavenski) i hrvatski (SR Hrvatska). Poslije demokratskih promjena u Hrvatskoj i promjene državnih obilježja, slankamenski su Hrvati na svom Domu izvjesili novi hrvatski barjak. To je bio povod da ih se medijski sotonizira i pokrene čitav državni stroj kako bi se ovo "ustaško" gnijezdo uništilo. Tog je dana, 1. svibnja 1991. godine, policija skinula hrvatski barjak s Hrvatskog doma. No, Hrvati se nisu dali, te su ga ponovno izvjesili. Reagirala je policija, prepilila barjak, te započela teror nad slankamenskim Hrvatima, čiji je ishod trajno raseljavanje većine hrvatskog pučanstva iz ovoga mjesta. To je bila inicijalna kapsla i za cijeli Srijem, iz kojeg je od toga dana do konca 1993. godine, odselilo cca 30 tisuća Hrvata.
Je li tko spomenuo udruženi zločinački pothvat?
Vrlo brzo, sa Hrvatskoga doma u Novom Slankamenu uklonjen je u natpis. U tom anticivilizacijskom i fašističkom činu izravno su sudjelovali dvojica mještana, Jovica Ješić i Jovica Novaković, uz odobravanje većine domaćih Srba. Nek se znadu njihova imena. Povijest će ih već staviti na mjesto koje zaslužuju, ako već pravosuđe neće.
Dvadeset godina je prošlo od događaja kojega sam opisao. U međuvremenu, dogodilo se nekoliko znakovitih događaja. Nakon pada Miloševića, mala skupina preostalih slankamenskih Hrvata uspjeva povratiti upravu nad zgradom koja se nekoć zvala Hrvatskim domom, ali ju zatiče praznu, opljačkanu i totalno devastiranu. Uspjeva i organizirati proslavu stote obljetnice osnutka, koju su bezuspješno pokušali spriječiti fašističke organizacije u Srbiji, u suradnji s domaćim Srbima i novopridošlim Srbima iz Hrvatske. Upravo taj događaj bio je signal za srpsku vlast da se definitivno obračuna s ostatkom ostatka Hrvata u Slankamenu. Pronađeni su "pošteni" Hrvati koji su maknuli vodstvo koje je ponovno pokrenulo Hrvatski dom, te učinilo sve da Hrvatski dom postane samo jedna oronula zgrada u kojoj nema nikakvih kulturnih događanja. Nekoliko "poštenih" Hrvata koristi je u svoje privatne svrhe, ali zato dobivaju znatna financijska sredstva, podjednako iz Srbije i Hrvatske.
Danas je jubilej tragičnih slankamenskih događanja. "Pošteni Hrvati" nisu se udostojili čak niti otvoriti Hrvatski dom na današnji dan, a kamoli upriličiti nekakvu manifestaciju koja bi imala zadaću sačuvati od zaborava ovaj vrlo važan događaj u povijesti srijemskih Hrvata. Današnje vođe Hrvatskoga doma bili su aktivni sudionici Domovinskoga rata, ali na srpskoj strani. Njihova je uloga bila značajna u "oslobađanju" Vukovara i agresiji na Osijek, ali i na zatiranju svakog traga hrvatske opstojnosti u ovome mjestu. Etničko čišćenje u Slankamenu i cijelome Srijemu bilo je provedeno organizirano, sustavno, uz znanje državnih organa, u to nema nikakve sumnje, puno prije opsade i uništenja Vukovara. Ipak, kako se čini, to se nikada neće kvalificirati kao udruženi zločinački pothvat. A to je jedina ispravna kvalifikacija.
Dragi Slankamenci, razasuti diljem Lijepe Naše i svijeta, čestitam vam što ste preživjeli. Njegujte uspomenu na vaš Slankamen, jer se uistinu imate čime dičiti. U vrijeme dok ste u njemu živjeli, Slankamen je bio i hrvatski i lijep. Danas nije niti sjena, no to i sami znate. Zamjeram vam jedino to što ste tako malo spremni učiniti da se istina o vašem stradanju čuje dalje od vašeg novoga mjesta boravka, što nemate svoga Savu Štrbca. Samozatajnost, skromnost i predanost materijalnim stvarima dugoročno ne donosi korist. Ako to do sada niste i sami uvidjeli, neće vam koristiti niti ovaj post.

Broj komentara: 8:

slankamenac kaže...

E ovako, ajde ti meni lepo objasni kakvo je to etnicko cisce???
Svaki hrvat koji je otisao iz Slankamena nije ga niko oterao nego je sam isao vise puta u hrvatsku(Srpsku Krajinu) i birao sebi kucu za koju bi se menjao.
Naravno birali su kuce koje su bile 10 puta bolje od onih koje su ostavili u slankamenu!
Za razliku od Srba iz hrvatske(Srpske Krajine) koji su bili proterani pod oruzjem, koji su bili ubijani i pokrstavani.
I o kakvom vi uopste zlocinu pricate?
Da li je i jedan hrvat iz slankamena ubijem ili proteran pod oruzjem?

