Izborni turizam

Izborna utrka se zahuktala diljem lijepe naše, ali i u susjednoj Srbiji zanimanje za hrvatske izbore nije ništa manje. Zapravo, precizno rečeno, zanimanje pokazuje srpska vlada i skoro svi mediji, uključujući i državni RTS koji danima emitira predizborni spot za izbore u susjednoj državi. I gradska TV Studio B također poziva na izbore. Zapitao sam se: otkuda volja za novom (izbornom) utrkom? Još uvijek ne mogu razumjeti kako to srpski državljani s prebivalištem u Srbiji mogu glasovati u Hrvatskoj na lokalnim izborima?

Ajmo reć drukčije: može li čovjek koji živi u Srbiji i ima njezine osobne dokumente istodobno biti prijavljen na adresi u Hrvatskoj i imati hrvatske dokumente?

Ako može, onda je OK i posve prihvatljiv poziv srpske vlade.

Što se predlaže? Srbi trebaju masovno otić na izbore o trošku Srbije, glasovati za srpske stranke, te tako osigurati bolju zastupljenost u lokalnoj samoupravi. U konačnici to bi značilo da će se "mnoga" prava koja su im do sada bila uskraćena vratiti, a to se ponajprije odnosi na njihov povratak u Hrvatsku, zapošljavanje, izgradnju kuća, povraćaj stanarskih prava,... U "nacionalnijim" novinama spominju se i konkretni ciljevi budućih lokalnih samouprava u kojima će Srbi biti većina, a jedan od njih je i ponovno uspostavljanje srpske autonomije (novi Z4, op.a.). Imam nekoliko susjeda doseljenika iz Hrvatske (prije Oluje, "humana razmjena") i s nekima mogu otvoreno razgovarati o temama koje su obično za izbjegavanje. Doznajem kako su za odlazak na lokalne izbore zainteresirani jedino ruralni Srbi iz okolice Knina, Like, Banovine, te zadarskoga zaleđa, kao i iz Vukovara i okolice. Kod većine je živa neostvarena želja o izdvajanju tih područja iz okvira hrvatske države, premda su vidjeli kamo je odvela politika koja je tu želju trebala ispuniti. Tu želju u životu održavaju i tendenciozne izjave ministra Jeremića, kao i pojedinih političara o posljedicama etničkog čišćenja koje je, po njihovome, provela Hrvatska na "vjekovnom srpskom teritoriju". Nedavna izjava predsjednika Tadića također ide u tom smjeru ("gdje se čuje srpska pjesma, ondje je Srbija"). Vidi se da poziv za plaćeni odlazak na izbore 17. svibnja nije dio skrbi nad srpskom manjinom u Hrvatskoj (i Srbiji!), već dio sustavne državne politike koja ima pretenzije za hrvatskim teritorijem.

Proširio bih pitanje s početka posta. Mogu li se Hrvati, državljani Srbije, dočepati hrvatske osobne iskaznice, te besplatno otputovati u Hrvatsku kako bi glasovali na lokalnim izborima? Ja bih, primjerice, jako volio otić u Zadar, jer ondje imam puno prijatelja, a i lijepo je u svibnju na moru. Ako bih već imao i srpsku i hrvatsku osobnu, mogao bih se i kandidirati za mjesto u lokalnoj samoupravi u obje države, pa bi mi se čak moglo dogoditi da budem izabran. Pomislite samo: ista osoba (na primjer, ja) može biti istodobno gradonačelnik Beograda i Zadra! Formalno-pravno moguće.

Ako vam je sve ovo izgledalo kao šala (poput gornje fotke s jednog nepristojnog plakata), moram vas razočarati. Nije šala. Vidjet ćete 17. svibnja brojne srpske autobuse kako deru hrvatske ceste, i u njima glasače kojima je ponajmanje stalo do Hrvatske, a još manje do sastava lokalne samouprave. Osim očite provokacije i želje da se na neki način destabilizira država Hrvatska, čine se pokušaji revidiranja rezultata Domovinskoga rata, tako što će mnogi od onih koji su po "svojoj" domovini pucali, sada pokušati da utječu na njezin daljnji razvitak. Jedan moj susjed, bivši Zagrepčanin, trijezno promatra stvari: "Kad su se budaletine dočepale pušaka, mislili su da će za tri tjedna ušetati u Zagreb. Zbog njih sam trpjeo u mom gradu, iz straha zbog njihovih zločina nad Hrvatima zamijenio sam mjesto boravka i danas sam nesretni Beograđanin. Da sam na mjestu hrvatske policije, sve bi im iskaznice oduzeo i poništio."

Ovaj moj susjed nije tipični hrvatski Srbin. Ali, jedan drugi - jest. On je došao baš iz Zadra, grada u kojemu bih jako volio biti gradonačelnik. On misli kako će jednoga dana "velike sile" natjerati Hrvatsku da Srbima dadne veliku autonomiju, a onda će se on vratiti u "svoj" Zadar, jer je ondje sve ljepše i bolje nego u Beogradu.  Sjetio sam se da sam ga upitao, nekoliko dana po dolasku iz Zadra, zašto je napustio svoju kuću. Tog puta mi je odgovorio: "Potjerale me ustaše!" Kad sam nakon nekoliko godina bio u Zadru, baš u ulici u kojoj je živio moj sadašnji susjed, doznao sam da su njegovi sunarodnjaci unajvećma ostali živjeti u svojim kućama, dakle nisu pobijeni ili "potjerani". Svejedno, on redovito odlazi na more u Zadar, djeca mu nikako nisu oprostila što ih je odveo u Srbiju, a on se kani vratiti u svoj Zadar jedino na - bijelome konju.  Bojim se da će takvoga konja teško pronaći.