Hrvatska je imala predsjedničke izbore na kojima je pobijedio Ivo Josipović (SDP, KPH, svejedno). Mediji vole govoriti kako je ovo samo nastavak detuđmanizacije Hrvatske započet nakon smrti prvoga predsjednika nezavisne Republike Hrvatske, Dr. Franje Tuđmana.Što znači "detuđmanizacija"? Pokušao sam sebi posvijetliti tu "tamnu stranu" hrvatske povijesti, kako se u mom kraju često definira posljednje desetljeće XX. stoljeća.
* Kad se pojavio Dr. Franjo Tuđman kao "odbjegli" Titov general, komunistička elita ga je dočekala kao izdajnika, otpadnika, zagovornika poraženih ideja,... kako god, samo nije im bio po volji. Zašto? Zato što se usudio progovoriti hrvatskim jezikom, što je potaknuo promišljanje o temama o kojima se nije smjelo otvoreno govoriti, te zato što je to bio jedini glasni odgovor na histerični srpski šovinizam aktiviran netom iza Titove smrti. Tko je bio ugrožen njegovim nastupom? Svi oni koji su uživali blagodati Titova režima (vojska, policija, državni establishment, tisuće vojnih umirovljenika) kojima se nije dalo ništa mijenjati, jer im je desetljećima bilo predobro. Srbi su ga, prirodno, nazivali ustašom, hrvatski komunisti također, a jedan dio hrvatskog naroda vidio je u njemu pokajnika, čovjeka koji je odlučio povratiti Hrvatima ponos i samostalnost. Svi Hrvati izvan Jugoslavije dušom i tijelom su bili za Tuđmana, to sam i osobno doživio. Mnogi su ozbiljno mjerili njegovo partizansko podrijetlo, ali književni uradci i sveukupno djelovanje davali su dojam kako se napokon pojavio netko tko će izvući Hrvate iz ralja rusofilnoga komunizma i priključiti Hrvatsku europskoj obitelji. Tako je bilo 1990. godine i zato je Tuđman pobijedio na izborima. Da se nije s treskom raspao SSSR poguran Berlinskim zidom, ništa od ovoga se ne bi dogodilo.
* Nije se štedjelo. Hrvati su davali novce kako bi se projekt nezavisne Hrvatske (Srbi će reći NDH!) ostvario u cjelini. Poglavito Hrvati u Americi, Australiji, Njemačkoj,... Na zapadu. Trebalo je napraviti demokratsku Hrvatsku, koja će sličiti Njemačkoj. U svemu, a osobito u gospodarstvu.
*Nezavisnost je došla nakon krvavoga rata, tisuća mrtvih, uništenja Vukovara. Žalosno je što je većina zaboravila žrtve, osim obitelji iz kojih su žrtve potjecale.
*Banditi su uzeli što su mogli i htjeli, pa su tako postali "ugledni" građani, misleći da im nikada nitko neće oduzeti imovinu, moć i vlast. I točno su procijenili.
*Gubitnici s izbora 1990. godine nisu se mirili s porazom i uključili su se u vladajući establishment u novim odijelima, puneći prve klupe u crkvama i u tajkunskim tvrtkama. Nema drugog razloga za tim, osim materijalnog. Odjednom je postalo "moderno" biti Hrvatina, ići u crkvu, imati imendan,... Ma, to je isto kao slaviti Dan mladosti, Dan borca, Dan ustanka naroda i narodnosti SRH, Dan Republike,.... Neka, samo neka smo u vlasti.
*Kad je umro Dr. Franjo Tuđman, nad njegovim je tijelom letjelo na tisuće lješinara. Suboraca i protivnika. Ne zbog baštinjenja njegova lika i djela, nego zbog rezervacije mjesta! Imali su bivši komunisti priliku biti istinska oporba, ali to bi značilo svrstati se na srpsku stranu, onu koja je srušila Vukovar, pucala po Dubrovniku, zauzela trećinu Hrvatske... Tu priliku nisu iskoristili, jer bi ih osudio cijeli hrvatski narod. No, kad je umro "poglavnik", stvar je već bila izvjesna.
*Dr. Franjo Tuđman napravio je nekoliko gluposti:
- prodao (ili zamijenio) Hrvate u područjima za koje nije imao osobnih (tajkunskih) interesa.
- namjestio nekompetentne osobe na mjesta sa kojih se odlučivalo o budućnosti države.
- tolerirao opću pljačku državnih tvrtki (pretvorba).