CroSirmium kaže...

Samo zlonamjerni Slankamenac može ovako komentirati, jer svaki Srbin, bilo domaći ili doseljeni, točno znade istinu, iako je ne želi podijelti s javnošću. Da si pročitao još nekoliko postova sa ovoga bloga, dobio bi odgovore na sva postavljena pitanja, ali ako baš želiš izravni odgovor na ovome mjestu, evo ga u najkraćem.
Niti jedan jedini Hrvat nije maknuo iz Slankamena radi zamjene kuće s nekim Srbinom iz Hrvatske dok Virovitičani nisu nagrnuli, potpomognuti domaćim Srbima i izuzetno zaštićeni ondašnjim vlastima. Da, hrvatski dečki su se u 90% odazvali na mobilizaciju, a onda su im maltretirali roditelje, bacali bombe po kućama i izravno prijetili oružjem odnosno ubojstvom. Za manje od šest mjeseci, na kuće Hrvata u Slankamenu bačeno je 50-ak bombi kašikara, zapaljeno je nekoliko štala, a batinanje (osobito staraca!) je bilo skoro redovito. Istodobno, pljuštale su ponude Srba iz Virovitice i okolice za razmjenom.
Ako možeš usporediti Adu, Djelku, Gradinu ili Naudovac sa Slankamenom, onda si totalno neobavješten. Ima pravdoljubivih Srba koji mi i danas priznaju kako su presretni što su se izvukli iz onih vukojebina oko Virovitice.
Ne vjerujem da nemaš iste ovakve spoznaje, nego držim da si zlonamjeran. Možeš ponavljati koliko hoćeš puta istu mantru poput cijeloga komentara, istina je poznata: Slankamenci su pod terorističkim aktima bili primorani mijenjati svoja imanja, iako niti jedan jedini metak nisu opalili na svoje napadače. Ja osobno nisam Slankamenac, ali sam se zatekao u rano proljeće 1992. godine u tom mjestu i vidio svojim očima trojicu Virovitičana kako naoružani stoje pokraj kamiona jednoga Hrvata i traže od njega reket za siguran izlazak iz mjesta. Ovaj se reket kretao od 500 do 3500 njemačkih maraka. Kako se to zove "Slankamenac"?

HSP kaže...

Ovako prijatelju ja se zovem Dejan Rukavina, pišem ne anonimno zato što neću ništa lagati, muljati a i ne bojim se nikoga osim Boga a on mi još uvijek neće ništa. Živio sam u Slankamenu do 1991 godine negdje do 12 mjeseca. Na kuću nam je 5 puta bačena bomba, moga djeda i baku su "nepoznati" ljudi tako prebili da su ih moji roditelji jedva prepoznali, tučeni su palicama u vlastitoj kući u kojoj su prethodno bili vezani za stolice špagama tako da ne mogu bježati( djed umro nakon zamjene, baka završila u umobolnici, nedugo nakon toga umrla također).Osobno sa majkom sam 2 mjeseca spavao kod rodbine tajno se skrivajući preko dana po kući, dvorištu i bašti.Živio sam preko puta Hrvatskog Doma na broju 156 i osobno sam noću slušao više puta maltretiranja i batinjanja Hrvata sa povicima MARŠ U HRVATSKU, ŠTO ČEKAŠ USTAŠO, SVE ĆEMO VAS POKLATI i slično. Na kuću Miše Ivke pucano iz kalašnjikova, bačene bombe utekao glavom bez obzira. Ivana Bonusa u U slankamenačkim vinogradima tražili s automatskim puškama da ga smaknu ali su prethodno bili u birtiji lokalnog Srbina i hvalili se što će napraviti tako da je čovjek Bonusu javio i ovaj doslovno izvukao glavu ispod noža. Izašao iz vikendice i ležao u razoru te gledao kako ga traže s baterijama, razvaljuju i nose automate na ramenima - ujutro preplivao Dunav i spasio živu glavu!Moga drugog djeda Tomislava Rukavinu su natjerali da im otvori kapiju tako što su mu gurnuli pištolj u usta i rekli da će ga smaknuti ako ne bude slušao i na taj način istjerali ili ukrali kako hoćeš gotovo nov čamac sa kabinom kojim se i danas služe na vezu u Starom Slankamenu.Rečeno mu je da sljedeći puta neće samo gurati pištolj u usta nego će i opaliti - utekao i došao kod nas sa bakom i jednom torbom u rukama. Osobno sam bio u svojoj kući kada je provaljeno u kuću moga susjeda Vlatka Fijale, profesora fizike i kada je cijeli dan bilo veselje uz pucanje odraslih iz kalašnjikova a djece iz pištolja uz povike USTAŠKA KUĆA...UŠLI SMO U USTAŠKU KUĆU i lomljenje cijeli dan stakla, namještaja, provaljivanje vrata itd...počinioci ljudi u uniformama sa bradama do stomaka registracijske oznake PS I VT.U isto vrijeme Vlatku Fijali u Sasama rečeno u školi da se više ne vraća ni u Slankamen ni u Sase jer će biti ubijen! Nakon toga šetanje po cesti zavirivanje po našem dvorištu, gledanje u našu kuću kroz prozore i raspitivanje na glas po ulici čije su još USTAŠKE kuće. Taj dan sam posljednji puta vidio moj rodni Slankamen.Žao mi je svačije žrtve i svaku žrtvu poštivam ali reći da smo mi dragovoljno otišli je da ne kažem gore bezobrazno. Ovo je mali dio onoga što sam osobno doživio a znam ljude iz Kukujevaca kojima je rodbina (Oskomići) zaklana nožem, izmasakrirana, detalje neću pisati jer je normalnoj osobi odvratno i za čitati. U Gibarcu, Moroviću i Šidu isto od ubojstava, miniranja Crkvi pucanja iz protuavionskog topa po Crkvi do odvođenja ljudi koji se i danas vode kao nestali.Pozdrav svima ali kako Škoro kaže "Istina je voda duboka"

