11 travnja 2009

Ljepota ignoriranja

Baš na Veliku Subotu, kako se ovdje u Srbiji veli "katoličku" (premda je posve pogrešno vezivati Gregorijanski kalendar samo za katolike, kad ga priznaje veći dio kršćanskog svijeta uključiv i pravoslavne), pročitao sam interview (ups, koristit ću hrvatsku inačicu - razgovor) s novim hrvatskim veleposlanikom u Srbiji, Željkom Kuprešakom, objavljen na portalu e-novine. Možete pročitati cjeloviti tekst, vrlo profesionalno napravljen od strane autora zamjetnog novinarskog umijeća. No, kako i spada, svaki tekst koji ima bilo kakve veze s hrvatsko-srpskim odnosima čitam s iznimnom pozornošću i mjerim svaku riječ. Tako su me naučili moji učitelji, o kojima ću neki drugi puta. Dakle, Njegova Ekselencija je dala nekoliko podataka od značaja za razumijevanje hrvatske politike naspram Srbije, te sam si dao spisateljsku slobodu iste prokomentirati. Nekoliko bitnih momenata očevidno je nakon prvoga čitanja:

  1. Niti jednom jedinom riječju nije spomenuta hrvatska manjina u Srbiji!
  2. Tužba za genocid ne bi trebala opterećivati odnose dviju država.
  3. Pitanje izbjeglih Srba je vrlo važno pitanje.
  4. Glupost je razgovarati o granici Karlobag-Karlovac-Virovitica.
  5. Veleposlanik se osjeća u Beogradu klaustrofobično, bez zraka i svjetla.
  6. Više od 200 hrvatskih tvrtki djeluje u Srbiji, a vrijednost investicija je cca 400 milijuna eura, s tendencijom porasta.
Krenut ću, kako i priliči, od početka.

1. Niti jednom jedinom riječju nije spomenuta hrvatska manjina u Srbiji!
Podsjetit ću čitatelje na notorne činjenice. Hrvati su priznati za manjinu u Srbiji tek 2002. godine, a od toga doba rade se  samo kozmetički zahvati na zaštiti njihovih manjinskih prava. Prema službenom popisu, Hrvata u Srbiji ima cca 70 tisuća, ali je pravi broj barem dvostruko veći (Jugoslaveni su unajvećma Hrvati koji se kod popisa srame svojega podrijetla, ali su u biti - Hrvati). Ne smijemo zaboraviti da je za Miloševićeve vladavine iz Srijema sa Beogradom i Zemunom protjerano 60 posto Hrvata!! Nadalje, Hrvatska je sa Srbijom potpisala Međudržavni sporazum o zaštiti manjina (Sanader-Koštunica, 2005.) koji je Hrvatska u najvećoj mjeri ispunila, dočim je Srbija izbjegla izvršenje najvažnijih odrednica, a koje se odnose na političku i kulturnu zastupljenost Hrvata u Srbiji (nema ih u državnim institucijama osim u Subotici, nemaju zagarantiranu zastupljenost u Parlamentu poput hrvatskih Srba, nemaju potrebitu infrastrukturu,...).  Ovo je veliki možda i najveći minus za novoga veleposlanika, samo što on to vjerojatno tako ne doživljava. Ako se već u eteru može čuti "Slušate srpski radio-Karlovac", zašto ne bi i "slušate hrvatski radio-Zemun"?

2. Tužba za genocid ne bi trebala opterećivati odnose dviju država.
Ova tvrdnja protivi se zdravom razumu! Pogledajmo kako stvari stoje. Hrvatska tuži Srbiju za GENOCID nad hrvatskim narodom u vrijeme Domovinskoga rata, a pozitivan ishod te tužbe trebao bi Srbiju teško uzdrmati (politički, ekonomski, moralno,...). I to nije opterećenje uzajamnih odnosa?! Dok se generalu Gotovini sudi u Haagu za "prekomjerno granatiranje", istovjetna "akcija" sa srpske strane naspram Vukovara otišla je u zaborav. Zaboga, Vukovar je skoro sravnjen sa zemljom, i to topPodebljanoništvom iz Bačke!! Pa, nisu dečki iz Zadra prekomjerno granatirali Kruševac!! Ova bi tužba itekako trebala opterećivati hrvatsko-srpske odnose, jer tek njezinim pozitivnim ishodom može doći do pomaka u odnosima. Naravno, percepcija svega toga u Srbiji je dijametralno suprotna!