Prihvaća se (šutke ili glasno) kako je rat za nezavisnost zapravo bio građanski rat, kako su u tom ratu svi bili jednako odgovorni, a za loše stanje u gospodarstvu i kulturi optužuju se potezi vlasti u Tuđmanovo vrijeme, premda je prvi hrvatski predsjednik mrtav već deset godina. Kulturni obrazac o kom je desetljećima sanjao hrvatski čovjek, sad je samo virtualna igrica u kom su glavni akteri srpske cajke, a politika prihvaćanja uvjetovanja sa sviju strana postaje "mudra i odmjerena". Sve drugo naziva se retrogradnim, opasnim, desnim i konzervativnim, za razliku od sve češćih glasova koji idu za tim da "interesno povezivanje država u regiji "(?) drže opravdanim i vrlo mogućim. Taj proces nema veze s pokojnim Tuđmanom, nema dodirnih točaka s obračunom s kriminalcima, niti s ispunjavanjem uvjeta za ulazak u EU. Kriminalci svih nacija, osobito srpski, hrvatski i crnogorski, uspjeli su osigurati dvije najvažnije poluge: ogromno bogatstvo i naklonost država. Kod njih je odavna ovaj "prostor" ujedinjen. Čeka se samo povoljan trenutak da se i sirotinja raja ujedini, pa da imaju nad kime vladati. To neće biti kapitalizam, već feudalizam s robovlasničkim okusom, čiji se počeci odavna naziru u Srbiji.
Neću biti iznenađen ako se uskoro napravi i nogometna "regionalna" liga. Onda će stadioni ponovno biti puni, tekme će biti uzbudljive, dok se ne pojavi neki novi Zvone Boban koji će zatalasati ustajalu baruštinu. I onda će ponovno decroatizirana Hrvatska mrmljati protiv nečega...
Zar je potrebno pet puta u sto godina raditi iste gluposti?
2 komentara:
Oaj tekst me, u velikoj meri, neodoljivo podseća na Vaše opise stanja u Srbiji.
Mislim da je analiza stanja u Hrvatskoj, koju je autor bloga napisao i objavio, istinita, i precizna!
Pojam "detuđmanizacija" znači dekroatizaciju Hrvatske, i postupnu likvidaciju njena suvereniteta, nažalost, a kroz medijsku propagandu u posljednjih 10 godina u Hrvatskoj od strane "hrvatskih" medija i vladajuće politike, i stigmatizaciju hrvatskog rata za nezavisnost i slobodu u ratu protiv velikosrpske agresije, je hrvatski narod praktički postao obezglavljen i dezorijentiran i pasivan, te se zato događa da nakon Mesića opet imamo jednoga komunista za predsjednika Republike. Dobro je upitao jedan dječak iz jedne osnovne škole u Zagrebu, na dan inaugracije Josipovića za predsjednika, da - kako to da je opet za predsjednika izabran komunist? Da stvar bude tragičnija, stranka SDP (bivši SKH)u kojoj je novi predsjednik bio član do jučer (u Skh je bio od Titove smrti 1980. do 1990.), je 1991. prilikom proglašenja hrvatske nezavisnosti iz protesta napustila sabornicu! (Jedina je sreća što Srbi u Srbiji trenutno ne žele novu Jugoslaviju, jer ovi domaći komunisti bi je sutra opet gradili i obnovili da je po njima.)
No, ja znam pouzdano za uzrok totalne vladavine bivših komunista i udbaša u Hrvatskoj danas: obračun pokojnog predsjednika Tuđmana s hrvatskom demokratskom nacionalističkom oporbom, i njena likvidacija. Novi-stari svjetnik od predsj. Josipovića je sin Aleksandar od apsolutno, pored J. Manolića, najodgovornijeg udbaša, Josipa Perkovića, odgovoran za likvidaciju hrv. emigranata u vrijeem Titove Jugoslavije, i demokratske oporbe devedesetih u Hrvatskoj. Jedina utjeha je, da je Josipovića birala samo trećina sveukupnog hrvatskog biračkog tijela, dok je 2/3 apstinirala od predsjedničkih izbora.U te 2/3 nalazi se sudbina Hrvatske u slijedećim godinama: ili oporavak zemlje i njena konačna demokratizacija i očuvanje hrvatsog suvereniteta, ili nestanak zemlje, s tim da će njeno ime Hrvatska ostati, kao u doba Titove Jugoslavije, a to je značilo jedno veliko NIŠTA!
Objavi komentar