Tomislav Blazic kaže...

ja sam unuk od uglednog hrvatskog gospodina koji je zivio u slankamenu i koji cija je rodbina generacijama zivjela tamo.to je moja dijedovina sve do 1991 kada su mu bacili bombu u dvoriste i protijerali ga krvnicki iz vlastitog doma.zato slankamenac nemoj pricat i pisat o stvarima o kojima neznas nista.ostavimo povijest povijesti ali necemo o njoj lagat.zalosno je da pises da su hrvati pobijegli iz slankamena jel su se bojali nove vlasti i velikosrpske ideologije.bojali su se za vlastiti zivot!!!ko napusta svoj dom dobrovoljno? jel bi ti?

CroSirmium kaže...

Gospodine Blažić, očito niste pozorno čitali post. Nema u njemu detalja, ali na drugim mjestima je bilo. Da, točno je, 52 bombe su bačene u dvorišta i u kuće slankamenskih Hrvata i to uistinu jest čist terorizam, zapravo fašizam. NItko nema pravo, pa ni ja, osuđivati ljude koji su pobjegli iz Srijema, pa ne znam kako ste to izvukli iz sadržaja ovoga posta.
Nisam Slankamenac, ali o tim događajima znam puno više od Vas, jer sam ih osobno preživio, izravno, također bježeći od podivljalih naoružanih luđaka. Gdje ste Vi bili u to vrijeme? Gdje ste danas? Molim Vas lijepo, u postu i uopće na CroSirmiumu objavljene su neke stvari o kojima se šutjelo ili se i danas šuti, a generacije iza nas imaju pravo znati pravu istinu, odnosno što se događalo u Srijemu u vrijeme Domovinskog rata i poslije njega. Ovo je samo moj mali doprinos, kao svjedoka i sudionika u mnogim od tih događanja.
I da, stoji konstatacija da su Hrvati pobjegli iz Slankamena iz straha od nove vlasti, ali samo zato što je organizirala ili tolerirala teror nad Hrvatima. Lijep pozdrav iz Srijema.

Tomislav Blazic kaže...

gospodine crosimuim ja sam jako dobro procito vas blog i jako sam dobro upucen u cijelu tematiku. znam koliko su hrvati iz srijema propatili zbo velikosrpske agresije. da se predstavim pa ce vam bit mozda jasnije zasto se javljam na ovakav blog i koji su razlozi moga osudjivanja velikosrpske ideologije... ja sam Tomislav Blažić, unuk Miše Ivke koji je bio predsijednik Hrvatskog doma Stijepan Radić i vijeruj mi da i dan danas svaki puta kada je kod mene slusam i pamtim sve price i sve patnje koje su prolazili tih godina. eto samo toliko od mene. malo sam izgubio zivce zbog prvog komentara od srbina.

Tomislav Blazic kaže...

ako treba zamolit cu dedu da mi ponovi sve sto mi godinama govori kako je protijeran iz slankamena pa cu napisat i poslat.

Tomislav Blazic kaže...

a pod slankamenac crosirmium sam mislio na ovog debila i srbina koji tvrdi da hrvati nisu etnicki cisceni i protijeraqni iz vojvodine