25 prosinca 2009

Čestit Božić!

Zima je bila, sedamdesetih godina prošloga stoljeća, snijegom zatrpani Srijem, nekoliko godina iza velike Titove čistke političkih protivnika. Bio sam gimnazijalac, jedva sam čekao dan kad će neka lijepa cura primjetiti kako sam se svježe obrijao. Komunistički Zemun imao je dušu koju ni sustavno gušenje nije uspjelo ubiti, te su neke kršćanske vrijednosti ostale očuvane i njegovale su se poskrivečki, u domovima Zemunaca koji nisu pristajali na odkršćavanje, a nije im bila neophodna crvena knjižica za probitak u službi.
U našem domu, uvijek se slavio Božić. Nismo to činili tajno, poput prvih kršćana, nego "normalno". No, nismo smjeli udarati u talambase, nego smo u miru kojega može imati samo obiteljska kuća ili stan, molili i slušali božićne pjesme sa kaseta što smo ih nabavili preko prijtelja iz Njemačke. Dakako, polnoćka se podrazumijevala.
Ah, zemunska polnoćka u Titovo doba! Puna crkva vjernika, znatiželjnika i udbaša, a trg ispred crkve (zapravo otvorena tržnica) ispunjen ljudima koji su znali poštivati vjeru svojih susjeda. Provokatori su brzo odustajali od "miniranja" polnoćke, te je ona doživljavana kao kulturno događanje u gradu.
Redovito su mi prijatelji čestitali Božić.
Redovito su se "oni drugi" sprdali i upirali prstom u nas.
No, nije me bilo briga. Otac, majka, sestra i brat bili su uz mene, a ta mi je potpora i zaštita jedino bila važna.
Proslava Božića, u to vrijeme, imala je smisla, imala je dubine i nikada me nije ostavljala ravnodušnim, i pokraj spoznaje da mi to neće biti ni od kakve koristi u svakodnevnom životu, dapače, mogao bih samo imati štete. Znali smo, svi mi koji smo proslavljali Božić, da činimo nešto lijepo i pametno, pa osuda naših svjetonazora od strane većine nije utjecala na promjenu stila života. Cijena je plaćana već idućega dana. I to je trajalo do 90-ih.
Nisam htio u ovom božićnom postu spominjati moje prijatelje pravoslavce, ali ću samo u dvije rečenice spomenuti nešto bez čega nema razumijevanja daljnjeg teksta. Moji prijatelji Srbi, koji su proslavljali Božić 13 dana poslije, imali su veći problem, budući nisu odgajani u duhu odlaska u crkvu, te se je sve što se odnosilo na Božić događalo u kući. Moj školski drug, druga klupa do vrata, sin visokog Titovog dužnosnika, pozivao me na večeru, znajući da ga "neću izdati". I nisam, kao što nije ni on mene. Tamo sam mu susretao i oca, predanoga komunista, koji je imao izliku kako "stari otac, zaostala generacija, proslavlja pravoslavne blagdane, pa ga ne želi uvrijediti". To je, uistinu, bila samo izlika. Dakle, tko je htio slaviti, slavio je, a cijena je plaćana već prema tomu koliko si bio ambiciozan.
Dolazili su mi i prijatelji iz SR Hrvatske, budući su običaji u Srijemu izuzetno lijepi, a to se nije moglo doživjeti primjerice u Zagrebu. Imali smo osjećaj kako radimo nešto nedopušteno, ili barem nepoželjno, ali mi to ipak radimo i ponosni smo sami na sebe što nismo zaboravili vjeru naših pređih.
Danas nemam taj osjećaj, ono što mi je nekada ispunjalo grudi i izlazilo iz mene svakim dahom. Ne, nisam (toliko) ostario. Vidim i po mojoj djeci, i po djeci mojih prijatelja. Komercijalizirani Božić nije "onaj" Božić.

Svejedno, svima koji se zateknu na ovoj stranici u ovih nekoliko Božićnih dana želim čestit Božić!

I neka svatko pokuša pronaći Božić unutar sebe, unutar svoje obitelji, ne gledajući što rade susjedi i što ima na TV-u, jer ondje ga zasigurno neće doživjeti.

Broj komentara: 9:

Anonimno kaže...

Čestit Božić Hrvatima u Zemunu!