3. Pitanje izbjeglih Srba je vrlo važno pitanje.
Jest, kako za koga. Za Hrvate je vrlo važno pitanje otkuda tolike protekcije za hrvatske Srbe kod dobivanja službenih dokumenata, dočim se Hrvatima skoro traži potvrda hrvatstva i za domaće životinje, članove obitelji. Srbima se grade kuće u Hrvatskoj, istodobno dobivaju novce za izgradnju kuća u Srbiji, budući su "izbjegli i goloruki". U velikom broju zastupništava hrvatskih tvrtki u Beogradu nema mjesta za autohtone Hrvate, što se pravda time da "novac nema naciju i ne pozna granice".

4. Glupost je razgovarati o granici Karlobag-Karlovac-Virovitica.
Pogledajmo rezultate posljednjih izbora u Srbiji, bilo kojih, predsjedničkih, parlamentarnih, lokalnih. Tadić i DS pobjeđuju TIJESNO, više zahvaljujući izbornoj matematici, nego stvarnim opredjeljivanjem pučanstva. Istina je da Srbija većinski podržava politiku nacional-šovinističkih stranaka (poput Šešeljevih radikala ili Koštuničinih "demokrata"),  a njihove su političke odrednice upravo uspostavljanje "pravednih" granica srpske države. Nedavno je i predsjednik Tadić izjavio "gdje se čuje srpska pjesma, ondje je Srbija" (zvuči poznato, ne?). Čak i vladajući DS preko svoga ministra vanjskih poslova Jeremića poručuje Hrvatima kako im je država nastala na genocidu i etničkom čišćenju Srba! Prosudite sami je li glupost razgovarati o granici, dok još ima vremena.

5. Veleposlanik se osjeća u Beogradu klaustrofobično, bez zraka i svjetla.
Naravno, mali "incident" s krađom hrvatskog barjaka sa zgrade veleposlanstva RH, doista može unespokojiti veleposlanika. A što misli gospodin Kuprešak kako spavaju Hrvati u Beogradu, Zemunu, ili Petrovaradinu? Jesu li njihova ljudska i nacionalna prava tako zaštićena, da svako malo mogu protestirati kod srpskih ili međunarodnih čimbenika, kao što cijenjeni gospodin veleposlanik može? Na koncu, on će otići iz Beograda nakon četiri ili pet godina, a Hrvati će ostati, barem oni koji budu dovoljno uporni (ili ludi).

6.Više od 200 hrvatskih tvrtki djeluje u Srbiji, a vrijednost investicija je cca 400 milijuna eura, s tendencijom porasta.
Lijepe vijesti za hrvatske poduzetnike i porezne obveznike. Hrvatskih je proizvoda u Srbiji na svakom koraku, što će reći da ima posla i zarade za hrvatska poduzeća. To je, zapravo, bit svih nastojanja hrvatske diplomacije i tajkunske mreže: praviti novce na srpskome tržištu. Ako je to temelj hrvatske vanjske politike, a nema skrbi za autohtonu manjinu, onda bi se to trebalo eksplicite reći. Hrvati iz Zemuna, primjerice, ne bi morali njegovati svoj jezik i kulturu, petrovaradinski Hrvati bi trebali odustati od njegovanja uspomene na svog slavnog sugrađanina Josipa Jelačića, a svi bi trebali samo trčati za novcima pod svaku cijenu, pa i odricanjem od vlastitog nacionalnog identiteta. Drugim riječima, trebali bi se asimilirati i odreći vlastitoga podrijetla. Više bih volio da je veleposlanik izrekao drukčiji podatak, primjerice, da je u Srijemu otvoreno 20 hrvatskih odjela u kojima se izučava hrvatski jezik, kultura i povijest, da je u hrvatskim tvrtkama uposleno dvije tisuće Hrvata, te da su za ulaganja u medijsku infrastrukturu hrvatske zajednice u Srbiji izdvojena sredstva jednaka onim za promicanje srpske kulture u Hrvatskoj. To je puno? Ali, hrvatska vanjska politika to ne doživljava kao investiciju, nego kao - trošak. 

