09 srpnja 2009

Vuk iz đavolje varoši

Imao sam nekoliko puta u životu nesreću upoznati (kvazi)intelektualce na visokim položajima. Dok sam bio mlađi nisam shvaćao koji bi to bili kriteriji po kojima su takve osobe dobivale vlast odlučivati o sudbini drugih ljudi. Danas, naravno, nemam nikakve dvojbe, barem kad su u pitanju Hrvatska i Srbija, države za koje sam podjednako vezan na različite načine. Htio sam podijeliti s vama svoja razmišljanja o Vuku Jeremiću, ali ne samo o osobi koja se odaziva na to ime, nego o stanju svijesti koje bi se moglo nazvati Vuk Jeremić.

Titova je zasluga što su pojedini drugovi bili za nijansu jednakopravniji u komunističkoj Jugoslaviji, pa su se u svim republikama formirale strogo kontrolirane elite. Bosanska je imala svoje, među kojima su istaknuto mjesto zauzimala braća Pozderac. Izravni potomak Murat-age Pozderca sadašnji je šef srpske diplomacije. Brilijantna akademska karijera (o tome više na Wikipediji) do koje se ne dolazi slučajno, niti spontano, već također strogo kontrolirano. Treba se roditi pod sretnom zvijezdom, najbolje – petokrakom.

Obični su smrtnici vjerovali kako je Milošević otjelotvorenje zla, te da će nakon njegova pada Srbija postati „normalna“ država. Nikada nisam imao ni mrvu sumnje po tom pitanju, budući sam dovoljno star da pamtim i Tita, i Slobu, te mi nije teško razumjeti Tadića i njegovog političkog savjetnika i ministra Jeremića. „Bosanska veza“ funkcionira savršeno, brđani dominiraju političkom scenom, a svaki pokušaj destabilizacije iste završava kobno. Sjetimo se Đinđića. Vuk je, dakle, sinonim i funkcionalni aksiom za sivu eminenciju pod prividom demokracije. Navodno je njegova partija pobijedila na izborima, te je on legitimni predstavnik narodne volje. Ako je tako, onda je također legitimno vrijeđati Hrvate u svakoj prilici. Najpoznatija Vukova antihrvatska izjava glasi: „Hrvati su sami krivi za etničko čišćenje Hrvata u Srbiji!“ koju čak ne želim niti komentirati. Htio bih samo podsjetiti čitatelje na notorne činjenice, pa neka prosude sami. Govorit ću o Srijemu.

- Hrvati u Srijemu žive u kontinuitetu nekoliko stotina godina. Postoje pisani dokazi o nazočnosti Hrvata na ovom području još iz VIII. stoljeća.

- Srijemski su Hrvati imali odlučujuću ulogu u ekonomskom razvitku Srijema, te u obrani južne granice prema Turskoj tijekom nekoliko stoljeća.

- Srijemski Hrvati uvijek su bili u zajedničkoj državi s većinom hrvatskog naroda, sve do 1992. godine.

- Nad Hrvatima u Srijemu izvršena je odmazda s ciljem njihovog biološkog uništenja po završetku WW2, nakon čega su bili marginalizirani sve do propasti SFRJ.

- Srpski režim vršio je sustavni progon Hrvata iz Srijema od 1989. do 1995. godine, uz klasične terorističke akcije i metode zastrašivanja, iako na tom području nije bilo ratnih dejstava, što je rezultiralo iseljavanjem („humano preseljenje“, Dobrica Ćosić) oko 40 tisuća Hrvata.

- Uz sve gore navedeno, u Srijemu sa Beogradom i danas živi oko 50 tisuća Hrvata, što svakako pokazuje kolike su bile razmjere njihovog političkog i svakog drugog uništavanja.

- Nitko od srpskih dužnosnika niti u jednoj prigodi ne spominje hrvatski narod u Srbiji! Za Srbe je hrvatsko pitanje riješeno, dočim se za rješenje srpskog pitanja u Hrvatskoj sve češće spominje Z4(?!). U tome prednjači lik sa gornje fotke.

To su samo neke od najvažnijih činjenica.

Na najavljenom Croatia Summitu u Dubrovniku sudjelovanje je otkazala delegacija Srbije. Zašto? Vuku Jeremiću nije dopušteno govoriti na otvorenju summita među ostalim i zbog poznatih izjava o karakteru srpske pobune u Hrvatskoj i Jasenovcu. No, u srpskim medijima se može čuti jedino Vukova interpretacija koja glasi: Hrvati su izigrali otprije dogovoreni nastup, te je jedini mogući odgovor bio bojkot summita. Toliku aroganciju ne dopušta sebi ni državna tajnica SAD.

