05 svibnja 2009

Ples po grobovima naših pradjedova



Znam da ovaj post neće pridonijeti promjeni odluke mladih Hrvata da oduševljeno plješću Lepoj Breni u zagrebačkoj Areni, ali sam ga morao napisati radi vlastite savjesti. Sjećam se vrlo dobro ljeta 1982. godine. Pozvao me prijatelj iz Novoga Sada i predložio da navečer posjetimo Dom JNA u tom lijepom gradu, jer "nastupa neka debela Bosanka koju posjetitelji mogu pipkati do mile volje, a nekom se može posrećiti i šta više." Iz čiste znatiželje (budući nikada u svom životu nisam slobodnom voljom slušao narodnjake) otišao sam u tu kavanu i doista "uživao": gologuzu su pjevaljku ismijavali svi nazočni, a nekima se posrećilo da im sjedne u krilo.
Nastavak priče dobro je poznat.
Ne mogu dokučiti koji bi mogli biti posjetitelji koncerta. Hrvati, Bosanci i Srbi jugo-nostalgičari?Mladi Hrvati željni izazova i obožavatelji srpskog turbo-folka? Vjerojatno svi skupa. Za jednu civiliziranu državu može se tolerirati nekoliko tisuća takvih. Samo, zapitajte se: hoće li hrvatski pjevač, koji u svom repertoaru ima hrvatske domoljubne pjesme, ikada pjevati u Beogradu? Ne, naravno. Ma, niti onaj nesretni Perković ne smije pjevati u Hrvatskoj!
Sretno bilo svima koji odu na koncert! Nek znaju da je to isto kao plesanje na grobovima njihovih djedova. Pa, ako to uzimaju za normalno...Samo naprijed! "Zemljo mira, zemljo Tita, zemljo hrabra, ponosita, volimo te naša mati, nećemo te nikom dati..."

1 komentar:

Pero Panonski kaže...

Kako bi bilo lako reci, e ja ne poznam nikoga tko slusa narodnjake. Poznajem dosta ljudi. Sto je najtragicnije, nije cak nikakva politicka pozadina u pitanju, stovise dok ja malo pod gasom dodjem u nacionalist-fazu pa krenem na siroko i na duboko objasnjavat da u Jugi je imalo politicku podlogu nekakvog unitarizma (Brena kao najocitiji primjer), onda samo kvarim tulum s nekakvim kompliciranim stvarima.

Nama je ta muzika, hoces-neces, dosla u promjenama stanovnistva za i nakon rata, primarno iz Bosne, neka se nitko ne ljuti previse. Postojalo je prije rata, ali onako sramezljivo, nikako mainstream.

Sad ce to biti tesko iskorijeniti.