Očekivao sam ovaj dan. Nisam sumnjao da će doći, pa ipak... Tko bi rekao prije dvadeset godina, kad je bilo očito kako će se napraviti prekompozicija svjetske politike nakon pada Berlinskog zida, da će iz Velike Srbije izić nova Hrvatska, te da će 4. travnja 2009. godine sudjelovati na svom prvom summitu NATO alijanse kao članica! Sad, protivnici ovakvog puta imaju argumente koji nisu isključivo anti ratni. No, njima bih poručio slijedeće: Hrvatska je morala biti u NATO-savezu, jer je jedina gluplja opcija - ne biti u njemu. Nisu dobar primjer Švicarska i Švedska, kao što je Norveška jednako loš primjer za neulazak u EU. Dakle, ovo je bio logični slijed političkih odluka koje su se morale donijeti i zato me veseli što su se Mesić i Sanader našli danas u Pragu s liderima ostalih država članica. Pratim medije i dolazim do znakovitih činjenica. Nekoliko desetaka prosvjednika u Zagrebu, naspram sve očitije bezizlaznosti srpske politike. Oprezni politički analitičari u Srbiji govore otvoreno kako je vojna neutralnost, koju je proglasila vlada Dr. Koštunice, neodrživa u situaciji kad je siromašna zemlja poput Srbije praktički okružena NATO-om, a sama je (makar formalno) u vojno-političko-ekonomskom savezu s Rusijom i Bjelorusijom još iz vremena bombardiranja 1999. Ne mogu vjerovati da srpski dužnosnici ne vide koliko je to pogubno, ako se zna da niti ruski niti bjeloruski parlamenti nikada nisu ratificirali dokument o stvaranju ovoga "saveza". Euro-skeptici u Hrvatskoj mogu prigovarati koliko hoće, ali trenutačno nema bolje opcije od članstva u EU. Kad se to dogodi za godinu-dvije, moći ćemo reći kako smo uhvatili posljednji vlak koji vozi u pravcu i smjeru većine zapadnih demokracija, koliko god to danas izgledalo besmisleno zbog izuzetne ekonomske i političke krize tog dijela svijeta. No, što je alternativa jednoj lijepoj, maloj zemlji poput Hrvatske? Da se pridruži Srbiji i ponovno uđe u vazalno-robovlasnički odnos koji će za rezultat imati kulturni genocid? Ne, naravno, čini se da u ovome trenutku nema niti jedne političke stranke koja bi zagovarala taj put, premda Sanaderova nakana održavanja "zajedničkih sjednica vlada Hrvatske i Srbije" podsjeća pomalo na povijesno srljanje gusaka.
S pravom i argumentima očekujem puno bolje dane za Hrvatsku. Čestitam svim Hrvatima i ostalim građanima Hrvatske ulazak u NATO i neka se nikada ne dogodi da u Hrvatskoj prevlada mišljenje velikog dijela građanstva istočnog susjeda koje se može slikovito prikazati kroz parole, poput onih iz 1941. godine na "glasovitim" demonstracijama. Dakle, neka nikada u Hrvatskoj ne čujem parole poput "bolje rat, nego pakt" ili "bolje blato, nego NATO" i znat ću da pripadamo zapadnoj, naprednoj civilizaciji, dijeleći s njom sve blagodati i gdjekoje negativnosti. Naravno da nitko ne bi volio da nam NATO zatreba u obrani države, ali kako znamo u kakvom svijetu živimo i kakve susjede imamo, ni to ne bi trebala biti beznačajna stavka u planiranju hrvatske budućnosti. Još jednom, vrlo sam zadovoljan ulaskom Hrvatske u NATO, makar i da jednoga dana ta organizacija nestane. Jučer me pozvao moj dobar prijatelj iz Zadra: "Ajde nas sad napadnite!", našalio se aludirajući na doba srpske agresije na Hrvatsku i mjesto gdje trenutačno živim. Samo sam se nasmijao.
2 komentara:
Bio sam godinama za Europsku uniju i protiv NATO-a. Unatoc tome sto mi se opci stavovi nisu promijenili, sad je obratno. Za NATO jesam, za EU bas vise i nisam, makar mi je tesko s EU, ako odes u unutra, gubis suverenitet, ostanes vani, cekas po onim "non EU citizens" salterima. Ma o tome drugi put vise.
Ipak je vazno biti u NATO savezu. I zato sam sretan!
dobre vijesti. oni koji prosvjeduju i nemaju pojma zašto to rade.
Objavi komentar