Zašto Vuk Jeremić ispaljuje salve pune otrova na Hrvate i Hrvatsku? Zato što je jako dobro plaćen za to! Nije on tip koji bi robovao idealima, pa i po mnogo nižu cijenu od života. Njega je život naučio kako se stječe moć, a pripadnost bosanskom klanu svakako ima prijesudni utjecaj na njegovu budućnost. Antihrvatska politika u Srbiji jedna je od zapovijedi koje će se držati svaka vlast i svaki vladar, budući Srbi imaju fobiju od izlaska na more. U balkanskim ratovima i WW1 čak su tri puta silazili do albanskog Jadrana i tri su ih puta Francuzi i Englezi vraćali natrag. Na neki način imali su more u vrijeme Velike Srbije (pardon, Jugoslavije) i taj gubitak ne mogu ničim nadomjestiti. Lažna je skrb za Srbe u Hrvatskoj. Temelj srpske politike je u teritoriju, u hrvatskom teritoriju, kojega su hrvatski nesposobni političari u povijesti često znali poklanjati, kao što je slučaj sa Srijemom ili Bokom Kotorskom. Već nekoliko godina po hrvatskom Jadranu navigaju brojni srpski političari i tajkuni, uživaju u prelijepim krajolicima, a domaću srpsku javnost truju pričama o genocidnim Hrvatima. Što je najžalosnije – na tu se priču Srbi primaju od prve!

Sve se to događa u vrijeme kad Srbija očekuje da se za (službeno) svjetsko čudo proglasi Đavolja Varoš, uistinu čudna prirodna tvorevina u južnoj Srbiji. Ne znam kako su Oci iz SPC pristali da se ova prirodna vukojebina izrazito sotonskog naziva uopće kandidira za taj status, ali mi se čini da je ponovno veliki novac u igri, a SPC je po tom pitanju vrlo osjetljiva, ako je suditi po brojnim crnim luksuznim limuzinama u kojima se voze vladike. I Lucifer je došao iz Božjeg vrta, ne? Da je ova tvrdnja točna pokazao je, nažalost, i događaj od prije dva dana. Na vojnom aerodromu u Batajnici nadomak Zemuna došlo je do pada vojnog zrakoplova MIG-29, te pogibije pilota, ali i jednoga vojnika. Na nesretnog 24-godišnjeg Milana Ulemeka zrakoplov je pao iz vedra neba. Nije mi jasno je li to bio Božji ili nečiji drugi prst, tek obitelj Ulemek iz Stare Pazove vrlo je "poznata" u Srijemu. Najpoznatiji član leži u zatvoru na doživotnoj robiji, a jedan od njegovih stričeva, Mile Ulemek, bio je istaknuti bojovnik na slavonskoj bojišnici, jednako kao i u pozadini, u Slankamenu, u kojemu je oružjem rastjerivao Hrvate. Nije moje da sudim, ali budući ovo nije jedina tragedija u široj obitelji Ulemek, postavljam pitanje: jesu li djedovi i očevi mogli zaslužiti smrt svoje nedužne djece? Jedan svećenik mi je dao odgovor kojim nikako nisam zadovoljan, pa ostavljam ovo pitanje otvorenim. Ili se to događa samo u zemlji koja ima Đavolju Varoš, a nema more?

2 komentara:

Anonimno kaže...

Srpska politika ima kontinuitet, a njegovo je ime Velika Srbija. Odličan post. Pozdrav!

Anonimno kaže...

Koliko nas pamet služi, Hrvati su, djelovanjem tajne službe Srbije, posrbljene tz. JNA četničkih para-vojnih jedinica etnički očišćeni u područjima u kojima nije bilo ratnih djelovanja kao na pr. u Banja Luki, Prijedoru i Bosanskoj krajini općenito, kao i u Srijemu na području Srbije koje su jugo-boljševici i izrodi hrvatskog naroda Tito i Vladimir Bakarić darovali komunističkoj Srbiji, 1945. godine. No, srpska politika je dovoljno cijepljena na povijesnu istinu, tako da ispada kako su se Hrvati auto-etnički očistili, dakle, sami sebe, kao što je, kako ispada po presudama i optužnicma haaškoga suda ICTY, Hrvatska sama sebe napala.
Ipak ne bi bilo humano Vuka Jeremića -Agu ostaviti u neznanju, da je 130 tisuća Srba iz Hrvatske napustilo svoju domovinu jer nisu željeli živjeti pod hrvatskim stijegom, što nije baš normalno da nisu željeli živjet pod stijegom zemlje u kojoj su živjeli, ali što je u velikosrpkosj ideologiji normalno? Zaključak: srpski 'vožd' Slobodan Milošević izvršio je uoči Oluje 1995. auto-etničko čišćenje Srba u Hrvatskoj! Toliko o povijesnim činjenicama, a sada moje osobno mišljenje:
Kad bi se Plan Z-4 primijenio na Srbiju, ta zemlja bi konačno postala normalna jer bi hrvatski narod u Srbiji dobio svoju valutu, pretpostavljam kunu, svoju vojsku i policiju pod simbolima 'šahovnice', i svoj politički teritorij kao savezna/federalna jedinica u Republici Srbiji.