Sjećam se i ja Božića u vrijeme komunizma. Bio vratio iz Njemačke (one Zapadne) i krenuo u srednju školu kad ono sve drukčije nego u Njemačkoj, za Božić nema školskih praznika, ide se u školu. Rekoh ja sebi - drugi Božić češ lijepo bit "bolestan" i proslavit radosnu vijest o Isusovom rođenju kod kuće u obitelji. Kad sam krenuo s tom praksom, nakon toga bilo u razredu samo pola učenika na Božić.
Ispred zagrebačke katedrale za Božić u komunizmu uvijek je stajalo demonstrativno nekoliko milicijskih "kola" sa brkatim srpskim i crnogorskim "čuvarima reda" (tada su većinu milicajaca, oko 66% u Supu SRH činili Srbi), ali Hrvati su ih ignorirali, dok su udbaši bili "nevidljivi" po crkvama ali svakome prepoznatljivi, pa su se ljudi uvijek slatko smijali na njihov račun. Danas je pak Božić komercijaliziran, što je opet jedna krajnost koja nije dobra. Koliko komunisti imaju u Hrvatskoj i danas utjecaja vidi se po TV-programu, na Badnjak idu serije kao da je običan dan, na pr. "Milijunaš" i slično, dok u Austriji, Njemačkoj, Danskoj itd. je na blagdane specijalni program prilagođen kršćanima, puštaju se Božićne pjesme, filmovi sa Božićnim sadržajem, humanitarne emisije i koncerti vjerskog i humanitarnog karaktera itd.Isto tako se forsira "Djed Mraz", što je ateističko-komunistički jer taj "Djed Mraz" je sveti Nikola, u normalnim društvima koja nisu inficirana marksizmom/titoiznmom.
Međutim, tko iskreno slavi Božić, može ignorirat ovakve društvene deformacije jer tko ima vjeru, njega ne može ni jedna ideologija zarobit, kao što je u tekstu od autora i pokazano kako je prije bilo. Lijep popzdrav! CBK

Pero Panonski kaže...

Blagoslovljen Bozic i neka neku buduci Bozici imaju okus onoga iz djetinjstva i mladosti.

Nepokoreni grad kaže...

Malo sam zakasnio, ali još uvijek je božićno vrijeme, pa želim Vama i Vašoj obitelji čestit i blagoslovljen Božić, te sretnu i uspješnu 2009. godinu, uz obilje zdravlja i Božjeg blagoslova!
Inače, jako lijep tekst iz kojeg se može puno toga iščitati. Nažalost, katoličanstvo i pravi kršćanski duh u hrvatskom narodu bili su puno snažniji i izraženiji u represivnom komunističkom režimu, nesklonom Katoličkoj crkvi i hrvatskome narodu, negoli danas, kada se Božić otvoreno slavi i kada se otišlo u potpuno drugu krajnost potpunom komercijalizacijom i banalizacijom Božića. Dobrim smo dijelom za takvo stanje stvari i sami krivi...
Iako se slabo sjećam prijeratnih Božića jer sam bio dijete, sve mi jo ovo poznato iz svjedočanstava vlastitih roditelja i ljudi Vaše generacije.

Anonimno kaže...

Poslednjih nekoliko meseci odbrojavate dane do ostavke Rasima Ljajića. Evo, on je to danas i uradio.
Voleo bih da napišete u čemu je poenta ovog odbrojavanja. Jasno mi je kakav bi bio komentar da nije podneo ostavku, ali me baš zanima kako ovo komentarišete.
Ukoliko ne bude komentara vaše pisanje poslednjih nekoliko meseci na ovu temu ne bi imalo nikakvog smisla.

Anonimno kaže...

U Vašem tekstu pominjete Vašeg prijatelja Srbina koji je znao da ga "nećete izdati", kao što nije ni on Vas.
Mislim da ste ga izdali onog trenutka kada ste dozvolili da njegovog oca na Vašem blogu nazivaju lazovom, a brišete komentare onih koji se tome protive.
Pitate li se da li će vaš prijatelj ikada to saznati?

crosirmium kaže...

