Raspni ga, raspni!

Danas je Cvjetnica za cijeli kršćanski rod. Mora se priznati da je kršćanstvo u Hrvata vodeća religija, da većina Hrvata štuje svetu Katoličku crkvu, premda se među praktične vjernike može ubrojiti tek jedan manji postotak populacije. Dokaz tomu su i tri dosadašnja hrvatska nekatolička predsjednika. No, iako većina ne prakticira vjeru onako kako bi volio Sveti Otac, barem folklorno obilježavamo blagdane uz vanjske pojavne oblike. Tako se na Cvjetnicu podsjećamo glamuroznoga Isusova ulaska u Jeruzalem, na Veliki Petak velike izdaje od strane njegovih sunarodnjaka, nakon čega je uslijedila osuda, mučenje i smrt, ali i Uskrsnuće i konačna pobjeda. Doista, u Velikome Tjednu može se dosta naučiti o nama samima, budući se ljudska psiha i ponašanje nisu mnogo promijenili (nabolje) tijekom dvije tisuće godina.

Puno je neodgovorenih pitanja, ali na neka niti ne treba odgovarati. Hrvati su mali narod, možda nas je tek desetak milijuna, ali smo za sebe odabrali jedno od najljepših mjesta na svijetu. Nije čudo što i u našoj himni pjevamo "Lijepa naša Domovino", jer je uistinu lijepa, prekrasna. Malo se naroda na svijetu može dičiti takvim ljepotama! Prekrasno more, zelena obala, planine i jezera, te plodna ravnica... Doista - Raj na Zemlji! Koliko često pomislite, dragi moji sunarodnjaci, koliko je lijepa Hrvatska, naša Domovina? Vjerujem, ne prečesto, budući smo svi opterećeni svakodnevnim problemima, borbom za kruh i krov, školom, te odgojiteljskim poslovima. Zastanemo li samo na čas i pogledamo zemljopisnu kartu, mora se u nama probuditi ponos što smo Hrvati.

Naravno, svaki narod ima svoje svijetle i tamne trenutke u povijesti, pa tako i mi. Najvažnije u svemu jest odlučnost da se hrabro i otvorenih očiju sagledaju uzroci i posljedice povijesnih zbivanja, te uspostavi korelacija između prošlosti i budućnosti. Za mene je Veliki Tjedan najbolje vrijeme za razmišljanje o tim temama, premda se ne deklariram kao praktični vjernik. No, smjestio sam u ladice sve u svezi vjere i ona više nije u ugrozi, niti kod mene, niti u mojoj obitelji. Dakle, slava, osuda, smrt i uskrsnuće dijelovi su naših života. I tu nema razlike između kršćana i svih ostalih. To su sveopći procesi koje je ustanovio ljudski rod od kada znade racionalno razmišljati.

U ovoj, 2010. godini, Uskrs dočekujemo u bolesnoj Domovini. Tek je osamnaest godina kako smo joj ponovno udahnuli život, a njezino je zdravlje narušeno. Nismo jedini krivci za takvo stanje, ali posve je razvidno da nismo dovoljno učinili da do toga ne dođe. Izašli smo iz Jugoslavije htijući preuzeti odgovornost za nacionalnu sreću u vlastite ruke, ali je puno bilo onih koji su taj pothvat razumjeli kao priliku da se neprirodno poskoči na socijalnoj ljestvici. Kad kažem "neprirodno", mislim na bezčasno, pokvareno, lupeški. Smutljivci, odgojeni u bivšem sustavu, dočekali su svoj trenutak i danas imamo skupinu liberalnih kapitalista koji su do prvoga milijuna došli nečasno. To svakako nisu vjernici, kršćani, koji su danas napunili prve klupe u crkvama. Postavlja se pitanje: tko im je omogućio sjedanje u prve klupe? Baš Isus, baš onaj koji je govorio, tumačio, osvjetljavao. Ulazak u Jeruzalem možemo shvatiti kao iskrenu vjeru hrvatskoga čovjeka da će biti sretan ako svom narodu podari slobodu i samostalnost. No, onda su se pojavile Jude i čitava priča dobiva posve drukčiju notu. Originalno - Juda se objesio.  Do tog stadija još nismo došli. Dapače, Jude su danas priznati prvaci (politički, kulturni,...) koji svoju sreću vide u trideset srebrnika zarađenih na tuđoj nesreći, na izdaji Čovjeka koji im je dao ljubav, vjeru i nadu. Srebrnici su, prema Bibliji, bili loša investicija.

Priča Velikoga Petka dobiva svoju repliku i danas, u 21. stoljeću. Projekti i njihovi nositelji bivaju osuđeni, jer je netko osjetio OPASNOST po vlastiti probitak i odlučio se krvavo (ubilački) obračunati s njima. Primjetite da je u toj ubilačkoj skupini značajnu ulogu odigralo duhovno vodstvo. Je li to sukladno vjeri? Moralu? Ne, naravno, ali jest materijalnim interesima, koji su temelj ljudskoga društva vjerojatno od njegovoga postanka. Osjetivši opasnost za ostajanje na vlasti, židovski su prvaci odlučili svoga sunarodnjaka izdati i ubiti, zarad materijalnih interesa. To je zločin koji se ponovio nebrojeno puta,  a događa se i danas, što mu samo daje legitimitet i općedruštveni značaj. Ubij radi vlastitoga interesa! Na ovome mjestu padaju osnovni postulati kršćanske vjere. Ako se, iz političkih razloga, Crkva s ovime složi ili isto prešućuje, onda postaje sudionikom u zločinu koji je i smrtni grijeh. A to je neoprostivo!

I bje ubojstvo, svi sretni kao nakon koncerta turbo-folk pjevačica. Delirijum! Uspjeli smo se rješiti kontra-mišljenja, onoga koji nam je kvario sreću. Nismo bili svjesni kako smo poremetili temeljne zakone prirode, te da će nam se učinjeni grijeh vratiti poput bumeranga. I dogodilo se Uskrsnuće, noćna mora židovskih prvaka, tajkuna i farizeja, Rimljana i EU-dužnosnika. Svaki pokušaj zataškavanja i prešućivanja doživio je neuspjeh,  a mali je Čovjek napokon došao do svoje pravde koja traje tisućama godina.

Sretan vam Uskrs, dragi posjetitelji bloga CroSirmium!

Ove godine, zahvaljujući Suncu i Mjesecu,  Uskrs slave svi kršćani diljem svijeta, katolici, pravoslavci, evangelici,... ali to nije ideja koja bi nas mogla ujediniti, jer već iduće godine sve će ponovno biti podijeljeno. Neka svatko svoj Uskrs proslavi u najboljoj vjeri i uspomeni na Isusovo stradanje, ali i u uvjerenju da će ovo vjerovanje učiniti ljude boljima. Jednako tako i mi Hrvati trebamo vjerovati u Uskrs, koji neminovno dolazi nakon Velikoga Tjedna. A on započinje već sutra, premda se tome protive Tommo Grobnica, Edip i još neki iz skupine progonitelja Istine.  Ovo posljednje je lokalnog, srijemskog karaktera.