22 ožujka 2010

Gorak okus kranjskih kobasica

Na trenutak sam pomislio da su se vratile one nesretne 90-te, kad su se predsjednici ex-yu republika šetali po glasovitim Titovim vilama i lovištima od Ohrida do Kranja. No, ovdje nema Tita, nego neki mali Titići i Titice, ulovljeni u EU-klopku, pokušavaju urediti neke svoje odnose, e da bi ih EU prihvatila u jednom paketu kao normalne. Ili "normalne". Tjednima se nagađalo ono što nikomu nije bilo upitno: hoće li Srbi i Albanci sjesti za isti stol i jesti kranjske kobasice? Očito Srbima nije do kobasica, budući imaju državu za koju ne znaju ni gdje je granica, u kojoj postoji jedan narod koji drži da ne živi u Srbiji (štoviše ima nezavisnu državu koju su priznale najveće sile svijeta i većina članica EU), a jedino prijestolnica sliči na civilizaciju (ispričavam se: ima još nekoliko mjesta, ali ne više od pet!). I onda se s pravom postavlja pitanje: što su dogovorili lideri država "Zapadnog Balkana" (odvratna formulacija od koje mi dođe zlo), a da ima utjecaja na naše živote? Hoćete odgovor? Ništa! Pod milim Bogom ništa! Jednako kao što je bilo i prije 20 godina. Svi se mogu dogovarati, ali ako Srbi neće ući u tu priču, rezultat je predvidljiv. Ne bojte se, neće biti rata kao u Miloševićevo vrijeme, budući je Srbija siromašna zemlja, Srbi su frustrirani nakon vojničkih poraza, a njihov bruto nacionalni dohodak dva puta je manji od hrvatskog, pet puta manji od slovenskog, a čak deset puta manji od poljskog. Takva se država ne usudi ratovati. No, pogledajmo što nam nude gospoda iz EU.

Nijemci i Francuzi (kad pomisliš EU, pomisli na ova dva naroda) točno znaju što se "na ovim prostorima" dogodilo. Bivši komunisti presvukli su odijela i sad slove za moderne političare "kontroverzne businessmane", a zapravo radi se o sublimiranoj kaši korumpiranih političara i beskrupuloznih tajkuna. To može živjeti u Latinskoj Americi i možda negdje u Africi, ali u Europi svakako ne. Pustili su da se stvari razviju do one točke kad se više ne može trpjeti tolika količina gluposti. Onda su Nijemci i Francuzi (EU) poduzeli značajne korake. Pozvali su lidere ovih naroda, predočili im što su njihove obveze, a sad ih puštaju da rade gluposti dok ne pretjeraju. Nije Sanader otišao tek tako. Čovjek donio odluku da se više neće baviti politikom? Malo sutra, ili malo morgen, što bi rekao Sloba Europljanima. Hrvatskoj su postavljeni drukčiji uvjeti, ali zapravo EU ne želi imati nekoliko tisuća kilometara granice s ostatkom svijeta (što bi se dogodilo kad bi samo Hrvatska ušla u EU), nego želi spojiti ex-yu prostor s Rumunjskom i Bugarskom. Kako će tu uklopiti Bosance - Boga pitaj!

Imamo li mi Hrvati neke koristi od ovog sastanka na Brdu? Imamo, dakako, pokazali smo da želimo surađivati i urediti odnose sa susjedima na temeljima jednakopravnosti i težnji zajedničkom cilju. Činjenica je da taj cilj nije isti kao srpski, ali često se mora gledati i malo dalje u budućnost. Pa što ako se EU jednoga dana raspadne? Nije li se raspala i Austro-Ugarska, Jugoslavija, SSSR? Dobro je, za promjenu, biti na pobjedničkoj strani.

Ne mogu ne spomenuti Ivana. Noćas je moja obitelj bdjela čekajući pobjedu hrvatskoga tenisača, da makar preko športa osjetimo i doživimo nacionalni ponos, kao kad se Srbi vesele (s razlogom) Đokovićevim pobjedama. Vjerovao sam u Ivanovu pobjedu, ali ne bih se razočarao i da je izgubio. Pobijedio je Novaka, Nadala, a i naši su bili odlični na tribinama. No, kad je završio posljednji tie break, svi smo skočili na noge i vrištali od sreće. Osobito djeca! Ivan nam je priredio vrhunsko zadovoljstvo i podigao nacionalni ponos iznad tekućih problema i nedaća. Hvala Ivane i čestitam na pobjedi! Donio se veliku radost jednoj hrvatskoj obitelji u Srijemu!

2 komentara:

Anonimno kaže...

"I onda se s pravom postavlja pitanje: što su dogovorili lideri država "Zapadnog Balkana" (odvratna formulacija od koje mi dođe zlo), a da ima utjecaja na naše živote? Hoćete odgovor? Ništa! Pod milim Bogom ništa! Jednako kao što je bilo i prije 20 godina..."
Što znači da je Srbija bila u pravu što nije bila prisutna. Ili bi Vam bio lakše da je i Srbija učestvovala u još jednom promašaju?

"Nije li se raspala i Austro-Ugarska, Jugoslavija, SSSR? Dobro je, za promjenu, biti na pobjedničkoj strani." Meni ova misao sve govori, naročito apozicija "za promenu".

Uzgred, šta treba da napiše neko ko se totalno ne slaže sa Vašim mišljenjem (demokratskim), a da to bude objavljeno u komentarima ovog bloga?

sedelasamzamasinom kaže...

Bravo.