Ne odgovaram na komentare, jer oni po svojoj prirodi i ne trebaju odgovor - ako su komentari. Ipak, kad već neki anonimci uporno pokušavaju zamijeniti moj identitet nekim drugim (a nisam glup da neću skužiti na koga zapravo misle), ovo govorim posljednji puta: moj prijatelj Srbin iz ovoga posta pripada uglednoj zemunskoj obitelji, koja i danas živi u Gornjem Gradu, u mom neposrednom susjedstvu, pa nema razloga da ga povezujete sa bilo kim izvan mog grada. Danas s obitelji živi i radi u Americi (a ne u susjednoj državi, kako ste krivo pomislili). Imate, anonimni čitatelju, posve pogrešne izvore informacija, ali svejedno ću objavljivati sve što napišete, dokle god to ne zadire u nečiju privatnost. Znam da ste obrazovana osoba, pa me čudi što se izbjegavate predstaviti pri komentiranju (ima lijepih nickova), no svoje frustracije naspram jednog čovjeka morate liječiti na drugom mjestu i na drugi način, a ne na mom blogu.
Nadam se da Vam je jasno, poštovani gospodine, što mislim o izdaji i o onima koji prikupljaju "dokumentaciju" o drugima.

Anonimno kaže...

Prvo čestit Božić i uspješnu Novu Godinu Vama kao autoru!
Drugo moram Vam stati u obranu od provokacije gore "anonimnog" gospodina.Naime pošto je Srijem relativno mali a malo je nažalost i nas Hrvata koji smo u njemu živjeli ili živimo tako nije ni problem skužiti tko o čemu piše.Anonimni gospodin je sve do rata bio Jugosloven iz mješane obitelji i nije imao pojma o pravoslavlju jer ga u njegovom selu puno nije ni bilo.Naime pravoslavci su imali svoju crkvu u koju nisu išli niti su do nje držali niti je održavali,za razliku od katolika koji su uredno svoje kršćanske blagdane slavili kako tada tako i danas.Tako je i gospodin anonimni dolazio u katoličku kuću svoje majke i tamo dočekivao Božiće,Uskrse,slavio kirbaje i sve ostalo.E tada je došao rat i gospodin je ostao bez nacije koje je bio pripadnik - Jugosloven i komunista.Što će sada,Hrvat nije,Srbin nije?Proboravi tako gospodin u stranoj zemlji netko vrijeme i odluči da je Srbin.Vrati se u "otadžbinu" zaboravi sva stradanja obitelji svoje majke i svojih suseljana i gle čuda poče slaviti srpsku slavu.Svi se smijaše i Srbi i preostali Hrvati.Pošto nikad u životu ništa nije radio,kao nešto školovao se do skoro 40-te uvidje da treba nešto raditi pa ga tako život nanese u susjednu pravoslavnu državu odakle sada napada Vas koji se ne stidite i ne bojite iznjeti nepravde učinjene nad nama Hrvatima Srijema.Proziva vas da mu ne štitite oca pred optužbama Hrvata koji više ne strepe od partijskih funkcionera nego konačno iznose istinu-koja se njemu ne sviđa a još je iznose drski Hrvati koji su mu se lažno morali smješkati skro 50 godina.I tako on novonastali pravoslavac a bivši povlašteni misli kako je prijateljstvo zaštita njegova oca a ne misli da je prijateljstvo možda ISTINA i da se novi odnosi moraju graditi na istini o svemu a ne na hrvatskoj šutnji koje hvala bogu više nema!
Pišite istinu kao i do sada jer mi koji znamo o čemu pričate znamo da govorite uvijek istinu.Pozdrav našem Srijemu i Sretan mu još jednom i blagoslovljen Božić!

crosirmium kaže...

Dokle god ne navodite ime nekoga tko nije javna osoba, objavit ću komentar, premda držim da na ovome mjestu ne treba otvarati privatne polemike. Ne znam jeste li u pravu (odgovaram posljednjem anonimnom čitatelju) glede osobe koja želi "istjerati istinu na čistinu", ali da je takvih bilo (i još uvijek ima) to je činjenica i čudi me što bi netko želio da se to prešuti. To je izbor svakoga od nas hoćemo li svako malo mijenjati vjeru, svjetonazore, političku pripadnost ili seksualno opredjeljenje. Hvala na čestitkama svima koji su na ovome mjestu ili izravno putem maila uputili mojoj malenkosti i još jednom molim: ne polemizirajte jedni s drugima, već se pozicionirajte k tekstu (ako imate potrebu),

Anonimno kaže...

Drago mi je da se "zakuvava" i da se zna ko je ko.
Ne znam o kakvoj je dokumentaciji reč, ali svejedno sviđa mi se.
Do sada niko nije otkrio svoj identitet, pa ne znam zašto bih i ja to urdio. U svakom slučaju sve ide u dobrom pravcu.