Volio bih da me vrijeme demantira, ali iskustvo iz proteklih 17 godina hrvatske države daje mi za pravo na ovakvo mišljenje. Informacije do kojih se došlo prekasno potpuno su razotkrile hrvatsku politiku naspram Hrvata u Srbiji (Srijemu). Protežira se Subotica i maleni krug ljudi okupljenih oko političke partije lokalnog značaja koji zastupaju svoje vlastite interese u obliku povećih hrpa novca u džepovima. Tuđman i Ćosić ("otac srpske nacije") prvi su se puta sastali u Ženevi, napravivši nekakvu deklaraciju o razmjeni stanovništva. Sa današnje distance, to se zove prodaja (preostalih) srijemskih Hrvata. Vjerovatno se misli kako je proces "razmjene stanovništva" uspješno okončan, pa se to pitanje niti ne spominje. No, ako Hrvate ne spominje službena Hrvatska, svako malo ih spominju srpski nacionalisti i ne samo oni. I uvijek po zlu.
Nije ovo tema koju će prosječni čitatelj s lakoćom progutati, dapače, većini nije zanimljiva, osim mojim nesretnim sunarodnicima koji danas žive diljem svijeta izgubivši i zavičaj, i nacionalni ponos i još puno toga. No, kako rekoh, kad god se netko iz diplomacije oglasi na ovakav način, imam potrebu komentirati, radi smirenja vlastite savjesti.
Eto, sad mi je puno lakše!

3 komentara:

Pero Panonski kaže...

Prvo, srpska politika prema manjinama je fascinantna. Sustav Hrvat-Bunjevac, Rumunj-Vlah te nacionalne manjine koje se izjasnjavaju pod Jugoslaven, Vojvodjanin i slicno, to je dostojno Machaviellia.

Sto se tice Srijema, tu izgleda upada Franjina netrpeljivost spram ravnicarskih krajeva, jer prosao je slicno kao Bosanska Posavina, tj. ostao je bez vecina Hrvata.

Ne znam kako pomoci :(

SATNIK kaže...

I meni ce biti lakse kad napisem ovaj komentar.Hrvatska drzavna politika nije zaboravila samo Hrvate u Srijemu vec Hrvate uopce.Danasnji Hrvat vegetira u svakom pogledu nacionalnom ,ekonomskom i vjerskom!
Cudim se kako uopce postojimo, valda taj instikt za samoodrzanjem nadjacace lutanje hrvatske drzavne politike u magli.Zivi bili pa vidili.
Po mom misljenju najveci kocnicari razvija hrvatskog nacionalnog korpusa su "antifasisti" i neoliberalizam.

zemunac do 91 kaže...

To je to, problem je u nama. Jer kad stricek Ivo npr.sisackog gradonacelnika na javnoj sednici vlade (ili bilo kog drugog) zna "dovest u red". Zasto se nebi moglo "u rukavicama" preko veleposlanika tako nesta napravit. Ak se nevaram, njihov ministar vanjskih poslova je iz tadiceve stranke, a zna se razestit kao pitbul. O nasem ministru sto reci-dobro dijete. I dokle bude tako, mi cemo i dalje citat tekstove ovakve sadrzine. U nadi da ce jednom i tome doci (bolji) kraj, lijep pozdrav i hvala na pisanoj rijeci.