Sretna nova 1918-ta!

Dugo nisam pisao na svome blogu. Ne, nisam lijen,  nego sve sam više na Face-u, jer mi je ondje lakše i brže reagirati na neke pojave i događaje koji su mi zanimljivi. Hm, a možda i lažem. Naime, primijetio sam da sve manje ljudi posjećuje CroSirmium, a onda i sve ono što želim obznaniti postaje zavijeno velom tajne i mraka. Medijskog. Da, lažem. Nemam vremena za pisanje studioznih postova, jer moram sve više i više raditi i skrbiti za obitelj. Ipak, Uskrs je, pa ću prozboriti ponešto.
Na Veliki Četvrtak, imao samo dosta obveza, pa među ostalim i jednu koja se morala napraviti u kavani. Sjedio sam za poslovnim ručkom, uspješno trljao ruke zbog ugovorenog posla, a onda mi je prišao vlasnik kavane i skoro ushićeno priopćio: "Slušajte, pozovite svoje prijatelje sutra navečer kod mene u kavanu. Bit će živa glazba, dva pjevača i tri pjevačice - tulum do zore!!" Malo sam se zagrcnuo, ali sam uspio izgovoriti: "Pa, sutra je Veliki Petak." Na to će uzbuđeni birtaš još ushićenije: "Da, znam, pa zato sam i angažirao muzikante!"

Očito nije ništa razumio.
Očito biti veliki vjernik ne znači poznavati temelje vjere
.
Sve grmi u Srbiji od hvalospjeva predsjedniku svega srpstva. Nedostaje mu jedino titula patrijarha, pa da povede srpski narod u svijetlu budućnost. A ta budućnost zove se Velika Jugoslavija, ili tako nekako. To je, naime, neka nova državna tvorevina u kojoj bi se našle sve bivše članice one male Jugoslavije, izuzev Slovenije, ali sa dodatkom Albanije. U toj bi državi sadašnji predsjednik svega srpskoga bio predsjednik svima, a svojim bi se podanicima obraćao na jeziku koji bi bio mješavina svih postojećih jezika "sa ovih prostora". Ova inicijativa dolazi iz Rusije i Njemačke, a objeručke su ju prihvatili vodeći hrvatski intelektualci. Cure i dečki koji su pobijedili u Domovinskome ratu, barem oni koji su još živi, mogu se spokojno samoubiti. Uzaludna je bila njihova žrtva, kao što je bila uzaludna i žrtva stotina tisuća stradalih Hrvata za vrijeme Tita. Ova Hrvatska je potrajala nešto dulje od NDH, ali nije ispunila očekivanja svojih stanovnika: da bude država i da bude hrvatska.
Srbija ima povijesnu šansu da, nakon pobjede u I. svjetskom ratu, dobije od saveznika obećani ratni plijen - Bosnu i Hrvatsku. Srbi su, naime, izbrisali posljednjih stotinu godina iz vlastitih sjećanja i iz udžbenika povijesti, tako da je kod njih sada konac 1917. godine i početak ujedinjenja "svih srpskih zemalja", kako vele. Jedino što se između tih sto godina dogodilo je Jasenovac i ustaški zločini nad Srbima, a Tita i Domovinskog rata nije ni bilo! Povijest se piše od 1918. godine, dakle od slijedeće godine, a u toj povijesti više nema mjesta ni za kakvu Hrvatsku, Bosnu, Kosovo ili Crnu Goru.
Jučer, na Veliki Petak, imao sam susret s jednim "prognanim" Srbinom iz Bjelovara. Ne, ne u onoj kavani uz cajke. Kod mene doma. Veli on (ne znajući da u Srbiji, ovoj i ovakvoj, još ima živih Hrvata, pa zvali se oni i Ante): "Hrvati još nisu svjesni da je Srbija pobjednik. Eto, pucaju po svim šavovima, okrenula im leđa i Njemačka, a Rusi kane preuzeti sve vitalne dijelove. Kad-tad vratit ću se u Bjelovar i postati gradonačelnik. A na vratima ureda pisat će ćirilicom moje ime!"
Žali mi se i jedan bivši susjed iz Zemuna, koji danas živi u Istri. "Ante moj, ne moš vjerovati kako je ovdje teško biti Hrvat. Sprdaju nam se! Eto, neki dan, jedan od istarskih poglavara veli kako su u Istri dobrodošle četničke cajke, ali ne i ustaša Thompson. Tražim posao u Torontu i bježim. Samo da mi djeca završe školu."

Sretan Uskrs svima koji znaju što je to.